Bez Margina: Čitateljski klub „Preobražaj“ za osobe sa psihosocijalnim poteškoćama
Tekst Boris VINCEK • Fotografije B. VINCEK i arhiva I. TURINA
Čitateljski klub „Preobražaj“ namijenjen osobama sa psihosocijalnim poteškoćama pokrenule su mag. bibliotekarstva Iva Turina i medicinska sestra Oriana Španić, zaposlena na odjelu psihijatrije pulske Opće bolnice. Za svoj rad Turina i Španić su početkom godine osvojile i nagradu „Ponos Hrvatske“ koja se dodjeljuje građanima Hrvatske za nesebična djela i postupke. Od Turine i Španić smo prvo htjeli doznati kako su došle do ideje da pokrenu taj čitateljski klub u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula.
- Oriana često dolazi u knjižnicu i vrlo je ugodna, pametna i humana osoba, a ideja je krenula negdje pri kraju mog studija kada sam razmišljala na koji način bih mogla doprinijeti zajednici. U isto vrijeme Oriana je razmišljala o čitateljskom klubu pa se u principu desio sinkronicitet – ideje su nam se poklopile. Razmišljale smo o istoj ideji, razgovarale između ostalog i o knjigama i pokrenule taj projekt koji bi mogao imati veliku blagodat za tu ciljanu skupinu pa je tako krenu rad s čitateljskim klubom „Preobražaj“, kazala nam je Turina.
Španić je kazala da su se javile na natječaj Ministarstva kulture i medija RH na kojem su prošle, dobile određena sredstva i s time su krenule.
- Gradska knjižnica nam je partner jer bez toga ne bi išlo – to nam jako puno znači jer je u GKČ‑u Pula sve dostupno, svatko može doći svakog trenutka. To nije kao u bolnici gdje dolaze pacijenti, a u knjižnicu dolaze građani, studenti, djeca… Sam program čitateljskog kluba se odvija u prostorijama koje su svoj toj populaciji uvijek otvorene. Susreti se održavaju jedanput mjesečno, a vrlo nas često pitaju „Zašto ne češće?“ Ljudi ne znaju koliko vremena treba za kvalitetno pripremiti takav susret. Svaki je materijal potrebno prethodno pročitati, razmisliti i pogledati ima li u njemu nešto što bi moglo biti okidač za njihovo lošije raspoloženje, a to Iva uvijek savršeno odradi, kazala je Španić.
Čitateljski klub ima između 12 do 15 članova i svi imaju šizofreniju. Najmlađi član ima 28, a najstarija članica 78 godina. To je zato što su među članovima i štićenici pulskog Doma za odrasle i psihički bolesne osobe Vila Maria, te članovi programa „Psihijatrija u zajednici“. Španić se potom osvrnula na dio invaliditeta tih članova, a to je njihova „nevidljivost“.
- Ljudi kada ih vide ne razumiju da su to osobe koje ne mogu raditi jer nemaju ni koncentraciju ni razvijene kognitivne sposobnosti. Zato je čitanje i rad čitateljskog kluba važno jer Iva i ja im na neki način pokušavamo sačuvati kognitivno propadanje, obogatiti im rječnik i poticati da to vrijeme dok su tamo razmišljaju. Ponekad mogu, a ponekad ne – srećom tu je Iva koja ih potiče i koja ima puno više strpljenja od mene, kazala je Španić i dodala da je nedavno izabrana za članicu Povjerenstva za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju te da će pokušati još više osvijestiti građane s njihovom problematikom. Puno je tu problema o kojima se jako malo priča, dodaje Španić, a među glavnim ističe nadzor nad skrbništvom jer se osim imena skrbnika ne zna s kojim sredstvima te osobe raspolažu. Još je jedan problem svojevrsna tabu tema za ovo društvo, a to je seksualni život korisnika i pravo na njega – jer kad su u hipomaniji dosta su erotizirani i skloni su seksualnim izletima. Tu je najveći problem što si ne mogu priuštiti adekvatnu zaštitu (poput spirale ili intrauterinog uloška), jer to ne spada u osnovne potrebe.
Što se priprema materijala za čitateljski klub tiče, Turina napominje da se uvijek odabiru kratki tekstovi s obzirom na koncentraciju članova.
- Biram tekstove koji potiču pozitivne emocije pa nakon toga Oriana pregledava jesu li ti materijali dovoljno dobri u smislu da ne bi negativno utjecali na njihovo trenutno raspoloženje. Pored tekstova dajem i neke jezične vježbe s ciljem obogaćivanja vokabulara i poticanja na razmišljanje. Pored samog čitanja obavezno im zadajem i pisanje kraćih tekstova pa im se na taj način jača i grafomotorika. Ti su tekstovi uvijek povezani s ulomkom kojeg sam zadala. Svaki polaznika dobiva fotokopiju teksta kako bi mogli pratiti tekst koji se čita – kako jedna osoba stane, tako druga nastavlja s čitanjem. To činim prvenstveno zbog zadržavanja fokusa – na taj su način koncentrirani na tekst, moraju pratiti kada ću reći stop i dati drugoj osobi da nastavi, kazala je Turina.
Materijali su razni tako da su prošle godine kao novinu uvele i strip radionicu.
