Poznati francuski ilustrator Zanzim gostovao na 27. Sa(n)jam knjige u Istri||Il noto illustratore francese Zanzim ospite della 27. Fiera del libro in Istria

10.12.2021.

[lang_hr]Govoriti o toleranciji putem stripa[/lang_hr]

[lang_it]Un fumetto per parlare di tolleranza[/lang_it]

[lang_hr]• Frédéric Leutelier, umjet­nič­kog ime­na Zanzim, gos­to­vao je na 27. Sajmu knji­ge u Istri kako bi pred­sta­vio Mušku kožu i odao počast uspo­me­ni na dugo­go­diš­njeg pri­ja­te­lja i surad­ni­ka Huberta koji je pre­mi­nuo proš­le godine.[/lang_hr]

[lang_it]• Frédéric Leutelier, in arte Zanzim è inter­ve­nu­to alla 27esima edi­zi­one del­la Fiera del libro in Istria per pre­sen­ta­re Muška koža e ren­de­re omag­gio alla memo­ria di Hubert, scom­par­so lo scor­so anno, di cui è sta­to per mol­ti anni col­la­bo­ra­to­re e gran­de amico.[/lang_it]

[lang_hr]Strip je u Francuskoj osvo­jio šest nagra­da kri­ti­ke, uklju­ču­ju­ći nagra­du Wolinski, nagra­du RT, nagra­du Landerneau i nagra­du kri­ti­ke ACBD‑a (l’Association des Critiques et des novi­na­res de Bande Dessinée).[/lang_hr]

[lang_it]Una sto­ria a fumet­ti che in Francia si è aggi­udi­ca­ta ben 6 pre­mi del­la cri­ti­ca, tra i quali il Premio Wolinski, il Premio RT, il Premio Landerneau e il Premio del­la Critica dell’ACBD (l’Association des Critiques et des jour­na­lis­tes de Bande Dessinée).[/lang_it]

[lang_hr]Peau d’hom­me naziv je stri­pa kojeg su napi­sa­li i ilus­tri­ra­li Hubert i Zanzim, čiji je pri­je­vod ove godi­ne objav­ljen na tali­jan­skom (Pelle d’u­omo, Bao), na engle­skom (Man’s Skin, Ablaze), a nedav­no i na hrvat­skom (Muška koža, Fibra).[/lang_hr]

[lang_it]Peau d’homme è il tito­lo dell’album scrit­to e illus­tra­to da Hubert e Zanzim, la cui tra­du­zi­one è sta­ta pub­bli­ca­ta quest’anno in ita­li­ano (Pelle d’uomo, Bao), in ingle­se (Man’s Skin, Ablaze) e da poco anc­he in cro­ato (Muška koža, Fibra).[/lang_it]

[lang_hr]Smješten u Italiji, u raz­dob­lju rene­san­se, pri­ka­zu­je mla­du dje­voj­ku, Biancu, bije­le puti i pla­vih oči­ju. Zaručena za Giovannija, Bianca se ne miri s odlu­kom o dogo­vo­re­nom bra­ku sa stran­cem i želi sama odlu­či­ti o svo­joj buduć­nos­ti. Izlaz pos­to­ji: žene nje­zi­ne obi­te­lji već deset­lje­ći­ma nas­lje­đu­ju “mušku kožu”. Prerušavajući se, Bianca će popri­mi­ti lik Lorenza i upoz­na­ti Giovannija te otkri­ti da je homo­sek­su­alac, narav­no nes­vjes­tan da su Bianca i Lorenzo ista osoba.[/lang_hr]

