Bez margina: Otvorena izložba inkluzivnog pristupa u galeriji C8
Tekst Paola ALBERTINI • Fotografije P. ALBERTINI, B. VINCEK i arhiva AMI-a
Arheološki muzej Istre već niz godina trudi se biti otvoren za sve i prilagoditi izložbe osobama s poteškoćama. Nedavno otvorena Izložba „Životinje u antici“ tako je titlovima na znakovnom jeziku i QR kodovima uz pomoć kojih se može doznati više o izložbi, prilagođena gluhim i nagluhim osobama.
Kako nam je rekla kustosica Arheološkog muzeja Istre, Đeni Bravar Gobić uoči otvorenja izložbe, temu životinja odabrali su jer je bliska svima. Kako kaže, svi smo na ovaj ili onaj način povezani sa životinjama, a gluhe i nagluhe osobe također imaju različite interese.
„Kolegica iz muzeja, Vjekoslava Sošić Žuža rekla mi je da želi napraviti nešto za gluhe, nije joj bilo bitno što nego samo da bude njima prilagođeno. Životinje se svima sviđaju i to smo iz različitih perspektiva obradili, fokusirajući se na antiku. Tako je uz pomoć kolega koji također ne čuju ili slabije čuju radila titlove na znakovnom jeziku i QR kodove koji vodi na link o cjelini o kojoj izložba govori“, rekla nam je.
Titlovi su korisni i za osobe koje čuju, vidljivi su, a uz njih se na ekranu vidi i osoba koja govori znakovnim jezikom te se mogu doznati dodatne informacije o samoj izložbi.
Ravnatelj Muzeja, Darko Komšo, prilikom otvorenja izložbe rekao je kako ona prezentira kako su stari Rimljani percipirali životinje, a druga ideja izložbe bila je pokušati kulturno dobro prezentirati svima.
„Agenda našeg muzeja je Muzej za sve i to je bio i akronim projekta za koji smo prije nekoliko godina participirali, Come in! – dođite, vrata muzeja su otvorena“, poručio je.
Izuzetno mu je drago, rekao je, što je izložba namijenjena i prilagođena gluhim i nagluhim osobama tako da, osim što mogu vidjeti predmete, mogu dobiti i opis izložbe, legende, preko hrvatskog i međunarodnog znakovnog jezika: „Tako muzej pokazuje da je zaista otvoren i da pokušava biti dostupan svima“.
Udruga Kazalište, audiovizualne umjetnosti i kultura Gluhih DLAN podržala je ovu izložbu, a njeni su članovi, Lino Ujčić i Angel Naumovski prisustvovali otvorenju. Ujčić se snimao za titlove, a Naumovski nam je rekao kako se već godinama trude kulturu promovirati tako da se kroz kazalište, film i radionice bave prilagodbom da ljudima bude pristupačno i da mogu pratiti bez da pitaju kustosa.
„Za njih je to prilika da dođu u muzej i da sami pogledaju i prate izložbu bez da nekog pitaju za tumačenje. Naime, problem je komunikacija koju gluhi izbjegavaju, a na ovaj se način to može izbjeći“, rekao nam je Naumovski.
Sošić Žuža nakon otvorenja, u sklopu manifestacije Noć muzeja, održala je vođenje za gluhe i nagluhe osobe. I nije to bilo prvi put, učinila je ona to i na izložbi „S pogledom na more: Rimska vila u Valbandonu“. Zanimalo nas je ima li za takva vođenja interesa.
„Ne bude velik interes, ali kad se ide na osobe s invaliditetom to je logično jer su oni samo manja populacija. No interes postoji i trudimo se uvijek im približiti neku izložbu, pogotovo od kad Vjekoslava radi kod nas“, kaže Bravar Gobić koja je i sama prošla tečaj, ali znakovni ne govori te uvijek pita Vjekoslavu da joj pokaže ako je koja riječ zanima.
„Od kad je Vjekoslava došla raditi kod nas prije par godina obje se trudimo razumjeti se. Ona govori i može je se razumjeti te uz trud s obje strane odlično funkcioniramo“, naglašava.
„Silni trud koji ulažu kolege u Muzeju, od ravnatelja do knjigovođe, izuzetno poštujem. A veliki doprinos daju gluhoj zajednici uključujući ih u kulturne događaje, objašnjavajući im sadržaj na njihovom – znakovnom jeziku. Kako su gluhi do sada bili često izostavljeni iz mnogih događanja treba vremena da shvate da sada mogu to pratiti i da se osjete dobrodošlima. Ovo su tek počeci“, rekla nam je Vjekoslava Sošić Žuža.
Zahvalna je članovima udruge DLAN i dizajneru izložbe „Životinje u antici“, Olegu Moroviću koji je i sadržajno prilagodio izložbu.
Pričanje priče prirodan je način prenošenja znanja, ali nisu svi u mogućnosti stvoriti i mentalnu sliku o predmetu koji nikada nisu doživjeli. Stoga je u sklopu projekta Come In! Realizirana izložba „Prapovijest u rukama” kojom se slijepim i slabovidnim osobama, ali i svima ostalima, pruža mogućnost da osjete prapovijesne istarske predmete kako bi mogli lakše stvarati slike u mašti dok slušaju priče o prapovijesnim događanjima i načinu života tadašnjeg čovjeka od samih početaka pa do pojave pisma.
Postav izložbe, mnogobrojnim replikama prapovijesnih predmeta, omogućio je posjetiteljima da ih dodiruju te da ih dožive na svoj način. Osim replika prapovijesnih predmeta, posjetitelji su mogli vidjeti/dodirnuti/osjetiti rekonstrukcije različitih životnih sredina poput nastambi kao i mjesta ukopa. Đeni Gobić Bravar radila je i na toj izložbi te nam je rekla da je ona bila prilagođena slijepima jer su se, radeći na projektu, trebali fokusirati na jedan invaliditet, što je teško. Stoga su izložbu prilagodili slijepima, ali kako bi bili pristupačni i osobama koja se kreću pomoću kolica, napravili su rupe u vitrinama da oni mogu priči bliže te instalirali rampe za ulazak u Sveta srca.
„Tada nismo imali puno prilagodbi za gluhe ali smo i za osobe s intelektualnim poteškoćama prilagodili izložbu i pojednostavili informacije“, ispričala nam je. Imali su taktilne replike, natpise na brajici te radionicu pisanja brajice.
Uz sve to, radili su i izložbu slijepog umjetnika Emila Mandarića koji radi taktilne skulpture te nastoji raditi prilagodbe svojih izložbi, a napravili su i taktilne crteže zvona iz Crkve Sv. Tome kako bi ih slijepe i slabovidne osobe mogle dirati i doživjeti kako ona izgledaju.
„Trudimo se koliko možemo ali svaka izložba projekt za sebe. No osobama s poteškoćama to je prozor u svijet umjetnosti i oduševe se kad spoznaju nešto novo što nam puno znači i daje poticaj za daljnji rad“, kaže Bravar Gobić.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.
