Cinema Politica: film „Analogna revolucija: Kako su feministički mediji promijenili svijet“

B. V.

08.01.2025.

Cinema Politica u Rojcu, kine­ma­to­graf­ski cik­lus Saveza udru­ga Rojca ostva­ren u surad­nji s reno­mi­ra­nom kanad­skom nepro­fit­nom orga­ni­za­ci­jom za medij­sku umjet­nost Cinema Politica, nas­tav­lja s pri­ka­zi­va­njem druš­tve­no anga­ži­ra­nih fil­mo­va u Dnevnom borav­ku Rojca.

Nova pro­jek­ci­ja na ras­po­re­du u pone­dje­ljak, 13. siječ­nja u 19 sati, pred­sta­vit će doku­men­tar­ni film reda­te­lji­ce Marusye Bociurkiw „Analogna revo­lu­ci­ja: Kako su femi­nis­tič­ki medi­ji pro­mi­je­ni­li svi­jet“ koji je pozvao žene iz izda­vaš­tva, fil­ma i fes­ti­val­skih kru­go­va – kao i dru­gih kul­tur­nih podru­čja – da ispri­ča­ju kako su uspje­le uzdi­ći žen­ske gla­so­ve u patri­jar­hal­nom društvu.

„Analogna revo­lu­ci­ja: Kako su femi­nis­tič­ki medi­ji pro­mi­je­ni­li svi­jet“ pokri­va širok spek­tar medi­ja, od tiska­nih časo­pi­sa do radij­skih emi­si­ja, stva­ra­ju­ći sli­ku ispre­ple­te­nih komu­ni­ka­cij­skih mre­ža. Film nagla­ša­va koli­ko su infor­ma­ci­je bile decen­tra­li­zi­ra­ne 70-ih godi­na, poka­zu­ju­ći publi­ci kako su femi­nis­tič­ki medi­ji radi­li na ispu­nja­va­nju tog infor­ma­cij­skog vaku­uma. Dokumentarac, koji pri­po­vi­je­da kanad­ska rock iko­na Carole Pope, uklju­ču­je medij­ske akti­vis­ti­ce poput Susan G. Cole (Broadside Feminist Review), Grace Channer (Our Lives Black Women’s Newspaper) i emi­si­ju Dykes on Mykes, naj­du­go­vječ­ni­ju lez­bij­sku radij­sku emi­si­ju na svijetu.

Pod reda­telj­skom pali­com Marusye Bociurkiw, doku­men­ta­rac pra­ti mno­ge femi­nis­tič­ke pri­po­vje­da­či­ce od Halifaxa do Vancouvera iz raz­dob­lja od 1970-ih do 1990-ih, koje su koris­ti­le tadaš­nje napred­ne medij­ske teh­no­lo­gi­je kako bi doku­men­ti­ra­le sve – od nasi­lja nad žena­ma do upu­ta za kori­šte­nje dija­frag­me. Raznolika upo­tre­ba medi­ja u fil­mu ključ­na je za uvla­če­nje publi­ke u pri­ču i oživ­lja­va­nje sje­ća­nja pri­po­vje­da­či­ca na ekranu.

Samoopisan kao „film o arhi­vu bez arhi­vis­ti­ce”, „Analogna revo­lu­ci­ja“ na iznim­no dojm­ljiv način pre­no­si frag­men­te ina­če zabo­rav­lje­ne povi­jes­ti ulo­ge medi­ja u femi­nis­tič­koj revoluciji.

Dokumentarac se tako­đer bavi pita­njem kako, una­toč ras­tu utje­ca­ja femi­nis­tič­kih medi­ja, zas­tup­lje­nost žena dru­gih rasa i dalje nije bila dovolj­na. Moć je bila kon­cen­tri­ra­na u ruka­ma bije­lih žena – dok su queer žene i žene dru­gih rasa mora­le bori­ti se za svoj glas i stva­ra­ti pros­to­re za auten­tič­no pri­po­vi­je­da­nje koje bi pred­stav­lja­lo nji­ho­ve zajednice.

„Analogni femi­nis­tič­ki medi­ji 70-ih i 80-ih bili su slo­že­na, revo­lu­ci­onar­na i sofis­ti­ci­ra­na mre­ža koja je anti­ci­pi­ra­la inter­net”, kaže Bociurkiw, pro­fe­so­ri­ca medij­ske teori­je na Sveučilištu Toronto Metropolitan. „Rezanja pro­ra­ču­na i moral­na pani­ka 90-ih sve su to pro­mi­je­ni­li. Drago mi je vidje­ti da je čak i Barbie danas pois­to­vje­će­na s femi­niz­mom – ali mla­de žene tako­đer tre­ba­ju zna­ti što je tome prethodilo.”

Program je sufi­nan­ci­ran sred­stvi­ma Zaklade Kultura nova i Ministarstva kul­tu­re i medi­ja Republike Hrvatske.