“La forma e il segno/Forma i znak – Fokus na hrvatski dizajn” u Muzeju Revoltella

Priredio B. V.

11.10.2024.

Hrvatska zajed­ni­ca u Trstu – Comunità Croata di Trieste u surad­nji s film­skom pro­duk­cij­skom kućom Castor Multimedia iz Zagreba orga­ni­zi­ra doga­đa­nje “La for­ma e il segno/Forma i znak – Fokus na hrvat­ski dizajn”. Riječ je o dva dana susre­ta posve­će­nih povi­jes­ti i razvo­ju hrvat­skog dizaj­na u raz­dob­lju nakon Drugog svjet­skog rata sve do danas.

Program doga­đa­nja – koje će se odvi­ja­ti u sri­je­du 16. i čet­vr­tak, 17. lis­to­pa­da u Auditoriju “Marco Sofianopulo”  Muzeja Revoltella u Trstu (ulaz slo­bo­dan) – na tiskov­noj je kon­fe­ren­ci­ji odr­ža­noj u sje­di­štu INCE – Srednjoeuropske ini­ci­ja­ti­ve u Trstu pred­sta­vio pred­sjed­nik Hrvatske zajed­ni­ce u Trstu, Damir Murkovic. Konferenciju za novi­na­re otvo­ri­la je dobro­doš­li­com pot­pred­sjed­ni­ca INCE‑a, Zsuzsanna Kiràly.

“Projekt pri­pa­da nizu aktiv­nos­ti koje je Hrvatska zajed­ni­ca u Trstu orga­ni­zi­ra­la sve od ponov­nog osnut­ka 1999.” – nagla­ša­va Damir Murkovic – “s ciljem pove­ća­nja kul­tur­ne raz­mje­ne izme­đu Hrvatske i Italije, poseb­no Trsta i Furlanije – Julijske krajine.

“La for­ma e il segno/Forma i znak – Fokus na hrvat­ski dizajn” namje­ra­va pred­sta­vi­ti publi­ci jed­nu od hrvat­skih izvr­s­nos­ti u podru­čju ino­va­tiv­nos­ti zahva­lju­ju­ći pro­jek­ci­ja­ma doku­men­ta­ra­ca u reali­za­ci­ji Castor Multimedije koji otva­ra­ju susre­te (u 18 sati, pri­je­vod i titlo­ve za tali­jan­sku publi­ku osi­gu­ra­va Hrvatska zajed­ni­ca u Trstu), a koje će pred­sta­vi­ti hrvat­ski novi­nar i pro­du­cent Dubravko Merlić”.

Dokumentarci i rasprava

Riječ je o prvoj i pos­ljed­njoj od sedam epi­zo­da (u tra­ja­nju od 50 minu­ta) doku­men­tar­ne seri­je pod nazi­vom Moderna vre­me­na koju je reali­zi­rao Dubravko Merlić u pro­duk­ci­ji Castor Multimedije, koja je kra­jem proš­le godi­ne pri­ka­za­na na hrvat­skoj držav­noj tele­vi­zi­ji uz odli­čan odjek kod publike.

Nakon sva­ke pro­jek­ci­je odr­žat će se okru­gli stol na kojem će se na temu pred­stav­lje­nu u doku­men­tar­cu nado­ve­za­ti sam Merlić zajed­no s tali­jan­skim i hrvat­skim struč­nja­ci­ma: dizaj­ne­ri­ma, arhi­tek­ti­ma i kri­ti­ča­ri­ma pri­mi­je­nje­ne umjet­nos­ti, među koji­ma su arhi­tek­ti­ca i dizaj­ne­ri­ca Lucia Krasovec-Lucas, dizaj­ne­ri­ca i osni­va­či­ca stu­di­ja Projectum u Splitu Lea Aviani, arhi­tekt i docent na ISIA Roma Design Edy Fantin i rav­na­telj Zaklade Symbola iz Rima Domenico Sturabotti, usta­no­ve koje se bavi pro­mo­ci­jom i okup­lja­njem tali­jan­skih kva­li­te­ta putem istra­ži­va­nja, doga­đa­nja i pro­je­ka­ta tvrt­ki i usta­no­va anga­ži­ra­nih u pobolj­ša­nje zem­lje. Već dva­de­set godi­na Zaklada Symbola pro­mo­vi­ra važ­na istra­ži­va­nja, među koji­ma i “Design Economy 2024”.

Program

Srijeda, 16. lis­to­pa­da u 18 sati

Projekcija doku­men­tar­ca (uz poprat­nu ras­pra­vu) u reali­za­ci­ji Castor Multimedije posve­će­nog hrvat­skom dizaj­nu 50-ih godina.

