Izložba “Tragovi u vremenu” Emila Mandarića u Svetim srcima

B. V.

17.05.2023.

Muzejsko-gale­rij­ski pros­tor Sveta srca ugoš­ću­je izlož­bu nazi­va „Tragovi u vre­me­nu“ Emila Mandarića, samo­ukog kipa­ra koji se kipar­stvu posve­tio u odras­loj dobi, nakon što je ostao bez jed­nog od temelj­nih osje­ti­la – vida. Ovom izlož­bom koja će biti otvo­re­na u petak, 19. svib­nja u 18.30 sati, u Muzejsko-gale­rij­skom pros­to­ru Sveta srca, želja je pri­ka­za­ti neko­li­ko aspe­ka­ta tra­go­va u vremenu.

Trag Emilovog osob­nog vre­me­na. Nakon što je izgu­bio vid, pro­šao je kroz peri­od dubo­kog žalo­va­nja i opra­šta­nja sa svo­jim proš­lim živo­tom. No, skul­p­tu­ra­ma pred­me­ta koje je neka­da vidio a danas ih obli­ku­je i gle­da ruka­ma, uspio je pove­za­ti svo­ju proš­lost sa svo­jom novom sadašnjošću.

Trag sli­je­pih oso­ba u povi­jes­ti. Ulaskom u zajed­ni­cu sli­je­pih oso­ba otvo­ri­li su se novi svje­to­vi i saz­na­le nove pri­če – pri­če o sli­je­pim oso­ba­ma  koje su osta­vi­le sna­žan emo­tiv­ni oti­sak u sje­ća­nju zajed­ni­ce u kojoj su živjele.

Posljednji je trag – trag mate­ri­ja­la. Priroda i pred­me­ti koji nas okru­žu­ju čudes­ni su i mogu u nama pro­izves­ti raz­li­či­te emo­ci­je. Razvijajući se kao umjet­nik, Emil je odlu­čio vidje­ti nove obli­ke u oni­ma koje je pri­ro­da stvorila.

Modelirajući papir raz­li­či­tih struk­tu­ra, Emil je obli­ko­vao pred­me­te, for­me i oso­be koje su na neki način osta­vi­le tra­ga u nje­go­vu živo­tu. Površine skul­p­tu­ra obo­ga­tio je Brailleovim pismom ne bi li nagla­sio svo­je tre­nu­tač­no iskus­tvo. Predmeti su vizu­al­no sklad­ni, ali i osmiš­lje­ni za doživ­ljaj dodi­rom, koji otkri­va sasvim novu lje­po­tu koja pro­iz­la­zi iz per­s­pek­ti­ve promatrača.

Radom s pri­rod­nim mate­ri­ja­li­ma koje može­mo lako pro­na­ći svug­dje oko nas i skul­p­tu­ra­ma oso­ba koje su čes­to nepri­mjet­ne u druš­tvu autor šalje snaž­nu poruku.

Slijepim i sla­bo­vid­nim oso­ba­ma veći­nu vizu­al­nog doživ­lja­ja nado­mje­šta dodir, sto­ga je želja ove izlož­be da je posje­ti­te­lji doži­ve upra­vo putem dodi­ra. Tipičnom posje­ti­te­lju možda je teško zamis­li­ti obi­la­zak izlož­be bez vizu­al­ne kom­po­nen­te, no nada­mo se da smo u surad­nji s auto­rom posje­ti­te­lje barem donek­le uspje­li potak­nu­ti na malo dru­ga­či­ji, osje­til­ni pristup.