Ljekoviti mirisi i zvuci – još jedno ugodno predvečerje u Edu-parku Valsaline
Tekst i fotografije Daniela KNAPIĆ
U sklopu manifestacije „Proljeće na Valsalinama“, niza događanja posvećenih prirodi, bioraznolikosti i učenju na otvorenom koje inicijativa „Jestiva Pula“ na prostoru Edu-parka Valsaline provodi od 26. travnja do 6. lipnja, u subotu 23. svibnja predvečer imali smo priliku doživjeti još jedan opušteni edukativni i kulturni događaj za javnost, koji se sastojao od zanimljivog predavanja o mirisima i njihovoj ulozi u našim životima kao i, uhu i srcu ugodnog, unplugged koncerta pulskog indie banda The Low Kicks.
Programi „Proljeća na Valsalinama“, kako pojašnjava njihova inicijatorica Iva Maslovar, nastaju volonterski, iz entuzijazma i ljubavi prema prirodi i prostoru, a njihov veći dio sastoji se od edukativnih radionica i svojevrsne „škole u prirodi“ koja se s pulskim školama i vrtićima provodi po prethodno dogovorenim rasporedima, dok su programi za javnost rjeđi, ali ne manje zanimljivi.
Nakon Svjetskog dana bioraznolikosti, 22. svibnja, kada su tu postavljene dvije edukativne table s fotografijama sto biljnih i sto životinjskih vrsta koje obitavaju na tom malom prostoru, subotnji susret osim spomenutog koncerta u svom prvom dijelu imao je i predavanje magistre farmacije i fitoterapeutkinje Marije Kolarević koja već deset godina kroz Udrugu Verbena provodi edukacije o fitoterapiji i zdravom stilu života. Kako sama kaže, mirisi i njihov utjecaj na naše zdravlje su već dugo njeno omiljeno područje, te je nešto od obimnog znanja koje je prikupila kroz godine „zaranjanja“ u njega podijelila i na ovom predavanju naslovljenom: „Mirisni jezik aromatičnog bilja Valsalina“.
Spomenuvši na početku značaj čula mirisa za nas (pogotovo danas kad smo sve više prikovani ekranima) kao osjeta koje umjetna inteligencija (još?) ne uspijeva kodirati i koje nas najbolje vraća prirodi i povezanosti s njom. Naše reakcije na mirise su individualne i ovise o emocijama koje smo doživljavali kad smo određeni miris prvi put osjetili. Navevši primjer mirisa naranče uz koji se nekome vezuju pozitivni, a nekome negativni osjećaji, Kolarević je spomenula i tzv. „aroma psihologiju“ kao terapiju koja pomoću mirisa nastoji detektirati određene traumatske obrasce i regulirati naše osjećaje, te postavila pitanje: Zašto uopće biljke mirišu?
„Sigurno ne zbog nas, nego to ima svoju funkciju. Biljke komuniciraju mirisima, njima privlače oprašivače i razne insekte koji ih štite od drugih invazivnih životinja (iz istog se razloga u permakulturnim vrtovima sade npr. neven i kadifica koje svojim mirisima odbijaju štetočine) ili pak odašilju određene mirise kojima od sebe tjeraju životinje koje bi ih mogle napasti. Npr. jedan rod akacija u Africi, kad osjete blizinu žirafa, počinju lučiti tanine – gorke spojeve koje žirafa osjeti i prestane ih jesti. Također, svojim mirisnim molekulama upozoravaju i druga stabla, dakle – ne viču „Dolazi žirafa!“ već je miris njihov jezik. Mi ljudi smo ga od njih preuzeli, koristimo različite parfeme da bi npr. privukli partnera ili pak eterična ulja da bismo otjerali neke bolesti. Nadalje, mirise koristimo i u duhovnim praksama, npr. paljenje tamjana, raznih smola ili mirisnih štapića za postizanje „komunikacije s bogovima“…“Mirisi imaju jako važnu funkciju, ali šteta je da su u danas toliko zapostavljeni“, pričala je Kolarević.
Nastavila je objašnjavajući kako biljke mirisom ne komuniciraju samo s drugim biljkama nego i s nama. Npr. jeftino je i ne trebamo plaćati skupe retreate, već samo prošetati kroz borovu šumu i udisati tzv. fitoncide – spojeve koje luče borovi, jele (pa čak i luk i češnjak!) i koji služe kao prevencija, ali i za liječenje plućnih bolesti. Nekad su se bolnice za plućne bolesnike gradile u blizini borovih šuma i ljudima s dišnim tegobama preporučala se šetnja kroz njih. To nije samo zbog molekula fitoncida koji djeluju antiseptički, nego i zbog opuštanja.
Japanci primjerice već dugo prakticiraju i tzv. „šumske kupke“ – upravo zato jer su ispred nas u tehnologiji i zaluđenosti ekranima – uveli su taj pojam za proces opuštanja putem svjesnog hodanja kroz šumu i udisanja šumskih mirisa, pipanja kore stabala, ili jednostavnog sjedenja u šumi i dubokog disanja… Dakle – bez mobitela i ikakvih ekrana oni se tako lišavaju stresa, opuštaju i na taj im se način tijelo regenerira. Naime, tijelo se ne može regenerirati ako ste stalno u napetom stanju – možete piti svakojake pripravke za „pojačanje imuniteta“, ali rezultata nećete imati ako ste stalno bombardirani informacijama i u konstantnom stresu. Već i sam pogled na zeleno nas opušta, posebno kad tome pridodate i mirise npr. smilja, lavande… Ne mora nužno biti ni aromatično bilje – koje ima snažnije mirisne molekule – već to može biti i miris grmlja, mora i sl. Zato vas sve pozivam da kad šetate budete malo svjesniji mirisa ili da ponekad pokušate i rukama protrljati neku aromatičnu biljku poput ružmarina…“, kazala je Kolarević i prisutnima ponudila mali eksperiment koji uspješno umiruje: podijelila je malo komorača (istarski: koromača), a potom i eterično ulje smreke nakapano na papiriće, te pozvala da ih zatvorenih očiju duboko udišu i opišu svoje doživljaje i asocijacije na te mirise…
„Istraživanja kažu da je za opuštanje dovoljna i kratka šetnja uz duboko disanje i zapažanje reakcija našeg tijela na različite mirise. Vidjet ćete da se nakon nekog vremena, ako vam se to bude dalo raditi, tijelo počinje drugačije ponašati, shvaća da je sve u redu i smiruje se. Naravno da time neće automatski nestati svi vaši problemi, ali ćete ih moći šire sagledati“, zaključila je Marija Kolarević.
Nakon predavanja, uz opuštajuće zvuke akustičkog nastupa The Low Kicks, mogli smo od Marije čuti još niz drugih korisnih informacija, pa i činjenicu da je svojedobno bila i jedan od glasova ženske vokalne skupine „Gedore“. Također, kazala je da se sve više usmjerava u proučavanje preventivne uloge mirisa, te u tom pravcu planira i razna nova predavanja, a dugo se već priprema objaviti i knjigu na tu iznimno zanimljivu i korisnu temu.
Nakon ovog ugodnog druženja na neobičnoj livadici Valsaline već se naziru svi lijepi potencijali tog prostora koji bi dugoročno mogao imati neprocjenjivu vrijednost za sve Puležane, te ga svakako treba zaštititi od grabežljivih interesa građevinskog lobija i drugih koji na njemu snuju neke svoje profiterske projekte. Stoga i inicijativu “Jestiva Pula“ svakako valja podržati i poželjeti još puno sličnih događanja. Za sada bar i neko „Ljeto na Valsalinama“?
