Izložba Darka Bavoljaka i Igora Grubića Marijanu Crtaliću „Od individualnih projekcija do kolektivne memorije“ u galeriji Lamparna
B. V.
Prva godina novog, trogodišnjeg (2024. – 2026.) ciklusa izložbi naslovljenog Pneumatici u Galerija „Lamparna“ bit će zaključena otvaranjem izložbe “Od individualnih projekcija do kolektivne memorije“, trojice umjetnika i prijatelja: Darka Bavoljaka, Igora Grubića i, na žalost, prerano preminulog Marijana Crtalića u petak, 13. prosinca.
„Izložbu koja je pred nama, čije su autorice kustosice Alma Trauber i Ivana Janković, ne samo da kontekstualizira „artivistički“ pristup trojice umjetnika, već njeno postprodukcijsko predstavljanje u DKC‑u „Lamparna“ u Labinu, nakon Gradske galerije Striegl u Sisku (2021.) te Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu (2023.), dodatno dobija na težini upravo činjenicom da su ta ista tri autora bila sudionicima prvog redovnog izdanja Bijenala industrijske umjetnosti, održanog upravo u istom ovom prostoru 2016. godine (nulto – pilot izdanje bijenala održano je 2014.). Prije nešto više od osam godina Grubić i Crtalić predstavili su se u Lamparni uglavnom istim radovima, dok je Bavoljak tada izložio seriju fotografija uništenih ili oštećenih natpisa „Budućnost“ na ratom razorenim zgradama istoimenog trgovačkog poduzeća u Pakracu i Lipiku, a na ovoj izložbi fotografije Željezare i Rafinerije nafte u Sisku. Igor Grubić je za ovu priliku svojim „Anđelima garavog lica“ pridodao i animirani film „Kako se kalio čelik“, kojeg je u Kinu Raša predstavio na četvrtom izdanju Bijenala industrijske umjetnosti, 2023. Zbog iznenadne smrti Crtalića, ovaj „umjetnički i kustoski hommage“ njegovu radu, neminovno dodaje komemorativni ton cijelom događaju, ali zbog aktualnosti problematika na koje je upućivao, i procese koji su se samo dodatno zahuktali prelaskom iz tranzicijskog u post-tranzicijsko doba, prisiljeni smo zaključiti: lotta continua! ili borba se nastavlja, kako su to davno oblikovali u sintagmu torinski ljevičari, studenti-aktivisti i radnici, krajem 60-tih godina.
„Budimo realni, problematika je još od onog vremena, pa i daleko prije toga, ostala posve ista, samo je postepeno dovela do društva nadzora, kontrole i prisilne vidljivosti upravo zloupotrebom tehnološkog procesa. Naši su životi posve pali pod jaram profita, kao ultimativnog egzistencijalnog smisla generiranog neoliberalnom patokracijom, i još možda jedino prostor umjetnosti, bez obzira što njegov progresivno agitirajući diskurs svejedno gubi sve bitke pred socijalnom apatičnošću, nudi barem potencijalnu platformu otpora takvom sustavu.
„Iz ovih ukratko navedenih razloga, jer čemu raspredati o onome o čemu je sve već rečeno, ovom izložbom, dakle, djelovanjem onkraj pametovanja i dosadnih govorancija, logično i u kontinuitetu, najavljujemo peto izdanje Bijenala industrijske umjetnosti koje će se održati u rujnu i listopadu iduće, 2025. godine.
„Idemo dalje! Borba se nastavlja!
„SRETNO!“, piše u katalogu izložbe.)
Izložba je zamišljena kao intimni, umjetnički i kustoski hommage djelovanju prerano preminulog multimedijskog umjetnika Marijana Crtalića (1968. ̶ 2020.). Njegov umjetnički artikuliran aktivizam kontinuirano je reflektirao društveno-političke narative rodnog grada Siska. Kada danas imamo priliku vidjeti rad Marijana Crtalića, shvaćamo da taj rad predstavlja nezaobilazan i veoma konkretan doprinos valorizaciji i reaktualizaciji naslijeđa socijalizma, i to u smjeru aktivnog pregovaranja sa sadašnjošću, ali i kao temelj za svako kritičko promišljanje budućnosti.