U zem­lji želj­noj osta­vi­ti iza sebe rat­na raza­ra­nja, na pra­gu opsež­ne indus­tri­ja­li­za­ci­je, sku­pi­na iznim­no kre­ativ­nih i spo­sob­nih poje­di­na­ca upus­ti­la se u pot­hvat stva­ra­nja este­ti­ke nove Jugoslavije, počev­ši od indus­trij­skog dizaj­na i ure­đe­nja inte­ri­je­ra. Rezultati rada te sku­pi­ne pre­poz­na­ti su na među­na­rod­noj razi­ni. Dizajneri poput Vjenceslava Richtera, Bernarda Bernardija, Bruna Planinšeka i dru­gih s pra­vom su pos­ta­li dije­lom među­na­rod­ne sce­ne toga vre­me­na, pod utje­ca­jem (ali utje­ču­ći na nje­ga i sami) rada skan­di­nav­skih, nje­mač­kih i tali­jan­skih kolega.

Četvrtak, 17. lis­to­pa­da u 18 sati

Susret će biti u cije­los­ti posve­ćen suvre­me­nim pro­ta­go­nis­ti­ma i tren­do­vi­ma bave­ći se, uz pro­jek­ci­ju dru­gog doku­men­tar­ca i poprat­nu ras­pra­vu, stag­na­ci­jom pro­duk­ci­je i dizaj­na do koje je doš­lo 90-ih godi­na usli­jed rat­nih okol­nos­ti i pri­va­ti­za­ci­je. Ipak, dono­si i naz­na­ku nade: nakon 2000. poja­vi­li su se, naime, mla­di dizaj­ne­ri koji sura­đu­ju s indus­tri­jom, stva­ra­ju­ći pro­izvo­de priv­lač­nog dizaj­na koji dopi­ru i do među­na­rod­nog tržišta.

Autor i pro­du­cent doku­men­ta­ra­ca, Dubravko Merlić (Zagreb, 1960.) cije­nje­ni je hrvat­ski novi­nar i tele­vi­zij­ski pro­du­cent. Diplomiravši filo­zo­fi­ju 1983., zapo­čeo je 1987. novi­nar­sku kari­je­ru. Godine 1990. zapoš­lja­va se na Hrvatskoj radi­ote­le­vi­zi­ji (HRT) kao reda­telj i vodi­telj večer­njih vijes­ti. Od 1992. do 1996. Merlić je bio reda­telj i vodi­telj emi­si­je “Slikom na sli­ku”, večer­njeg showa o aktu­al­nos­ti­ma za kojeg je 1995. dobio nagra­du Novinar godi­ne od Hrvatskog novi­nar­skog društva.

Godine 2003. osno­vao je pro­duk­cij­sku kuću Castor Multimedia s kojom je reali­zi­rao broj­ne pro­gra­me i emi­si­je za hrvat­sku tele­vi­zi­ju, cije­nje­ne u domo­vi­ni kao i u ino­zem­s­tvu. Posebno vri­je­di istak­nu­ti “Piramidu”, talk show koji se u Hrvatskoj emi­ti­rao od 2004. do 2008. te je 2008. osvo­jio među­na­rod­nu tele­vi­zij­sku nagra­du Rose d’Or (Zlatna ruža). Format emi­si­je pre­uzet je u broj­nim zem­lja­ma poput Srbije, Bugarske i Kanade. 2022. kuća Castor reali­zi­ra­la je doku­men­tar­ni film o nuk­le­ar­noj elek­tra­ni Krško u Sloveniji, kan­di­di­ran iste godi­ne za Rose d’Or kao naj­bo­lji istra­ži­vač­ki doku­men­ta­rac, kojeg je Hrvatska zajed­ni­ca u Trstu ima­la zado­volj­stvo pre­mi­jer­no pred­sta­vi­ti u Italiji u svib­nju 2022.

Ovaj tekst je izvu­čen iz član­ka objav­lje­nog na ‘Telegramu’ 15.01.24. s izja­va­ma Dubravka Merlića.

Odnos čovje­ka i arhitekture

Epizoda je sedam i sva­ku otva­ra Dubravko krat­kim uvo­dom iz stu­di­ja, oprem­lje­nog vin­ta­ge rek­vi­zi­ti­ma, gdje se peri­odič­ki vra­ća­mo nje­go­vim raz­go­vo­ri­ma s povjes­ni­ča­rom umjet­nos­ti Zvonkom Makovićem, povjes­ni­ča­rom Igorom Dudom,  povjes­ni­čar­kom arhi­tek­tu­re Karin Šerman i vodi­te­ljem Galerije HDD‑a Markom Golubom. Dio pri­ka­za­nih koma­da pri­vat­no su vlas­niš­tvo obi­te­lji Merlić, a dio su posud­be iz fun­du­sa muze­ja part­ne­ra na pro­jek­tu – Muzeja suvre­me­ne umjet­nos­ti, Muzeja za umjet­nost i obrt i Tehničkog muze­ja Nikola Tesla, dio iz Pučkog otvo­re­nog uči­li­šta, dok dio dola­zi iz dru­gih pri­vat­nih zbir­ki. “Na kra­ju, kad smo sve sku­pi­li na jed­no mjes­to dobi­li smo super zbir­ku, mali sve­ti pros­tor u stu­di­ju, ostva­re­nje naših sno­va”, govo­ri Matej.

