Najavljena zbivanja ovogodišnjeg programa novigradskog muzeja Lapidarium

11.02.2022.

Novigradski muzej Lapidarium na svo­jim je služ­be­nim stra­ni­ca­ma obja­vio naj­a­vu dosad defi­ni­ra­nih pro­gra­ma za 2022. godi­nu. Prvi naj­av­lje­ni pro­gram je „Mediarej pro­jekt:  Trening iz medi­ja­ci­je i res­to­ra­tiv­ne prav­de“ koji će se odr­ža­va­ti od 27.travnja do 1. svib­nja. Koordinator pro­jek­ta je Instituto Jacques Maritain (Italija ), a part­ne­ri su APS Nathan (Italija), Fundatia Professional (Rumunjska), Asociacion Ambit (Španjolska), Europski forum za res­to­ra­tiv­nu prav­du (Belgija) i Udruga za kre­ativ­ni soci­jal­ni rad (Hrvatska).

Mediarej projekt:  Trening iz medijacije i restorativne pravde

„Muzeji čuva­ju gra­đu i pre­zen­ti­ra­ju ju i sto­ga su važ­ne kari­ke u inter­pre­ta­ci­ji proš­los­ti i pos­ti­za­nju zajed­nič­kog razu­mi­je­va­nja doga­đa­ja i nji­ho­vog utje­ca­ja na raz­li­či­te sku­pi­ne i poje­din­ce i na taj način poma­žu da se s doga­đa­ji­ma iz proš­los­ti suoča­va­mo na kons­truk­ti­van način koji pri­do­no­si među­sob­nom razu­mi­je­va­nju i uva­ža­va­nju raz­li­či­tih iskus­ta­va u osob­noj, obi­telj­skoj i kolek­tiv­noj povijesti.

„Restorativna prav­da je pris­tup koji u tra­že­nje rje­še­nja i odlu­či­va­nje uklju­ču­je one na koje je utje­cao neki doga­đaj ili čin kojim je pro­uz­ro­če­na šte­ta ili su povri­je­đe­na pra­va. U nji­ho­vim susre­ti­ma se medi­ja­ci­jom ili faci­li­ta­ci­jom dola­zi do zajed­nič­kog razu­mi­je­va­nja i pos­ti­za­nje spo­ra­zu­ma o tome kako će se popra­vi­ti šte­ta, ispra­vi­ti neprav­da i pos­ti­ći pra­ved­no rje­še­nje problema.

„Zadnjih se godi­na u Europi razvi­ja­ju vrlo raz­li­či­ti mode­li tre­nin­ga iz res­to­ra­tiv­ne prav­de i medi­ja­ci­je – od pos­li­je­di­plom­skih stu­di­ja do obu­ke pri­la­go­đe­ne potre­ba­ma poje­di­nih zajed­ni­ca. Mediarej pro­jekt razvi­ja ino­va­tiv­ne meto­de za pove­ća­nje kva­li­te­te obu­ke medi­ja­to­ra i faci­li­ta­to­ra res­to­ra­tiv­nih pos­tu­pa­ka i za umre­ža­va­nju struč­nja­ka i orga­ni­za­ci­ja iz raz­li­či­tih zema­lja“, navo­di se u opi­su projekta.

Marčelo Brajnović – Savršeni performer za sva vremena

Povodom Međunarodnog dana muze­ja, 18. svib­nja će biti otvo­re­na izlož­ba Marčela Brajnovića „Među lju­di­ma-dru­gi put! Savršeni per­for­mer za sva vre­me­na“ uz pro­jek­ci­ju video rada „Gumila“ Matije Debeljuha.

„Nazvana po reče­ni­ca­ma s pla­ka­ta iz 2017., koji je obli­ko­vao i tekst napi­sao Marčelo Brajnović, izlož­ba nas­to­ji iz suvre­me­ne per­s­pek­ti­ve izni­je­ti neke do sada nepoz­na­te poje­di­nos­ti iz umjet­ni­ko­va nas­li­je­đa. Također, izla­žu se dje­la koja su u pri­vat­nom vlas­niš­tvu od kojih se veći­na prvi put pred­stav­lja jav­nos­ti, kao i ona koja je se nala­ze u fun­du­su Muzeja Lapidarium.

„Ono što, među­tim, ovom izlož­bom nije i daka­ko ne može biti mono­graf­skom retros­pek­ti­vom, nego pri­je od toga naš nak­lon i isko­rak k što boljem sagle­da­va­nju umjet­nič­kog stva­ra­laš­tva Marčela Brajnovića. Jer, tek će valja­ti – naro­či­to nakon što je nje­gov sve­ukup­ni opus sada defi­ni­tiv­no zaklju­čen – poku­ša­ti istra­ži­ti, pro­či­ta­ti, pro­tu­ma­či­ti, vred­no­va­ti ovu dra­go­cje­nu bašti­nu, a to će biti neo­d­go­di­vi zada­tak koji pred cije­lom eki­pom budu­ćih inter­pre­ta­to­ra Marčelova raz­no­rod­nog dje­la tek predstoji.