- Ona se sastojala od uvodnog dijela gdje smo ih upoznavali s poviješću stripa, a potom su morali crtati okvire u kojima su crtali emocije ili radnje u tri okvira – otvaranje oka, skoka mačke na stolicu, otvaranje cvijeta itd. Zanimljivo je bilo i koristiti kocke pričalice koje imaju određene sličice na sebi, pa bi nakon bacanja morali napisati kratki tekst, a nakon toga crtao se strip, kazala je Turina i dodala da su od ove godine uvele i poeziju. Španić se nadovezala i kazala da su se odlučile i za ulomke iz romana toka svijesti.
- Zašto toka svijesti? Jer je to njima vrlo blisko. Želja nam je da i oni tako počnu pisati i da vide da postoje književnici koji koriste tu otvorenu formu kojom bilježe svoje misli, pojasnila je Španić.
Od ostalih materijala tu su basne, odabir radova Vesne Krmpotić, autobiografiju Arnolda Schwarzeneggera, pjesmu „Zlato“ Vesne Parun.
- Ta nam je pjesma poslužila da zamračimo neke dijelove koje su onda sami članovi morali nadopunjavati. Još jedan zanimljiv zadatak bio je pisanje o emocijama – svatko od njih je morao izvući papirić na kojem je bila zapisana jedna emocija pa su potom morali napisati par rečenica o tome kada im se zadnji put ta emocija pojavila. Koristili smo i putopis Davora Rostuhara „U zemlji zmaja“ pa su morali napisati svoj kratki putopis. Što se Schwarzeneggera tiče zadaća im je bila napisati kratku autobiografiju. Sve je to u kratkim crtama, a rezultati su jako lijepi, kazala je Turina.
Većinu materijala zadržavaju stoga je u planu napraviti i izložbu da se vidi to što su radili, a nedavno su napravili i fanzin na temu poezije. Španić ponavlja da nije jednostavno raditi s njima te da treba imati puno strpljenja jer im se vrlo često ne da ni čitati ni pisati.
- Njihovu koncentraciju je teško zadržati jer su poput male djece – moraš biti animator i stalno ih poticati, a to iziskuje jako puno energije, kazala je Španić. Turina dodaje da je ponekad problem i manjak samopouzdanja pa im je čarobna rečenica „Mi ovdje nemamo ocjene – tu smo da se zabavimo i da nam bude lijepo.“
- Ponekad vas znaju zapitati što najjednostavnija riječ znači, a s druge strane barataju s nekim intelektualnim problematikama koje su iznimno rafinirane. To je crno-bijeli svijet – možda ne znaju što znači riječ samodostatnost, a s druge strane pričaju o D’Annunziju. Susreti nam traju od sat i po do dva, a trebam i njih jako pohvaliti jer zahvaljujući tome oni se uspiju međusobno doživjeti. Šizofrenija je jako okrenuta prema sebi stoga neki kažu da su oni izrazito sebični. Jesu, jer drugačije ne znaju – oni imaju svoj unutarnji svijet, a vanjski je nešto što uopće ne percipiraju iako bez njega ne mogu. Uspjeh je stoga da oni svima znaju ime – postići bilo kakvu vrstu socijalizacije iznimno je težak i naporan rad. Bez povjerenja to nije moguće, a u Ivu imaju povjerenje jer znaju da ih neće staviti u neugodnu situaciju, kazala je Španić.
Turina se nadovezala i kazala da tijekom čitateljskih susreta ni jedanput nisu imali neku neugodnu situaciju. Cilj susreta je druženje, a lijepa riječ ne može izazvati negativnu reakciju.
- U pitanju je pristup, ali to je i nama važno. Neke stvari ti netko može reći na lijepi način, ali ako to kaže na drzak način stvara vrlo neugodan osjećaj. Iskreno mi je lijepo s njima, a uspjeh je i što se konstantno vraćaju, kazala je Turina. Španić je napomenula da bi ih rado vodili i na druga zbivanja van Pule, ali oni ne mogu dugo putovati – pogotovo ne redovnim linijama, njima bi trebao zaseban prijevoz.
Za sav taj trud Turina i Španić dobile su nagradu „Ponos Hrvatske“ za što smatraju da je veliko priznanje.
- To što je netko prepoznao naš trud je jako lijepo, a iskreno ni ne znamo tko nas je prijavio jer su prijave anonimne, kazala je Turina, a Španić je dodala da joj je vrlo drago što dobiva pohvale od struke.
- Ono po čemu je za mene ova nagrada važna je da i druge potakne da tako nešto naprave jer je ovo jedni čitateljski klub za osobe sa psihosocijalnim teškoćama u Hrvatskoj, kazala je Turina.
Španić dodaje da im udruga nije izvor prihoda te da su i jedna i druga zaposlene, stoga je ovo što rade van njihovog radnog vremena. Sve pripremaju tijekom slobodnog vremena i fizički ne stignu raditi više od toga, tako da pisanje metodičkih smjernica kako bi drugi mogli replicirati njihov projekt za sada nije moguće.
- Ne mislimo stati – dokle god budemo imale dovoljno energije ćemo nastaviti. Prijevoz članova je nešto u čemu bi nam dobro došla pomoć. Prijevoz ima važnu ulogu u omogućavanju osobama sa psihosocijalnim poteškoćama sudjelovanje u kulturnom životu. Dostupnost i prilagodljivost prijevoza omogućuju ovim osobama pristup različitim kulturnim događajima, institucijama i aktivnostima, a time se potiče njihova integracija u društvo, osnažuje osjećaj pripadnosti i unapređuje kvaliteta života, zaključila je Španić.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.