Izložba predstavlja tri kronološki odvojene umjetničke studije Marijana Crtalića, Darka Bavoljaka i Igora Grubića različitog pristupa interpretaciji kolektivne memorije industrijske baštine i njihovih aktera.
Crtalićevu umjetničku praksu obilježava sakupljanje, arhiviranje i bilježenje svakog trenutka postojanja i djelovanja. Multimedijska instalacija „Nevidljivi Sisak – Fenomen Željezara“ iz 2009. rezultat je dugogodišnjeg umjetničkog i aktivističkog djelovanja kojim je nastojao podići svijest o važnosti prirodne, kulturne i industrijske baštine grada Siska ili drugim riječima učiniti Sisak vidljivim. Dokumentarni film „Industrijski raj“ ukazuje na nedostatak brige tadašnjeg vlasnika za park skulptura koje su nastajale na Likovnoj koloniji Željezare Sisak (1971. – 1990.) u sinergiji renomiranih umjetnika i radnika.
Kako su izgledala postrojenja, proizvodni procesi i njihovi akteri velikih industrijskih kompleksa Željezare Sisak i Rafinerije nafte u Sisku 1984. pokazuje ciklus fotografija „Sisak 1984.“ Darka Bavoljaka. Ove fotografije nastaju u formativnim godinama umjetnika i bliske su estetici kruga fotografa okupljenih oko časopisa Polet i Studentski list.
Tema složenih društvenih procesa i traumatičnih okolnosti svakodnevice (pos)tranzicijskog vremena, sveprisutna je u radovima Igora Grubića još od 1990-ih. U multimedijskom projektu “Anđeli garavog lica“ (2004. – 2006.) na sugestivan način promišlja politički kontekst. U formi fotografske serije poetizira portrete rudara iz rudnika Kolubare, dodavanjem krila na simboličan način uzdiže ih na razinu moralne okosnice društva. (Ivana Janković i Alma Trauber, 2021.)
Marijan Crtalić – Crta, akademski slikar i multimedijalni umjetnik rođen je u Sisku 8. svibnja 1968. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1992. godine u klasi profesora Vasilija Jordana. Iako je bio vrstan slikar, u njegovom opusu glavninu umjetničkog izražavanja imale se ambijentalne instalacije, fotografije, video, a posebno performansi po kojima je i bio poznat. Upornim i dosljednim kritičkim pristupom društvenim problemima profilirao se kao jedan od najistaknutijih predstavnika novijeg umjetničkog aktivizma u Hrvatskoj. Iako je uglavnom radio u Zagrebu, zadnje mjesece svog života proveo je u svom rodnom gradu Sisku oko kojeg je i razvio veliki dio svog opusa. 2007. godine je pokrenuo projekt Nevidljivi Sisak iz kojeg su se razvili projekti Mogućnosti otpora, Aktivna memorija i festival Željezara. Bio je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Dobitnik je mnogih priznanja i nagrada: 2000. pobjednik 1.Salona mladih u Sisku, te pobjednik 26. Salona mladih u Zagrebu za rad Moj život moja umjetnost; 2002. nagrada AICA na 36. Zagrebačkom salonu za rad Vražje sjeme (****je i kajanje); 2009. nagrada publike na Fibula film festivalu u Sisku za dokumentarni film “Industrijski raj”; 2010. druga nagrada T‑HT@MSU, Zagreb za rad Nevidljivi Sisak – Fenomen Željezara. Umro je iznenada u Sisku, 26. listopada 2020., samo dan nakon što je zajedno s Igorom Grubićem posjetio L.A.E. i treće Bijenale industrijske umjetnosti u Labinu.
Izložba “Od individualnih projekcija do kolektivne memorije“, koju sufinancira Ministarstvo kulture i medija, a omogućili su je MSU, Zagreb i Gradska galerija Striegl, Sisak, može se u Galeriji „Lamparna“ pogledati do 31. prosinca, samo radnim danom, od 11 do 15 sati.