„Dovoljno je naves­ti samo jedan nepot­pun pre­gled poda­ta­ka iz umjet­nič­ke biogra­fi­je Marčela Brajnovića (Rovinjsko Selo, 1934. – 2021.). Jedan je od prvih iz Istre koji se otis­nuo na stu­dij u Zagreb, dije­lom u Beograd – i to umjet­nost, dru­ži­ti se i stva­ra­ti s kole­ga­ma aps­trak­t­nog izri­ča­ja te napo­s­ljet­ku upoz­na­ti Zvjezdanu Hegedušić, budu­ću supru­gu. Bilo je to u jed­nom deset­lje­ću, otpri­li­ke izme­đu s kra­ja četr­de­se­tih do počet­ka pede­se­tih godi­na proš­log sto­lje­ća. Tek nakon tog mla­dog sli­je­di zre­li Marčelo, i to kao sli­kar tije­kom svog borav­ka u neko­li­ko europ­skih zema­lja. Svestrani umjet­nik i tek­s­to­pi­sac povrat­kom u rod­no Rovinjsko Selo gra­di svoj život­ni pros­tor sa svo­jom obi­te­lji na Gumili, zarav­ni bri­je­ga Golo brdo.

„Bez obzi­ra na to što ga je hrvat­ska povi­jest umjet­nos­ti svr­sta­va­la u nadre­alis­te, što je povre­me­no i krat­ko­traj­no pris­ta­jao na pone­ka udru­ži­va­nja, bio je možda naj­ne­obuz­da­ni­ji indi­vi­du­alist kojeg je upoz­na­la sre­di­na u kojoj je dje­lo­vao. Ali Marčelo to nije bio zbog svo­je čes­to spo­mi­nja­ne eks­cen­trič­nost ili legen­di o nje­go­vom radu, nego sto­ga što je s prin­ci­pi­jel­noš­ću pona­ša­nja tra­žio pot­pu­nu mje­ru pos­ti­za­nja i uva­ža­va­nja slo­bo­de za sebe kao čovje­ka i kao umjet­ni­ka. Bio je odgo­vo­ran jedi­no spram vlas­ti­te moći, vje­re i volje kao neo­kr­nje­nog kre­ativ­nog bića. U suvre­me­nom druš­tvu cije­na za tak­vu nepo­pust­lji­vost i neuk­lop­lje­nost vrlo je veli­ka, no Marčelo je bio spre­man pod­ni­je­ti je bez osta­ta­ka, ne vode­ći raču­na o sta­tu­si­ma, mate­ri­jal­nim i svim osta­lim efe­mer­nim dobit­nim kombinacijama.

„Stoga se izlož­ba bavi i Brajnovićevim samiz­da­ti­ma, mani­fes­ti­ma, teza­ma i pro­jek­ti­ma, koji u spe­ci­fič­noj for­mi izra­ža­va­nja i vrlo subjek­ti­vis­tič­kim sta­ja­li­šti­ma izno­se mis­li o „Veleposlanstvu Kraljevstva Božjeg“, o kri­ti­ci auto­ri­te­ta, o ulo­zi umjet­ni­ka-pos­la­ni­ka Ilijaha oko­va­nog nor­ma­ma druš­tva i medij­skim tero­rom. Ustrajnost, koja se danas rijet­ko susre­će, vodi­la ga je do jedi­ne nade koja nije poni­ža­va­ju­ća i dehu­ma­ni­zi­ra­na obma­na, u ono što je Léo Ferré zvao „božan­skom Anarhijom“.

„Pa ipak, una­toč ugle­du što ga je imao u kru­go­vi­ma svo­jih zna­la­ca i pošto­va­la­ca, nagra­da­ma i priz­na­nji­ma, broj­nim izlož­ba­ma i dje­li­ma u muzej­skim fun­du­si­ma, Marčelo Brajnović je čak i za one koji ga kao umjet­ni­ka vrlo cije­ne zapra­vo još uvi­jek jedan „veli­ki nepoz­na­ti“. Stoga je ova izlož­ba skro­man dopri­nos razu­mi­je­va­nju jed­ne cje­lo­vi­te i sves­tra­ne oso­be ili, kako je sam zapi­sao, „savr­še­nog per­for­me­ra za sva vre­me­na“; umjet­ni­ka uvi­jek tu-pri­su­tan, ali ne do kra­ja otkri­ven, neiden­ti­fi­ci­ran, nedorečen.

„Upravo je sto­ga izlož­ba pro­ši­re­na i novim vide­ora­dom Matije Debeljuha, koji je nas­tao na teme­lju više­sat­nog snim­lje­nog inter­v­jua koji je autor 2016. vodio s Marčelom Brajnovićem na Golom brdu. Video ini­ci­ra surad­nju suprot­stav­lje­nih umjet­nič­kih gene­ra­ci­ja te dozi­ra­nom vizu­al­nom, glaz­be­nom i sadr­žaj­nom dina­mi­kom otva­ra nove obli­ke koeg­zis­ti­ra­nja u istom izlož­be­nom pros­to­ru. Koristeći teh­ni­ke hibrid­ne kolaž­ne for­me, Matija Debeljuh ani­mi­ra Brajnovićeve kon­cep­te i rad­ne prin­ci­pe u film­skom vre­me­nu koji je isto­vre­me­no i homa­ge posve ose­buj­nom umjet­ni­ku i novo audi­ovi­zu­al­no dje­lo iz Matijina opu­sa „istar­skih tema““, piše u opi­su izložbe.

