Izložba „Histri u Istri“ i popratna događanja

B. V.

11.01.2024.

„Nezakcij. Od izvo­ra do prvih isko­pa­va­nja“ tema je prvog od šest poprat­nih doga­đa­nja uz izlož­bu „Histri u Istri“ koju su reali­zi­ra­li Hrvatska Zajednica u Trstu i Arheološki muzej Istre u Puli u surad­nji s Općinom Trst, pos­tav­lje­nu u Muzeju antik­vi­te­ta „J. J. Wincklemann“ u Trstu i otvo­re­nu publi­ci sve do 1. trav­nja, od utor­ka do nedje­lje, od 10 do 17 sati. Fokusirana na povi­jest, obi­ča­je i noš­nju Histra, izlož­ba pred­stav­lja svo­je­vr­s­no puto­va­nje kroz više od 200 arhe­olo­ških nala­za kako bi se upoz­nao narod po kojem je nazvan Istarski polu­otok i koji je nas­ta­nji­vao nje­go­vo podru­čje sve do pada utvr­đe­nog sre­di­šta u Nezakciju 177. g. pr. Kr. Ova dra­go­cje­na izlož­ba ostva­re­na je uz pot­po­ru Regije Furlanije – Julijske kra­ji­ne, zak­la­de Fondazione CRTrieste i više hrvat­skih ustanova.

U uto­rak, 16. siječ­nja u 17.30 sati u dvo­ra­ni Bobi Bazlen Palače Gopcevich, Ulica Rossini 4, pre­da­va­či Gino Bandelli i Marzia Vidulli Torlo govo­rit će o nase­lju Nezakcij, iznim­no važ­nom za kon­tro­lu teri­to­ri­jal­nih i trgo­vač­kih okos­ni­ca unu­traš­njos­ti Istre. Bogati nala­zi svje­do­če kako je naro­či­to Nezakcij pri­pa­dao jadran­skom kru­gu trgo­vi­ne i raz­mje­ne, zauzi­ma­ju­ći sre­diš­nju pozi­ci­ju u mre­ži kon­ta­ka­ta koja je omo­gu­ća­va­la stje­ca­nje pres­tiž­nih doba­ra kori­šte­nih za pot­vr­đi­va­nje sta­tu­sa poje­di­na­ca ili aris­to­krat­skih obi­te­lji, u među­od­no­su sa svi­je­tom sre­diš­nje i juž­ne Italije te podru­čjem Caput Adriae.

Najstariji povi­jes­ni izvo­ri s počet­ka 5. st. pr. Kr. (Periegeza Hekateja iz Mileta, dati­ra­na izme­đu 560. i 480. pr. Kr.) dono­se da je istar­ski polu­otok podru­čje koje su nas­ta­nji­va­li Histri i da, idu­ći sa zapa­da, nakon Veneta dola­zi narod Histra nakon koje­ga sli­je­de Liburni. Rimski povjes­ni­čar Strabon (autor s pri­je­la­za sta­re na novu eru) spo­mi­nje da nakon toka Timava sve do Pule sli­je­di istar­ska oba­la, koja pri­pa­da admi­nis­tra­tiv­nom podru­čju car­ske Italije.

Iz izvo­ra se dak­le saz­na­je da su Histri pred­stav­lja­li jedins­tve­nu kul­tur­nu sku­pi­nu, nase­lje­nu izme­đu rije­ke Rižane na sje­ve­ro­za­pa­du i masi­va Ćićarije na sje­ve­ru i sje­ve­ro­is­to­ku, s gra­ni­ca­ma na istoč­nim padi­na­ma Učke i rije­ci Raši.

