(NE)VIDLJIVI – MLADI U KULTURI: PORTRET GLAZBENICE ARIANE ORLIĆ

29.07.2022.

Kontinuirani rad vodi k uspjehu

• Razgovarala Paola ALBERTINI

• Fotografije P. ALBERTINI i arhiva Ariane Orlić

• Devetnaestogodišnja glaz­be­ni­ca, Ariana Orlić pra­vi je pri­mjer sves­tra­nos­ti, upor­nos­ti i tru­da. Naime, nakon što je bri­lji­ra­la s kla­ri­ne­tom na matu­ri glaz­be­ne ško­le Ivan Matetić Ronjgov u Puli, u kla­si prof. Branka Škare, uspje­la je pro­ći audi­ci­ju za orkes­tar u Nizozemskom Maastrichtu gdje tre­nut­no studira.

Ljubav pre­ma glaz­bi od rane dobi 

Ariana se s kla­ri­ne­tom upoz­na­la još kao deve­to­go­diš­nja­ki­nja: „Imali smo pre­zen­ta­ci­ju glaz­be­ne u našoj ško­li i ja sam s još par pri­ja­te­lja odlu­či­la upi­sa­ti je“, pri­ča Ariana.

Nakon blok fla­ute na kojoj se vjež­ba i upoz­na­je s puhač­kim ins­tru­men­ti­ma, vrlo je brzo preš­la na kla­ri­net i pre­ma pro­fe­so­ro­vim rije­či­ma, dalje išla stre­lo­vi­tom brzinom.

„U pola god nas­tav­nog rada mi smo odra­di­li dvi­je godi­ne – to je četve­ros­tru­ka brzi­na akce­le­ra­ci­je“, pri­ča prof. Škara.

Kaže kako su kod Ariane jako izra­že­ne pri­rod­ne pre­dis­po­zi­ci­je, pogo­to­vo u počet­ku a doda­je da je i kas­ni­je tije­kom uče­nja poka­za­la taj jedan afi­ni­tet i sposobnost.

„Ona je veli­ki rad­nik ali to ne bi bilo mogu­će bez nekih pri­rod­nih pre­dis­po­zi­ci­ja tako da smo samo pola godi­ne svi­ra­li blok fla­utu i odmah preš­li na ins­tru­ment što ina­če ide tek nakon dvi­je godi­ne“, pri­ča Škara.

S Arianom je odra­dio akce­le­ra­ci­ju, ona je dva raz­re­da dala u jed­nom tako da je skra­ti­la for­mal­no obra­zo­va­nje za tri godi­ne po pro­gra­mu, a po tra­ja­nju za godi­nu dana.

„Usprkos tome ima­la je jako zah­tje­van pro­gram za matu­ru kakav ina­če dajem ins­tru­men­ta­lis­ti­ma koji idu u samo jed­nu ško­lu, a Ariana je išla u dvi­je ško­le. Naime, para­lel­no je poha­đa­la i Gimnaziju“, isti­če Škara te napo­mi­nje da je u obje ško­le bila odlič­na učenica.

Imali su malo jači tem­po rada što je, veli Škara, za Arianu možda bilo napornije.

„Naporno je bilo uto­li­ko jer se tre­ba spre­mi­ti dvi­je matu­re, ali može se“, rek­la je Ariana.

Pripreme za matu­ru u jeku pandemije

Valja napo­me­nu­ti da se sve odvi­ja­lo u doba kad je zapo­če­la pan­de­mi­ja koro­ne što je dodat­no ote­ža­lo situ­aci­ju te se Ariana za matu­ru spre­ma­la uz teške uvje­te onli­ne rada.

„Slušao sam je pre­ko zoom‑a i taman kad bi ona doseg­nu­la Zoom dina­mi­ku zna­lo se dogo­di­ti da se zvuk se zamrz­ne pa bi je zamo­lio da odsvi­ra još jed­nom. No, pono­vo bi se dogo­di­lo isto a ja joj nisam imao srca reći da je nisam čuo pa bi je samo pohva­lio“, pri­sje­ća se Škara i isti­če da tak­vi uvje­ti rada nisu bili huma­ni ali su se tru­di­li sve okre­nu­ti pozi­tiv­no i odla­zi­li na pro­be neg­dje na otvo­re­no kad god su mogli.

Koncertno aktiv­na

Ariana je u osnov­noj ško­li išla na mno­ga natje­ca­nja, na držav­no i regi­onal­no, škol­ska natje­ca­nja, smotre…

„Bila je uvi­jek dos­ta aktiv­na što se tiče kon­ce­ra­ta, svi­ra­la je u komor­nom sas­ta­vu, u orkes­tri­ma ško­le i izvan ško­le“, kaže Škara.

Uz to je u osnov­noj ško­li išla na izvi­đa­če i stol­ni tenis u kojem je bila jako dobra, ali u sred­njoj više nije ima­la toli­ko vre­me­na pa se samo rekre­ativ­no bavi­la stol­nim tenisom.

