Podsjećanje na glumačku ikonu
Nekad iznimno popularan američki glumac Paul Newman već je odavno izvan interesa suvremene filmske publike.
Dijelom zbog činjenice da je preminuo davne 2008. godine i da je zadnju zapaženu ulogu imao 2002. u gangsterskom filmu „Put u propast“ (redatelj Sam Mendes), a dijelom i zbog promjene ukusa masovne publike koju već odavno ne privlače glumci njegovog profila. Utoliko je pohvalnije prikazivanje dokumentarnog filma „Paul Newman: Iza plavih očiju“ (redatelj Pierre-Francois Gaudry) 1. svibnja na HTV‑u, kako bismo se podsjetili tog velikana američke filmske glume.
Riječ je o klasičnom televizijskom dokumentarcu, u kojem se isječci iz Newmanovih filmova montiraju paralelno s izjavama suvremenika i poznavatelja njegovog opusa, a čiji naslov izravno upućuje na Newmanov najvažniji element glumačke pojavnosti. No, Gaudry se nije bavio samo bojom Newmanovih očiju i njegovim privatnim životom, nego ponajprije njegovom dugotrajnom i plodnom glumačkom karijerom, koja je imala i zastoje u trenucima kada Newman više nije vjerovao filmovima koji su se snimali. Brojni sugovornici slažu se da je najdojmljivija glumačka osobina Paula Newmana bila sklonost pokazivanju ranjivosti, čak i u filmovima u kojima glumi mračne i nasilne likove poput „Huda“ (redatelj Martin Ritt) i „Suca za vješanje“ (redatelj John Huston).
Redatelj se djelomično dotiče i Newmanove ljubavi prema automobilizmu, ali šteta da to nije malo detaljnije razrađeno, budući da je Newman u automobilskim utrkama izdržljivosti uspješno konkurirao profesionalnim vozačima. Uglavnom, bio je osebujan u svim poljima i nije ga mnogo zanimalo što drugi o tome misle.
Elvis Lenić





