Uspjeli portret osebujne autorske osobnosti
Ne događa se često da se neki film premijerno prikaže na javnoj televiziji samo nekoliko tjedana nakon što je prikazivan u kinima, kao što je to slučaj s britanskim dokumentarcem „Uhvatiti Lee Miller“ (redateljica Teresa Griffiths).
Riječ je o portretu istoimene američke fotografkinje (1907 – 1977), koja se nakon karijere modela umjetnički istaknula i radom iza kamere, a istodobno je vodila vrlo uzbudljiv i nekonvencionalan život. Još kao dijete pozirala je ocu fotografu, zatim se proslavila kao model u američkom Vogueu, a onda je odlučila uzeti fotoaparat u vlastite ruke.
U Parizu se družila s Manom Rayjem i nadrealistima, istodobno razvijajući svoj fotografski talent, da bi se tijekom Drugog svjetskog rata istaknula kao ratna reporterka s kolegom Daveom Shermanom. Unatoč tako burnom profesionalnom (također i privatnom) životu, nakon rata pala je u zaborav, a dostojno je rehabilitirana tek nakon smrti i nakon što njezin sin objavljuje fotomonografiju s njezinim radovima.
Dokumentarac o Lee Miller je vrlo klasično napravljen, u njemu se izmjenjuju izjave njezinih potomaka i poznanika s njezinim autorskim fotografijama i filmskim isječcima koji svjedoče o duhu vremena u kojem je ostvarila najveće kreativne domete. Čak više pristaje televizijskom miljeu nego velikom platnu i kinodvoranama.
No, ovdje nije toliko bitna redateljska inventivnost, koliko uspjeli pokušaj da se čim plastičnije i vjedostojnije rekonstruira život jedne osebujne autorske osobnosti. Lee Miller nije bila samo autorica koja je ostavila traga u povijesti umjetničke fotografije, nego i osoba koja je hrabro kršila društvene norme i otvarala nova područja ženske slobode između dva velika svjetska rata.
Elvis Lenić