Glazbeni uspjeh i nakon sred­nje škole

„Imala je dos­ta zah­tje­van pro­gram na matu­ri koji je pos­lu­žio pri­li­kom audi­ci­je u University orc­hes­tra, sim­fo­nij­ski orkes­tar uni­ver­zi­te­ta“, kaže pro­fe­sor Škara te pojaš­nja­va da u nje­mu svi­ra­ju stu­den­ti, oni koji svi­ra­ju na kon­zer­va­to­ri­ju te biv­ši profesori.

„Drago mi je da se nje­na ins­tru­men­tal­na pri­ča nas­tav­lja i da je uz stu­dij jav­nog zdrav­s­tva koji je upi­sa­la, odlu­či­la i dalje aktiv­no se bavi­ti glaz­bom“, istak­nuo je Škara.

„Neobično mi je dra­go da naši biv­ši uče­ni­ci  i van ško­le nas­tav­lja­ju s glaz­be­nim uspje­si­ma i anga­žma­nom te i u ino­zem­s­tvu, zadr­ža­va­ju afi­ni­tet bez obzi­ra na nji­hov pri­mar­ni izbor pro­fe­si­je. To nam je poka­za­telj da smo kao ins­ti­tu­ci­ja i kao nas­tav­ni­ci u prak­si na dobrom tra­gu“, naglašava.

Posebno je to zna­čaj­no, isti­če, kad dobi­je­te priz­na­nje na audi­ci­ji u stra­noj zem­lji gdje oni ipak mogu oda­bra­ti izvor­ne govor­ni­ke pa mu je veli­ka čast da su oda­bra­li Arianu.

Audicija za orkestar 

Ariana pri­ča kako se u Maastrichtu u ruj­nu odr­ža­va­ju dvi­je otvo­re­ne pro­be gdje zain­te­re­si­ra­ni mogu vidje­ti kako dje­lu­je orkes­tar i onda daju svoj kon­takt te ih zovu na audi­ci­ju da se svat­ko pred­sta­vi onim što želi.

Studij i glaz­ba u Nizozemskoj

Ariana u Nizozemskoj stu­di­ra i radi u super­mar­ke­tu te jed­nom tjed­no, u večer­njim sati­ma, ima pro­be s orkes­trom. „Nije to toli­ko napor­no koli­ko su pro­be kas­no. Naime, zbog broj­nih oba­ve­za koje lju­di ima­ju pro­be su nam nave­čer te nekad zavr­še tek iza 22 sata kad već budem umor­na od cije­lo­ga dana“, kaže Ariana.

Na pita­nje je li joj teško uskla­di­ti oba­ve­ze fakul­te­ta s radom u orkes­tru kaže da nije, čak joj je u jed­nu ruku i lak­še: „Imala sam dobru prak­su za to kao sred­njo­škol­ka kad sam para­lel­no išla u dvi­je ško­le, sad mi je čak i lak­še s obzi­rom na to da su fakul­tet­ske oba­ve­ze dru­ga­či­je od onih u sred­njoj školi“.

Program i dje­lo­va­nje orkes­tra u Maastrichtu

Probe orkes­tra odr­ža­va­ju se jed­nom tjed­no i tra­ju dva sata i pet­na­est minu­ta a uoči kon­ce­ra­ta one su češće.

Zimski pro­gram ove godi­ne nisu svi­ra­li jer se sve zatvo­ri­lo zbog koro­ne pa su uze­li novi pro­gram i pre­ba­ci­li ga za ljet­ni, pri­ča Ariana. „Imali smo jedan kon­cert na otvo­re­nom a dru­gi, večer­nji, na jed­nom od fakul­te­ta za koji je tema bila Bliski istok.“

„Primjećujem da u Nizozemskoj u svoj umjet­nič­ki rad uklju­ču­ju akte­re s cije­log kam­pu­sa, temat­ski pris­tu­pa­ju kon­cert­noj sezo­ni i onda to pla­si­ra­ju putem tur­ne­ja“, isti­če pro­fe­sor koje­mu se takav način izu­zet­no sviđa.

Bilo bi mu sto­ga dra­go da se uspos­ta­vi neka kul­tur­na surad­nja i link te da, dok je Ariana ondje, napra­ve nešto što će biti od većeg značaja.

Nizozemski orkes­tri u Puli

Naime, već su u dva navra­ta u Puli ugos­ti­li nizo­zem­ske glaz­be­ni­ke, orkes­tar i zbor, ukup­no 120 ljudi.

„Nastupali su u Katedrali i Crkvi Sv. Franje, a volio bi da se dogo­di i tre­ći put pa da zatvo­ri­mo krug te da bude nekih raz­mje­na kako bi i naši orkes­tri jed­nog dana otiš­li u Nizozemsku“, kaže Škara.