[lang_it]Ambientato in Italia, in epo­ca rinas­ci­men­ta­le, ha per pro­ta­go­nis­ta una fan­ci­ul­la, Bianca, pel­le can­di­da e occ­hi blu. Promessa in spo­sa a Giovanni, Bianca, non si rasseg­na a subi­re la deci­si­one di un matri­mo­nio com­bi­na­to con uno sco­nos­ci­uto e vuole deci­de­re da sola il pro­prio futu­ro. La via d’uscita esis­te: le don­ne del­la sua fami­glia si tra­man­da­no da decen­ni una “pel­le d’uomo”. Travestendosi, Bianca pren­derà le sem­bi­an­ze di Lorenzo e conos­cerà Giovanni, che sco­prirà omo­se­ssu­ale, natu­ral­men­te igna­ro che Bianca e Lorenzo siano la ste­ssa persona.[/lang_it]

[lang_hr]Peau d’homme je pos­ti­gao veli­ki uspjeh u Francuskoj s više od 130.000 pro­da­nih pri­mje­ra­ka što ga čini naj­na­gra­đi­va­ni­jim stri­pom 2020. godine.[/lang_hr]

[lang_it]Peau d’homme ha otte­nu­to un gran­de suc­ce­sso di pub­bli­co in Francia con oltre 130.000 copie ven­du­te: il libro a fumet­ti più pre­mi­ato del 2020.[/lang_it]

[lang_hr]“Bili smo izne­na­đe­ni ovim uspje­hom“, komen­ti­ra Zanzim, „Početna ide­ja bila je zado­vo­lji­ti uku­se čita­te­lja stri­po­va. Zapravo, našu su knji­gu cije­ni­li uglav­nom čita­te­lji roma­na i publi­ka svih dob­nih sku­pi­na, uklju­ču­ju­ći i mno­ge one koji nisu lju­bi­te­lji žan­ra. Odlično je doče­kan i u Italiji pogo­to­vo zbog pri­ka­za povi­jes­nog raz­dob­lja u kojem se pri­ča događa.“[/lang_hr]

[lang_it]“Ci siamo quasi stu­pi­ti di ques­to suc­ce­sso – com­men­ta Zanzim – L’idea era ini­zi­al­men­te quel­la di incon­tra­re i gus­ti dei let­to­ri di fumet­ti. In real­tà sono sta­ti soprat­tut­to i let­to­ri di roman­zi e il pub­bli­co di ogni età, tra cui mol­ti non-appa­ssi­ona­ti del gene­re, ad appre­zza­re il nos­tro libro. Ottima l’accoglienza in Italia, anc­he per la rap­pre­sen­ta­zi­one del peri­odo sto­ri­co in cui si svol­ge la vicenda”.[/lang_it]

[lang_hr]Geneza stripa[/lang_hr]

[lang_it]La genesi dell’album[/lang_it]

[lang_hr]Suradnja izme­đu Huberta i Zanzima zapo­če­la je 2002. godi­ne fan­tasy seri­jom Les Yeux verts. “Ako jed­nog dana pože­liš napi­sa­ti nešto osob­ni­je – rekao sam Hubertu pri­je neko­li­ko godi­na – ako želiš ispri­ča­ti svo­ju osob­nu pri­ču, svo­ju ado­les­cen­ci­ju, svo­ju homo­sek­su­al­nost, ja želim biti taj koji će to ilus­tri­ra­ti. Jednog dana dobio sam poziv od nje­ga: u Parizu su u to vri­je­me uli­ce bile pune pro­s­vjed­ni­ka koji su se pro­ti­vi­li odo­bra­va­nju zako­na o homo­sek­su­al­nim bra­ko­vi­ma i Hubert je bio jako uzne­mi­ren. Rekao mi je o svo­joj namje­ri da napi­še svo­je­vr­s­nu ras­pra­vu pod nas­lo­vom Débaptisez-moi! (Odkrstite me!). Ta mi se ide­ja čini­la lošom, nisam uop­će bio sigu­ran da želim to ilus­tri­ra­ti pa sam mu to i rekao. Nazvao me tri mje­se­ca kas­ni­je, pro­mi­je­nio je sve: novi pro­jekt je bio pri­ča i zvao se Peau d’homme. „Želim pisa­ti o vrlo ozbilj­noj temi koja mi je pri srcu – rekao mi je – ali želim to uči­ni­ti na manje direk­tan, sla­đi način, koji čita­te­lja tje­ra na raz­miš­lja­nje.“ Tako je rođe­na pri­ča koja isti­če pita­nja od veli­ke druš­tve­ne važ­nos­ti: rod­ne ulo­ge, homo­fo­bi­ja, nedos­ta­tak jed­na­kos­ti sek­su­al­ne slo­bo­de izme­đu muška­ra­ca i žena. “Glavna juna­ki­nja, mla­da u počet­ku sra­me­ž­lji­va i rezer­vi­ra­na, pro­na­la­zi način da se druš­tve­no i sek­su­al­no razvi­ja, a da pri­tom osta­ne žena. Ono što je važ­no – poru­ka ovog stri­pa – su lju­bav i auten­tič­ni odno­si među ljud­skim bićima.“[/lang_hr]