Na teme­lju novi­jih stu­di­ja, čini se da su Histri bili podi­je­lje­ni u raz­li­či­te loze, tvo­re­ći zajed­ni­cu auto­nom­nih ple­me­na koja su se uje­di­ni­la u istom sre­di­štu tek 177. g. pr. Kr., u uza­lud­nom poku­ša­ju obra­ne: Tit Livije opi­su­je, naime, da su se his­tar­ski prin­če­vi i sam kralj Epulon sklo­ni­li u utvr­đe­ni Nezakcij, opko­ljen i osvo­jen od stra­ne Rima. Taj poda­tak svje­do­či izme­đu osta­log da je loka­li­tet već tije­kom 2. st. pr.Kr. pred­stav­ljao domi­nant­ni sim­bol sigur­nos­ti i prestiža.

Svi su se tra­go­vi Nezakcija, među­tim, izgu­bi­li i počev­ši od 16. sto­lje­ća uče­nja­ci su se pita­li koja je bila nje­go­va loka­ci­ja. Tek ga od sre­di­ne 19. st. Pietro Kandler ozna­ča­va na rubu age­ra cen­tu­ri­ja­ci­je Pule, kod Valture, niti šest milja (oko 9 kilo­me­ta­ra) od same Pule, na polo­ža­ju zva­nom Vizače, u pej­za­žu bla­gih bre­žu­lja­ka koji str­mo pada­ju pre­ma moru, na ušću doli­ne Budave u Kvarner; pri­rod­no zašti­će­noj udo­li­ni koja, tipič­no za krška podru­čja, zavr­ša­va u moru izvo­rom koji je osi­gu­ra­vao dos­tup­nost slat­ke vode.

Po nalo­gu Istarskog druš­tva za arhe­olo­gi­ju i povi­jest, s finan­ci­ra­njem Istarske opći­ne, u 20. st. zapo­če­la su prva arhe­olo­ška isko­pa­va­nja pod vod­stvom Alberta Puschija i Piera Sticottija, uzas­top­nih rav­na­te­lja Muzeja antik­vi­te­ta u Trstu. Arheološka isko­pa­va­nja koja su se odvi­ja­la tije­kom prva dva deset­lje­ća toga sto­lje­ća razot­kri­la su ostat­ke rim­skih kuća, ter­mi, hra­mo­va i bede­ma, kao i boga­te pro­to­po­vi­jes­ne nekro­po­le. Nalaz nat­pi­sa koji je caru Gordijanu III. posve­ti­la Res Publica Nesactiensium pot­vr­dio je da se povi­jes­ni oppi­dum Nezakcij koje­ga spo­mi­nje Tit Livije nala­zio upra­vo na bre­žulj­ku Vizače nado­mak Valture.

Arheologija Istre otkri­la je broj­ne ostat­ke nase­lja i nekro­po­la koji daju širo­ku sli­ku podru­čja nase­lje­nog Histrima tije­kom kas­nog bron­ča­nog i sta­ri­jeg željez­nog doba, karak­te­ri­zi­ra­nog nase­lji­ma veli­kog zna­ča­ja, kako oni­ma smje­šte­ni­ma na stra­te­škim pozi­ci­ja­ma koje domi­ni­ra­ju obal­nim podru­čjem, tako i oni­ma poput Nezakcija koja kon­tro­li­ra­ju teri­to­ri­jal­ne i trgo­vač­ke dina­mi­ke unu­traš­njos­ti Istre. Bogati nala­zi doka­za­li su da je naro­či­to Nezakcij pri­pa­dao jadran­skom kru­gu trgo­vi­ne i raz­mje­ne, zauzi­ma­ju­ći sre­diš­nji polo­žaj u mre­ži kon­ta­ka­ta koja je omo­gu­ća­va­la stje­ca­nje pres­tiž­nih pred­me­ta kori­šte­nih u svr­hu pot­vr­de sta­tu­sa poje­di­na­ca ili odre­đe­nih obi­te­lji, koje zasi­gur­no može­mo sma­tra­ti aris­to­krat­ski­ma, u među­od­no­su sa sre­diš­njim i juž­nim ital­skim podru­čjem te pros­to­rom Caput Adriae.