Kustosica izlož­be je Jerica Ziherl, a osta­je otvo­re­na do 18. lipnja.

Zbirka Čičak – djela nastala od sredine 20. stoljeća do danas

U muze­ju Lapidarium i gale­ri­ji Rigo 2. ruj­na će biti otvo­re­na izlož­ba Zbirke Čičak čiji je autor dr. sc. Zvonko Maković.

„U Hrvatskoj je neko­li­ko iznim­nih pri­vat­nih umjet­nič­kih zbir­ki u koji­ma se nala­ze dje­la moder­ne i suvre­me­ne umjet­nos­ti. Štoviše, sva­ki od kolek­ci­ona­ra arti­ku­li­ra spe­ci­fi­čan osob­ni izbor umjet­ni­ka i umjet­nič­kih dje­la, a nji­ho­ve bi se zbir­ke, što koli­či­nom, što razi­nom vri­jed­nos­ti, mogle razu­mje­ti kao alter­na­tiv­ni muzej naci­onal­ne moder­ne i suvre­me­ne umjet­nos­ti. Među tak­vim su kolek­ci­ona­ri­ma i Igor Čičak i Gordana Gregurić Čičak. Dovoljno je samo iz gra­đe koja čini ovu zbir­ku pre­poz­na­ti afi­ni­te­te kolek­ci­ona­ra. Oni godi­na­ma stras­tve­no, ali i dubo­ko pro­miš­lje­no bira­ju umjet­ni­ke i pogo­to­vo nji­ho­va dje­la nas­ta­la od sre­di­ne 20. sto­lje­ća do danas. Riječ je uvi­jek o dje­li­ma koja na vrlo dobar način repre­zen­ti­ra­ju umjet­ni­ka i name­ću se kao neza­obi­laz­ne činje­ni­ce u kor­pu­su sva­ko­ga od poje­di­nač­nih umjet­nič­kih opu­sa, te hrvat­ske moder­ne i suvre­me­ne umjet­nos­ti u cjelini.

„Broj zas­tup­lje­nih umjet­ni­ka, a oso­bi­to broj nji­ho­vih dje­la nisu nika­da pred­stav­lja­li za Zbirku Čičak osnov­no pola­zi­šte pri defi­ni­ra­nju karak­te­ra zbir­ke. Oni su se uvi­jek povo­di­li umjet­nič­kom razi­nom i poseb­noš­ću koje sva­ko dje­lo pred­stav­lja u kon­tek­s­tu cje­li­ne, nekog ima­gi­nar­nog muze­ja. Jedna od oso­bi­na Zbirke Čičak je da su u njoj zas­tup­lje­na mahom dje­la aps­trak­t­ne umjet­nos­ti, pri čemu su ovdje pri­sut­ni raz­li­či­ti vido­vi aps­trak­ci­je, kao i ona dje­la i auto­ri koji po suvre­me­noj kla­si­fi­ka­ci­ji izla­ze iz kru­ga aps­trak­ci­je. Dovoljno je spo­me­nu­ti samo umjet­ni­ke čiji rado­vi čine matič­nu lini­ju ove zbir­ke, ali i matič­nu lini­ju novi­je hrvat­ske umjet­nos­ti uop­će. Tu su odre­da repre­zen­ta­tiv­na dje­la umjet­ni­ka koji su pri­pa­da­li gru­pa­ma EXAT-51 i Gorgona, pa tako Ivana Picelja, Vjenceslava Richtera, Aleksandra Srneca, Božidara Rašice, Vlade Kristla, te gor­go­na­ša Julija Knifera, Đure Sedera, Ivana Kožarića, Marijana Jevšovara, Miće Bašičevića Mangelosa, ali i veli­kih indi­vi­du­ala­ca koji nisu pri­pa­da­li ovim gru­pa­ma, ali su zajed­no s nji­ma stva­ra­li naj­vi­še stan­dar­de novi­je naci­onal­ne umjet­nos­ti. Među nji­ma sva­ka­ko tre­ba spo­me­nu­ti Vojina Bakića, Dušana Džamonju, Edu Murtića,Miroslava Šuteja, Ivu Gattina, Eugena Fellera, Jurja Dobrovića, Ferdinanda Kulmera, Otona Glihu, Franu Šimunovića, Ljubu Ivančića, Miljenka Stančića i broj­ne dru­ge. Samo iz spo­me­nu­tih ime­na jas­no je da Zbirka Čičak pred­stav­lja vri­jed­nu ne alter­na­ti­vu, nego dopu­nu fun­du­si­ma ključ­nih naci­onal­nih muze­ja moder­ne i suvre­me­ne umjet­nos­ti“, piše u opi­su izožbe.

Izvor