[lang_it]La col­la­bo­ra­zi­one tra Hubert e Zanzim è ini­zi­ata nel 2002 con la serie fan­tas­ti­ca Les Yeux verts. “Se un gior­no vor­rai scri­ve­re qual­co­sa di più per­so­na­le – dissi alcu­ni anni fa a Hubert – se vor­rai rac­con­ta­re la tua sto­ria per­so­na­le, la tua ado­les­cen­za, la tua omo­se­ssu­alità, voglio esse­re io a illus­trar­lo. Un gior­no rice­vet­ti una sua chi­ama­ta: a Parigi in quel peri­odo le stra­de era­no piene di mani­fes­tan­ti che si oppo­ne­va­no all’approvazione del­la leg­ge sul matri­mo­nio gay e Hubert era mol­to sco­sso. Mi par­lò dell’intenzione di scri­ve­re una sor­ta di trat­ta­to dal tito­lo Débaptisez-moi! (Sbattezzatemi!). Mi sem­brò un’idea un po’ trash, non ero per nien­te sicu­ro di voler­lo illus­tra­re e gli­elo dissi. Tre mesi dopo mi ric­hi­amò, ave­va cam­bi­ato tut­to: il nuovo pro­get­to era un rac­con­to e si inti­to­la­va Peau d’homme. “Voglio scri­ve­re di un argo­men­to mol­to serio che mi sta a cuore – mi disse – ma voglio far­lo in modo meno diret­to, più dol­ce, che fac­cia riflet­te­re chi leg­ge”. È nata così una sto­ria che met­te in luce temi di gran­de attu­alità soci­ale: i ruoli di gene­re, l’omofobia, la man­ca­ta parità di liber­tà sessu­ale tra uomo e don­na. “La pro­ta­go­nis­ta, una giova­ne ini­zi­al­men­te timi­da e riser­va­ta, tro­va la stra­da per evol­ver­si soci­al­men­te e sessu­al­men­te, pur res­tan­do una don­na. Ciò che che con­ta, ques­to è il messag­gio, sono l’amore e le rela­zi­oni auten­tic­he tra esse­ri umani”.[/lang_it]

[lang_hr]Renesansa kao scenografija[/lang_hr]

[lang_it]Il Rinascimento come scenario[/lang_it]

[lang_hr]Radnja se odvi­ja u doba rene­san­se, a želio ju je sam Hubert. Bilo je to možda nara­tiv­no sred­stvo koje s većom sna­gom pri­ka­zu­je nepri­ja­telj­ski i rigo­ro­zan stav zajed­ni­ce pre­ma dru­ga­či­joj druš­tve­noj i sek­su­al­noj ulo­zi žena. “Za nje­ga je bilo nor­mal­no da svo­je sce­na­ri­je smjes­ti u dru­ga povi­jes­na raz­dob­lja kako bi pri­čao o sadaš­njos­ti. Renesansa je bila raz­dob­lje veli­kih ide­olo­ških i kul­tur­nih pro­mje­na, savr­še­no okru­že­nje za ispri­ča­ti ovu pri­ču. Htjeli smo pro­izves­ti nešto vrlo teatral­no: s repro­duk­ci­jom kos­ti­ma, s pri­ka­zom deta­lja inte­ri­je­ra, sve vrlo uspo­re­di­vo s današ­njim vre­me­nom. Moj je bio istra­ži­vač­ki rad o odje­ći tog vre­me­na, a on mi je pri­pre­mio puno foto­graf­ske i sli­kov­ne dokumentacije”.[/lang_hr]