Kako su već u razvo­ju sce­na­ri­ja i tije­kom istra­ži­va­nja shva­ti­li da su pede­se­te i šez­de­se­te godi­ne proš­lo­ga sto­lje­ća bile iznim­no dizaj­ner­ski plod­ne, odlu­či­li su sva­kom od ta dva deset­lje­ća posve­ti­ti po dvi­je epi­zo­de. Prva epi­zo­da seri­ja­la vodi nas, tako, na sam poče­tak 1950-ih, u pri­ču o odno­su čovje­ka i arhi­tek­tu­re u spe­ci­fič­nom eko­nom­skom, poli­tič­kom i soci­jal­nom pos­li­je­rat­nom kon­tek­s­tu ondaš­nje Jugoslavije.

“Tu je važan nas­ta­nak Akademije pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti, koja je radi­la od 1945.-’55. i obra­zo­va­la prve hrvat­ske dizaj­ne­re”, govo­ri Dubravko. “Pod utje­ca­jem Exat‑a, a kas­ni­je i Novih ten­den­ci­ja, oni su želje­li u pot­pu­nos­ti izjed­na­či­ti ‘pra­vu’ likov­nu umjet­nost i pri­mi­je­nje­nu umjet­nost, to je bio nji­hov pro­jekt, obje­di­ni­ti arhi­tek­tu­ru, pri­mi­je­nje­no obli­ko­va­nje i umjet­nost, i to je ono što smo u svo­jem seri­ja­lu htje­li pro­pi­ta­ti kao hrvat­ski kor­pus”. U tom kon­tek­s­tu izdva­ja­ju se neza­obi­laz­ne osob­nos­ti poput Richtera, Bernardija i Picelja, uz koje se tih godi­na afir­mi­ra­ju i mla­di dizaj­ne­ri poput Brune Planinšeka.

Lom pa novo doba

Sedmi i pos­ljed­nji dio seri­ja­la, koji će biti emi­ti­ran u sri­je­du 17. siječ­nja, obu­hva­ća raz­dob­lje od deve­de­se­tih godi­na proš­lo­ga sto­lje­ća do danas. Devedesete su kod nas, isti­ču, tran­zi­cij­ske godi­ne, obi­lje­že­ne lomom koji se dogo­dio s ras­pa­dom Jugoslavije i nasil­nim odma­kom od tra­di­ci­je, nakon koje­ga je usli­je­di­lo raz­dob­lje – sve do 2005. – “uglav­nom neus­pješ­nih poku­ša­ja našeg druš­tva da u širem smis­lu, ne samo u pro­dukt dizaj­nu, napra­vi nešto od nule”.

Zato su odlu­či­li u pos­ljed­njoj epi­zo­di kre­nu­ti od tog loma, a onda je većim dije­lom posve­ti­ti raz­dob­lju nakon 2005., novim dizaj­ne­ri­ma koji su nas­ta­li u ovo­me sto­lje­ću, a koji za svo­ja isho­di­šta uzi­ma­ju upra­vo ’50‑e i ’60‑e godi­ne proš­lo­ga sto­lje­ća, s nagla­skom na među­na­rod­ni uspjeh tvrt­ke Prostoria. “Dogodilo se da je nas­tao boom u dizaj­nu namje­šta­ja, nakon što su gene­ra­ci­je koje su sta­sa­le na stu­di­ju dizaj­na od ’89., Numen / For Use, Neisako i dru­gi, napra­vi­li super posao za Prostoriju, koja je pos­ta­la svjet­ski brend i 80 pos­to pro­izvo­da pro­da­je vani, a 20 pos­to u Hrvatskoj”, pojaš­nja­va Dubravko.

Tema za raz­go­vor je, napo­mi­nje, što su to odlič­no dizaj­ni­ra­ni pred­me­ti, naprav­lje­ni od vrhun­skih mate­ri­ja­la te iznim­no kva­li­tet­no izra­đe­ni. “Drugim rije­či­ma, taj je namje­štaj, što je logič­no, skup. Do nje­ga može doći samo manji broj gra­đa­na Hrvatske.”. Pitanje koje pos­tav­lja­ju u zad­njoj epi­zo­di je: pos­to­ji li neki pro­jekt u Hrvatskoj koji bi mogao dizajn pono­vo uči­ni­ti pris­tu­pač­nim svima?