U Svertim srcima izloženi vrijedni crteži iz Albertine i Galerije Uffizi

Tekst i fotografije Paola ALBERTINI

25.05.2026.

Impozantna i izu­zet­no vri­jed­na izlož­ba AB ANTIQUO – Europska arhi­tek­ton­ska kul­tu­ra i sta­ri­ne istoč­nog Jadrana otvo­re­na je 21. svib­nja u Muzejsko – gale­rij­skom pros­to­ru Sveta srca u Puli.

Izložba je to koja posje­ti­te­lje vodi kroz četi­ri sto­lje­ća fas­ci­na­ci­je istoč­no­ja­dran­skim sta­ri­na­ma te otva­ra novu per­s­pek­ti­vu o ulo­zi Jadrana u povi­jes­ti europ­ske umjet­nos­ti i arhitekture.

„Danas ovdje pred­stav­lja­mo rado­ve koji poka­zu­ju i uka­zu­ju da je Pula, istoč­na oba­la Jadrana, bila izu­zet­no bit­na za cije­lu Europu i da je sa svo­je pozi­ci­je s antič­kom bašti­nom bila uzor za stva­ra­nje arhi­tek­tu­re rene­san­se, baro­ka itd“, izja­vio je uoči otvo­re­nja rav­na­telj Arheološkog muze­ja Istre, Darko Komšo.

Zahvalio je svim part­ne­ri­ma, gale­ri­ja­ma, muze­ji­ma i knjiž­ni­ca­ma koje su posu­di­le svo­ju gra­đu, među koji­ma su i svjet­ski poz­na­ti muze­ji, Albertina iz Beča i Uffizi iz Firence.

„Građa koju može­te vidje­ti ovdje prvi put okup­lja gra­đu posve­će­nu antič­koj Puli, okup­lje­noj na jed­nom mjes­tu i dra­go mi je da će iz ove izlož­be pro­iza­ći i zanim­ljiv kata­log koji bi na jed­nom mjes­tu tre­bao oku­pi­ti rele­vant­nu gra­đu koja se tiče rene­san­se i sred­njeg vijeka.

Meni je kao arhe­olo­gu poseb­no dra­go da je ova izlož­ba ople­me­nje­na mate­ri­jal­nom gra­đom Arheološkog muze­ja Istre, s kame­nim pred­me­ti­ma, nov­cem, kera­mi­kom, naše antič­ke i sred­njo­vje­kov­ne zbir­ke, a ono što mi je poseb­no dra­go jest da neko­li­ko mje­se­ci nakon otkri­ća ima­mo jav­nu pre­zen­ta­ci­ju usnu­log kupi­da koji zais­ta zas­lu­žu­je ovu cen­tral­nu pozi­ci­ju gdje je smje­šten, a bit će dio našeg stal­nog pos­ta­va“, izja­vio je Komšo.

Autorica izlož­be Jasenka Gudelj rek­la je više o samoj izlož­bi i nje­nom zna­ča­ju: „Klasična tra­di­ci­ja zapra­vo je cen­tral­na os zapad­ne civi­li­za­ci­je, ono što se zna iz antič­kog svi­je­ta na ovim pros­to­ri­ma pos­ta­la je veli­ka lek­ci­ja barok­nim umjet­ni­ci­ma. U doba kada Pula više nije cen­tar kako je to bila u anti­ci pa će opet pos­ta­ti cen­tar u voj­no doba aus­trij­ske mor­na­ri­ce u dru­goj polo­vi­ci 19 st., pul­ski spo­me­ni­ci anti­ke pos­ta­ju cen­tar arhi­tek­ton­skog polja“.

Naglasila je da je samo neko­li­ko gra­do­va u Europi ima­lo jed­na­ko poz­na­te antič­ke spo­me­ni­ke u arhi­tek­ton­skim kru­go­vi­ma. To su uz Pulu, Verona, Nin i Pozuolli.

„Možete zamis­li­ti koli­ko je važ­no ovo nas­lje­đe i koli­ko su broj­ni arhi­tek­ti zain­te­re­si­ra­ni za anti­ku čes­to i rado dola­zi­li u Pulu“, doda­la je.

Kako je ispri­ča­la, Pula je u rene­san­s­no doba bila grad mrtvac koji ima sve­ga 300 duša ali funk­ci­oni­ra savr­še­no, a nje­ni spo­me­ni­ci priv­la­če rene­san­se umjetnike.

„Pulski Slavoluk Sergijevaca pos­tao je uzor za Porta Magna dell’Arsenale u Veneciji i za Porta Magna del Maschio Angioino u Napulju. To zna­či da oko 1400. godi­ne dva veli­ka tali­jan­ska gra­da ima­ju spo­me­ni­ke po uzo­ru na Pulu“, nagla­si­la je Gudelj.