Profesor Škara u Puli je 2014. i 2017. godi­ne ugos­tio dva orkes­tra iz Nizozemske. „Bili su to veli­ki sim­fo­nij­ski orkes­tri stu­dent­skog tipa koji su gos­to­va­li po Europi. Imao sam i tre­ći upit koji se zbog koro­ne nije reali­zi­rao“, rekao je Škara.

Veli kako je odlič­na stvar to što velik broj tih stu­de­na­ta koji su dola­zi­li u Pulu s orkes­trom sada pono­vo dola­ze u Istru jer im je to bio prvi kon­takt sa zem­ljom, kul­tu­rom i morem te su bili odu­šev­lje­ni. A uvi­jek bira­ju ter­mi­ne kada je lje­to na izma­ku ili kraj proljeća.

Iskustvo svi­ra­nja u Nizozemskoj

Svirati u ondaš­njem orkes­tru je druk­či­je, kaže Ariana, jer je pri­je uvi­jek svi­ra­la u puhač­kom orkes­tru, a tu je riječ o sim­fo­nij­skom. „To je sad dru­ga pri­ča jer manje čuješ kla­ri­net“, dodaje.

Način rada je sli­čan, a iskus­tvo iz Pule puno joj je pomoglo.

„Iskustvo iz sred­nje kada sam poha­đa­la dvi­je ško­le bilo mi je dobra pod­lo­ga pa mi je pri­rod­no bilo radi­ti još nešto uz faks, samo stu­di­ra­ti mi se prak­tič­ki činio pre­la­ga­nim, ima­la sam dos­ta slo­bod­nog vre­me­na“, kaže.

Zato uz fakul­tet i svi­ra­nje u orkes­tru i radi, a raz­miš­lja i o odla­sku na Erasmus u Finsku gdje bi pro­ve­la jedan semestar.

Ariana doda­je da ih se uvi­jek poti­ca­lo da idu neg­dje, a ne da samo svi­ra­ju unu­tar ško­le, da se sami anga­ži­ra­ju te su mno­gi od njih nakon zavr­šet­ka sred­nje glaz­be­ne, bar dje­lo­mič­no osta­li u glazbi.

„I nada­lje se vidim, bar dje­lo­mič­no u glaz­bi i mis­lim da nikom tko je zavr­šio glaz­be­nu nije pri­rod­no samo odjed­nom pres­ta­ti svi­ra­ti“, veli Ariana koja se čim se vra­ti­la u Pulu na ljet­ni dopust javi­la se pro­fe­so­ru Škara i pita­la ima li kak­vih novih nota, što da svira.

„Ne želim da mi kla­ri­net samo sto­ji“, kaže Ariana koja je odu­vi­jek ima­la svoj pro­fe­si­onal­ni instrument.

Klarinet je, veli pro­fe­sor, cje­nov­no jedan od pris­tu­pač­ni­jih instrumenata.

Ljubav i pre­ma elek­tron­skoj glazbi

Kako bi osta­la aktiv­na i lje­ti, Ariana uz svi­ra­nje volon­ti­ra u udru­zi Metamedij u kojoj su u tije­ku pri­pre­me za fes­ti­val Media Mediterranea.

Zanimljivo je da je upra­vo ondje 2020. godi­ne pola­zi­la tečaj pro­duk­ci­je, Remade in Rojc te joj se pro­du­ci­ra­la jed­na ambi­jen­tal­na skladba.

„Ja sam ih uvi­jek poti­cao da se oku­ša­ju u aran­ži­ra­nju i nekoj vrsti kom­po­zi­ci­je i ona je pre­poz­na­la da je i elek­tron­ska glaz­ba priv­lač­na tako da i danas nas­tav­lja s radom na tom polju“, pri­ča Škara.

Dodaje kako ju je prof. Valter Milovan koji radi na odje­lu Talijanistike a tako­đer je glaz­be­no akti­van pozvao da od pri­jaš­njih rado­va napra­vi jedan soun­d­s­ca­pe za CD Vecchi cas­tel­li, a tre­bao bi iza­ći do kra­ja godine.

„Presjek je to mla­dih auto­ra koji će radi­ti ambi­jen­tal­nu glaz­bu za sta­re istar­ske kašte­le, voj­ne utvr­de – pri­kaz povi­jes­ne bašti­ne“, pojaš­nja­va profesor.

„Ariana je pri­mjer pozi­tiv­ne prak­se – kako se sve može, kako kon­ti­nu­ira­ni rad vodi ka uspje­hu, kako tre­ba ići za talen­ti­ma, i nji­ho­vim želja­ma, za onim što si mla­di lju­di zacr­ta­ju“, nagla­ša­va Škara.

Ovaj tekst sufi­nan­ci­ran je sred­stvi­ma Fonda za poti­ca­nje raz­no­vr­s­nos­ti i plu­ra­liz­ma elek­tro­nič­kih medija.