KINO: NAPOLEON, redatelj Ridley Scott
Blijeda povijesna lekcija
Tekst Elvis LENIĆ
Dugoočekivani „Napoleon“, povijesni film o znamenitom francuskom vojskovođi, konačno se dokotrljao i u hrvatska kina. Mediji su bučno najavljivali taj spektakl s Joaquinom Phoenixom u naslovnoj ulozi i redateljskim potpisom Ridleyja Scotta, koji je ostvario ono što navodno svojedobno nisu uspjeli Stanley Kubrick i Steven Spielberg.
Scott je priču o Napoleonu započeo njegovim iznenadnim vojnim usponom na samom kraju 18. stoljeća i završio smrću u izgnanstvu na otočiću Sveta Helena 1821. godine. Veliki dio filma Scott i scenarist David Scarpa baziraju na njegovom odnosu sa suprugom Josephine (Vanessa Kirby), a to je vjerojatno i najveći problem u njihovom pristupu. Gledatelju se čini da je filmska priča zapravo spoj Napoleonovih ljubavnih problema i prizora krvavih masovnih bitaka, koje Scott režira uobičajeno dobro zahvaljujući velikom iskustvu i snažnoj tehničkoj podršci kojom raspolaže.
No je li to dovoljno za dugoočekivani film o jednoj od najvažnijih osoba koje su krojile europsku povijest? Scott i Scarpa nisu se naročito potrudili objasniti Napoleonove porive i motivaciju, istaknuti pojedinosti njegovog karaktera i pokazati što ga je tjeralo da radi sve to što je napravio. Vjerojatno je film i odveć afirmativan, tj. čini se da isticanje njegovih vojnih podviga dominira nad prikazom patoloških dimenzija njegove osobnosti. Čak ni uobičajeno hvaljeni Joaquin Phoenix u takvim okolnostima očito nije mogao pokazati puno od svojeg glumačkog umijeća.
Možda je iluzorno očekivati da nas nekad veliki redatelj Ridley Scott ponovno iznenadi nekim velikim filmom. I njega pritišću pozne godine (rođen je 1937.) u kojima režira bjesomučnim ritmom i teško je očekivati da u tim okolnostima može izbaciti nešto izvanredno. „Napoleon“ je jednostavno nekakav prosjek onoga što Ridley Scott radi posljednjih desetljeća.