[lang_it]La sto­ria si svol­ge in epo­ca rinas­ci­men­ta­le ed è sta­to lo ste­sso Hubert a voler­lo. Forse un espe­di­en­te nar­ra­ti­vo che accre­di­ta con mag­gi­ore for­za l’atteggiamento osti­le e rigo­ro­so del­la col­let­ti­vità nei con­fron­ti di un diver­so ruolo soci­ale e sessu­ale del­la don­na. “Per lui era nor­ma­le col­lo­ca­re in altri peri­odi sto­ri­ci le sue sce­neg­gi­atu­re per par­la­re del pre­sen­te. Il Rinascimento è sta­to un peri­odo di gran­de cam­bi­amen­to, ide­olo­gi­co e cul­tu­ra­le, sce­na­rio per­fet­to per rac­con­ta­re ques­ta sto­ria. Abbiamo volu­to pro­dur­re qual­co­sa di mol­to teatra­le: con la ripro­du­zi­one dei cos­tu­mi, con la rap­pre­sen­ta­zi­one dei par­ti­co­la­ri degli inter­ni, tut­to mol­to rap­por­ta­bi­le ai tem­pi odi­er­ni. Il mio è sta­to un lavo­ro di ricer­ca sui ves­ti­ti di quell’epoca, lui mi ha for­ni­to mol­ta docu­men­ta­zi­one foto­gra­fi­ca e pittorica”.[/lang_it]

[lang_hr]Tehnika i boja[/lang_hr]

[lang_it]La tecnica e il colore[/lang_it]

[lang_hr]“Strip mora biti nešto jed­nos­tav­no i flu­id­no za čita­nje. Hubert je imao mno­go stva­ri za reći i, s vre­me­na na vri­je­me, kako bih olak­šao sce­na­rij, napra­vio sam pre­ciz­ne odlu­ke o dizaj­nu i boji. Boje i stil su sjaj­ni jer smo u rene­san­si. U mno­gim sce­na­ma igra­ju važ­nu ulo­gu u defi­ni­ra­nju karak­te­ra liko­va i nji­ho­vih emo­ci­ja, čes­to poma­žu­ći čita­te­lju da bolje razu­mi­je situ­aci­ju. Prije Peau d’hommea već smo zajed­no dovr­ši­li neko­li­ko rado­va – Les Yeux verts, Ma vie pos­t­hu­me, La Sirène des pom­pi­ers – pa može­mo reći da smo se dobro poz­na­va­li. Već sam znao kamo on želi ići sa svo­jim pro­jek­tom i znao je kako ću reagi­ra­ti na nje­go­ve ide­je. Ponekad mi je govo­rio da su ga moji pri­ka­zi povi­jes­ti ugod­no izda­li. Ova slo­že­nost zna­či­la je da smo stek­li veli­ku zre­lost u među­sob­nom razu­mi­je­va­nju i zajed­nič­kom radu.”[/lang_hr]

[lang_it]“Un fumet­to deve esse­re qual­co­sa di sem­pli­ce e flu­ido da leg­ge­re. Hubert ave­va mol­te cose da dire e, a vol­te, per alleg­ge­ri­re la sce­neg­gi­atu­ra ho fat­to scel­te pre­ci­se sul diseg­no e sul colo­re. I colo­ri e lo sti­le sono bril­lan­ti per­c­hé siamo nel Rinascimento. In mol­te sce­ne han­no un ruolo rile­van­te nel defi­ni­re il carat­te­re dei per­so­nag­gi e le loro emo­zi­oni, spe­sso aiuta­no il let­to­re a com­pren­de­re meglio la situ­azi­one. Prima di Peau d’homme, ave­va­mo già por­ta­to a ter­mi­ne diver­si lavo­ri insi­eme – Les Yeux verts, Ma vie pos­t­hu­me, La Sirène des pom­pi­ers – e ci conos­ce­va­mo. Già sape­vo dove lui vole­va arri­va­re con il suo pro­get­to e lui sape­va come avrei ris­pos­to alle sue idee. A vol­te mi dice­va di sen­tir­si piace­vol­men­te tra­di­to dal­le mie rap­pre­sen­ta­zi­oni del­la sto­ria. Questa com­ple­ssità ha fat­to sì che acqu­isi­ssi­mo una gran­de matu­rità nel capir­ci e lavo­ra­re insieme”.[/lang_it]