Čitavu tu pri­ču, rek­la je, nije bilo lako ispri­ča­ti izlož­bom na kojoj nema foto­gra­fi­ja nego samo crte­ža. „Ovdje može­te vidje­ti mno­go ori­gi­na­la, poput onih iz Beča, a neke crte­že nismo uspje­li doni­je­ti zbog sta­ros­ti. Ovdje su, pri­mje­ri­ce, pri­prem­ni crte­ži Johana Bernharada Fishera von Erlacha koji je bio car­ski arhi­tekt u Beču i prvi je obja­vio pri­ka­ze Dioklecijanove pala­če, a tu nema­mo knji­gu nego pri­prem­ne crte­že što je isto jed­na hrvat­ska bašti­na“, napo­me­nu­la istak­nuv­ši i škot­skog arhi­tek­ta Roberta Adama te cije­li niz dru­gih izvor­nih knji­ga iz knjiž­ni­ca U Zagrebu, Splitu, Dubrovniku i drugih.

Antikvari iz 18 sto­lje­ća čes­to su posje­ći­va­li Pulu, a dva engle­ska arhi­tek­ta, James Stuart i Nicolas Revett 1750. godi­ne sta­li su u Puli na putu za Atenu te napra­vi­li važ­ne crte­že obli­ka pul­ske Arene.

„Nadam se da će vam se izlož­ba svi­dje­ti i da ćemo oda­ti počast Puli koje više nema ali je bes­kraj­no vri­jed­na. Pula nije samo anti­ka, nije samo 19. st. nego je i sve ono izme­đu“, rek­la je Gudelj na kraju.

Pročelnica Upravnog odje­la za kul­tu­ru i civil­no druš­tvo Paola Orlić rek­la je kako je impre­si­oni­ra­na izlož­bom napo­me­nuv­ši da joj je dra­go što može otvo­ri­ti tako zna­čaj­nu izlož­bu: „Ponosna sam i kao Puležanka i kao pro­čel­ni­ca. Baštiniti anti­ku koje nije neko opće mjes­to nego sva­kod­ne­vi­ca koja je svu­da oko nas te je vidi­mo u pro­la­zu, s pro­zo­ra, spo­me­ni­ci poput Augustovog hra­ma i Arene, to su toč­ke našeg iden­ti­te­ta.  Naš grad je ono što ovdje gle­da­te na sasvim pose­ban način“, zaklju­či­la je.

Valja istak­nu­ti kako je jed­no od naj­ve­ćih otkri­ća izlož­be novo istra­ži­va­nje kor­pu­sa crte­ža Andrea Palladija u Zbirci Royal Institute of British Architects u Londonu, koje je dove­lo Petra Strunju, surad­ni­ka pro­jek­ta ERC AdriArchCult, do iden­ti­fi­ka­ci­je nacr­ta salo­ni­tan­skog amfi­te­atra – prvo­ga poz­na­tog povi­jes­nog pri­ka­za toga spomenika.

Posebnu pozor­nost priv­la­če rijet­ki povi­jes­ni crte­ži rene­san­s­nih i barok­nih arhi­te­ka­ta aktiv­nih na istoč­nom Jadranu, pris­ti­gli iz Muzeja hvar­ske bašti­ne i Opatske zbir­ke u Korčuli, kao i rijet­ki pri­mjer­ci arhi­tek­ton­skih trak­ta­ta s bilje­ška­ma gra­di­te­lja i arhi­te­ka­ta iz hrvat­skih knjiž­ni­ca — od Nacionalne i sve­uči­liš­ne knjiž­ni­ce u Zagrebu do Znanstvene knjiž­ni­ce u Dubrovniku, Znanstvene knjiž­ni­ce u Zadru i Sveučilišna knjiž­ni­ce u Rijeci.

Vrijedna no rijet­ko izla­ga­na dje­la za izlož­bu posu­di­li su i Kabinet gra­fi­ke Hrvatske aka­de­mi­je zna­nos­ti i umjet­nos­ti, Strossmayerova gale­ri­ja sta­rih maj­sto­ra te Knjižnica Hrvatske aka­de­mi­je zna­nos­ti i umjetnosti.

Osobita paž­nja posve­će­na je i bašti­ni istar­skih ins­ti­tu­ci­ja pa su među izloš­ci­ma broj­ni pred­me­ti iz Arheološkog muze­ja Istre, Povijesnog i pomor­skog muze­ja Istre, Sveučilišne knjiž­ni­ce u Puli, Muzeja gra­da Rovinja i Centro di Ricerche Storiche di Rovigno.

Ova iznim­no vri­jed­na i zanim­lji­va izlož­ba koju sva­ka­ko vri­je­di vidje­ti osta­je otvo­re­na do 13. kolo­vo­za 2026. godine.