Ovo je prvo djelo koje će mladi istraživači Monkodonje vidjeti na početku svoga djelovanja

Arheološki muzej Istre: Predstavljena monografija Monkodonja 4 u Svetim srcima

Tekst i fotografije Paola ALBERTINI

23.06.2023.

Promocija mono­gra­fi­je Monkodonja 4, odr­ža­la se u uto­rak, 20. lip­nja u Muzejsko-gale­rij­skom pros­to­ru Sveta srca, a knji­gu je pred­sta­vio Sanjin Mihelić, rav­na­telj Arheološkog muze­ja u Zagrebu. Uz nje­ga je pri­li­kom pro­mo­ci­je govo­rio i rav­na­telj Arheološkog muze­ja Istre, Darko Komšo i prof.dr.sc. Biba Teržan pod čijim se vod­stvom odvi­ja­lo istraživanje.

U čet­vr­tom i pos­ljed­njem sve­sku o Monkodonji, gra­din­skom nase­lju smje­šte­nom pet kilo­me­ta­ra od Rovinja, objav­lje­ni su rezul­ta­ti isko­pa­va­nja četi­ri­ju tumu­la na susjed­nom brdu Mušego. Detaljno su pri­ka­za­ni tumuli/nadgrobni hum­ci – način nji­ho­ve grad­nje i obi­ča­ji poka­pa­nja, zajed­nič­ki kako Istri, tako zapad­nom Balkanu, kao i sit­ni nala­zi iz tih tumu­la, te kom­ple­tan kata­log svih dosad istra­že­nih bron­ča­no­dob­nih tumu­la u Istri i nji­ho­va tipologija.

Kako je rek­la Teržan, o rezul­ta­ti­ma ovih istra­ži­va­nja do sad su objav­lje­ne već tri mono­gra­fi­je: u prvoj knji­zi Monkodonja 1 obra­đe­ni su i pred­stav­lje­ni arhi­tek­tu­ra, gra­đe­vi­ne i unu­tar­nja orga­ni­za­ci­ja nase­lja, u dru­goj, Monkodonja 2, kera­mi­ka te u tre­ćoj Monkodonja 3 sit­ni nala­zi kao što su kruš­ni ido­li, metal­ni i košta­ni pred­me­ti, kuć­ni lijep i dru­gi gli­ne­ni ele­men­ti gra­đe­vi­na te živo­tinj­ski i ljud­ski košta­ni ostaci.

Arheološka istra­ži­va­nja na Mušegu pro­ve­de­na su u raz­dob­lju izme­đu 2006. i 2009. godi­ne, jed­nim dije­lom para­lel­no s istra­ži­va­nji­ma nase­lja na Monkodonji. Projekt Monkodonja odvi­jao se pod vod­stvom dr. sc. Kristine Mihovilić, prof. dr. dres.h.c. Bernharda Hänsela i prof. dr. sc. Bibe Teržan, u part­ner­stvu Arheološkog muze­ja Istre u Puli, Instituta za pra­po­vi­jes­nu arhe­olo­gi­ju Slobodnog sve­uči­li­šta u Berlinu, Arheološkog odje­la Filozofskog fakul­te­ta u Ljubljani i uz sudje­lo­va­nje Zavičajnog muze­ja gra­da Rovinja.

Ta su istra­ži­va­nja doni­je­la nove spoz­na­je o gra­di­ni Monkodonji, pobolj­ša­la uvi­du bron­ča­no­dob­nu gra­din­sku kul­tu­ru Istre te nje­zi­ne veze s istoč­no-medi­te­ran­skim i sred­njo­europ­skim prostorom.

Kulturni okvir Istre od ranog do sred­njeg bron­ča­nog doba pred­stav­lja se kao vrlo slo­žen i sin­kre­tis­tič­ki. To je spoj jadran­skih, zapad­no­bal­kan­skih i medi­te­ran­skih ele­me­na­ta koji su vodi­li posve spe­ci­fič­nom, novom iden­ti­te­tu gra­din­ske kul­tu­re na istar­skom polu­oto­ku. Jasno su to poka­za­la iska­pa­nja na gra­di­ni kod Monkodonje, s nje­zi­nim monu­men­tal­nim for­ti­fi­ka­cij­skim sus­ta­vom čija je unu­tar­nja troj­na podje­la odraz hije­rar­hij­ski struk­tu­ri­ra­nog društva.

Raznolikost grob­ne arhi­tek­tu­re i pogreb­nih ritu­ala još jas­ni­je poka­zu­je koli­ko je bio slo­žen kul­tur­ni među­od­nos u Istri. Iz raz­li­či­tih ele­me­na­ta poput lokal­ne pri­ro­de, podri­je­tla i raz­nih utje­ca­ja, oso­bi­to iz sred­nje ili čak istoč­no­me­di­te­ran­ske sfe­re, nas­ta­ja­le su nove kul­tur­ne cjeline.

Kako je rekao rav­na­telj Arheološkog muze­ja Rijeke, Sanjin Mihelić, sva su istra­ži­va­nja na tom podru­čju poče­la vizi­jom prof. Teržan, dr.sc. Mihovilić i prof. Hansela koji su pro­uča­va­li, istra­ži­va­li i valo­ri­zi­ra­li to područje.

„Monkodonja je monu­men­tal­no dje­lo na 419 stra­ni­ca. Knjiga je dvo­je­zič­na, na hrvat­skoj i nje­mač­kom jezi­ku. Sastoji se od 12 poglav­lja te ima pred­go­vor koji su pisa­li rav­na­telj i istra­ži­va­či. Ovo je prvo dje­lo koje će mla­di istra­ži­va­či vidje­ti na počet­ku svo­ga dje­lo­va­nja. To je temelj za hrvat­sku arhe­olo­gi­ju. Čestitam svi­ma“, nagla­sio je.

Posebnu zahva­lu pri­sut­ni su upu­ti­li dr. sc. Kristini Mihovilić, koja nas je zauvi­jek napus­ti­la počet­kom ruj­na 2022. godi­ne. Kristina je bila jed­na od temelj­nih istra­ži­va­či­ca pro­jek­ta, a na reali­za­ci­ji ove mono­gra­fi­je radi­la je dos­lov­no do pos­ljed­njih dana svog živo­ta, i posao je dovršila.

„Preranim Kristininim odla­skom izgu­bi­li smo iskre­nu pri­ja­te­lji­cu, vrs­nu arhe­olo­gi­nju i veli­ku struč­nja­ki­nju na koju smo se uvi­jek mogli oslo­ni­ti. U mono­gra­fi­ji smo se s njom opros­ti­li u pri­lo­gu In memo­ri­am, izbo­rom neko­li­ko nje­zi­nih foto­gra­fi­ja. Bila je uvi­jek dovolj­no stro­ga da me moti­vi­ra i gura napri­jed i zbog nje sam ja danas to što jesam. Istovremeno, bila je jako duho­vi­ta i s njom se moglo o sve­mu raz­go­va­ra­ti“, rekao je vid­no emo­ti­van Komšo.