IZLOŽBA “HISTRI U ISTRI” I POPRATNA DOGAĐANJA PREDRIMSKE SKULPTURE NEZAKCIJA

Predavanje prof. Paola Paronuzzija o arheološkom misteriju koji traje više od 120 godina

B. V.

16.02.2024.

“Predrimske skul­p­tu­re Nezakcija” tema je tre­ćeg u nizu poprat­nih doga­đa­nja uz izlož­bu “Histri u Istri – Histri in Istria” pos­tav­lje­nu u Muzeju antik­vi­te­ta „J. J. Wincklemann“/Museo di Antichità “J.J. Winckelmann” u Trstu, koju su reali­zi­ra­li Hrvatska Zajednica u Trstu i Arheološki muzej Istre u Puli u surad­nji s Općinom Trst te uz pokro­vi­telj­stvo Regije Furlanije – Julijske kra­ji­ne i zak­la­de Fondazione CRTrieste.

U uto­rak, 20. velja­če u 17.30 sati u Dvorani Bobi Bazlen Palače Gopcevich odr­ža­ti će se pre­da­va­nje Paola Paronuzzija, pro­fe­so­ra pri­mi­je­nje­ne geolo­gi­je na Sveučilištu u Udinama.

“U prvim godi­na­ma isko­pa­va­nja na Nezakciju, u lip­nju 1903., tije­kom istra­ži­va­nja pod vod­stvom tadaš­njeg rav­na­te­lja Muzeja Antikviteta u Trstu Alberta Puschija, doš­lo je do sen­za­ci­onal­nog otkri­ća”, govo­ri prof. Paolo Paronuzzi. “Unutar dubo­ke jame, na dubi­ni od čak 2,5 meta­ra od povr­ši­ne, pro­na­đe­ni su veli­ki kle­sa­ni vap­ne­nač­ki blo­ko­vi koji pri­ka­zu­ju nagog konja­ni­ka u činu jaha­nja konja bez sed­la, te nagu ženu koja doji dije­te i dje­lu­je kao da upra­vo rađa.

Skulpture su pro­tu­ma­če­ne kao nedvoj­be­no pre­drim­ske, no usko­ro je zapo­če­ta žus­tra ras­pra­va o nji­ho­vom iko­no­graf­skom i kul­tur­nom zna­če­nju, a pose­bi­ce o nji­ho­voj kro­no­lo­gi­ji. Ta znans­tve­na ras­pra­va u arhe­olo­gi­ji tra­je već više od 120 godi­na”, tvr­di znans­tve­nik, “s raz­dob­lji­ma većeg inten­zi­te­ta naiz­mjen­ce sa stan­ka­ma tije­kom kojih se čini­lo da je veći­na arhe­olo­ga slož­na oko toga pita­nja. Rješenje te arhe­olo­ške “enig­me” – koje će biti otkri­ve­no tije­kom pre­da­va­nja – izi­sku­je, među­tim, suvre­me­no ponov­no išči­ta­va­nje koje će uze­ti u obzir i stra­ti­graf­ske aspek­te koje su arhe­olo­zi opi­sa­li u tre­nut­ku otkri­ća, koli­ko god sumar­ni bili ti opi­si i pod­lož­ni karak­te­ris­ti­ka­ma pris­tu­pa toga vremena.”