[lang_hr]Hommage Hubertu[/lang_hr]

[lang_it]Un omaggio a Hubert[/lang_it]

[lang_hr]“Peau d’homme je pos­ti­gao veli­ki uspjeh pri­je sve­ga zahva­lju­ju­ći Hubertu i volio bih ga podi­je­li­ti s njim. Njegova odlu­ka da si oduz­me život nepo­sred­no pri­je objav­lji­va­nja Peau d’hom­mea osta­vi­la je sve zapre­pa­šte­ne … pot­pu­no nepre­dvi­div doga­đaj. Bio je vrlo bis­tra, uče­na, elok­vent­na, prič­lji­va oso­ba. Danas od nje­ga ima­mo snaž­nu i pozi­tiv­nu poru­ku: tole­ran­ci­ja je veli­ka vrijednost.”[/lang_hr]

[lang_it]“È soprat­tut­to gra­zie a Hubert che Peau d’homme sta aven­do ques­to suc­ce­sso e vor­rei tan­to con­di­vi­der­lo con lui. La sua deci­si­one di andar­se­ne togli­en­do­si la vita pro­prio pri­ma del­la pub­bli­ca­zi­one di Peau d’homme ha las­ci­ato tut­ti este­re­fat­ti… un even­to total­men­te impre­ve­di­bi­le. Era una per­so­na mol­to bril­lan­te, eru­di­ta, eloqu­en­te, chi­ac­c­hi­ero­na. Oggi di lui ci rima­ne un messag­gio for­te e posi­ti­vo: la tol­le­ran­za è un gran­de valore”.[/lang_it]

[lang_hr]Hrvatski prijevod[/lang_hr]

[lang_it]La traduzione in croato[/lang_it]

[lang_hr]“Gotovo je nevje­ro­jat­no da je odlu­če­no da se ovaj strip pre­ve­de na hrvat­ski, mis­lim da je to izvr­s­na pri­li­ka ne samo za knji­gu nego i da se stri­pu kao žan­ru da vid­lji­vost. Ujedno sma­tram i da je izda­nje Fibre jako lije­po, ostav­lja veli­ki dojam u dizaj­nu i nači­nu na koji je naprav­lje­no. Moji doj­mo­vi o Istri? Jedva čekam da se vra­tim. Rekli su mi da ima puno mjes­ta za posje­ti­ti, a potom bih volio otkri­ti nešto više o cije­loj državi.”[/lang_hr]

[lang_it]“È quasi incre­di­bi­le che si sia deci­so di tra­dur­re ques­to album in lin­gua cro­ata, lo riten­go un’ottima oppor­tu­nità non solo per il libro ma anc­he per dare visi­bi­lità al fumet­to come gene­re. E poi tro­vo l’edizione di Fibra mol­to bel­la, nel design e per come è sta­ta reali­zza­ta, è di gran­de impat­to. Le mie impre­ssi­oni sull’Istria? Non vedo l’ora di ritor­nar­ci. Mi han­no det­to che ci sono un sac­co di luog­hi da visi­ta­re e poi vor­rei sco­pri­re di più tut­to il Paese”.[/lang_it]

[lang_hr]Tekst i foto­gra­fi­je Luisa SORBONE[/lang_hr]

[lang_it]Testo e foto­gra­fie di Luisa SORBONE[/lang_it]