Izložba “Batina – tisućljetni svjetionik na Dunavu” u Svetim srcima
B. V.
Otvorenje izložbe „Batina – tisućljetni svjetionik na Dunavu“ bit će održano u srijedu, 13. ožujka u 14 sati u Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca.
Na krajnjem sjeveroistočnom završetku Banskoga brda, gdje se ono susreće s Dunavom, smješteno je jedno od najistaknutijih europskih arheoloških nalazišta – ono u Batini (Kiskőszeg). Brojni arheološki nalazi potječu s visokoga lesnog platoa koji je od rijeke i okolne Panonske nizine odvojen strmim padinama. Njegov krajnji sjeveroistočni završetak naziva se Gradac, koji je na jugozapadnome kraju odvojen od susjednoga položaja Sredno dubokim prirodnim usjekom – surdukom.
Batina je danas sinonim za razdoblje kraja brončanoga i početke željeznoga doba – 11.- početak 6. st. pr. Kr. – kojega su obilježili nositelji daljske grupe čiji su brojni nalazi dospijevali u prestižne europske muzejske zbirke.
U jesen 2008. godine Arheološki muzej Osijek, uz sudjelovanje Instituta za arheologiju i Odsjeka za arheologiju HAZU‑a, započeo je rad na projektu Arheološka baština Baranje s ciljem evidentiranja arheoloških nalazišta. Tom su prilikom na položaju Sredno pronađeni ulomci keramičkih posuda i spaljenih ljudskih kostiju koji su ukazivali na mjesto groblja, što je potvrdilo i otkriće zemljanih humaka – tumula. Pokusna istraživanja započela su 2010. godine te se u kontinuitetu provode do danas. U istraživanjima je obuhvaćena površina od 4.350 četvornih metara te su otkriveni brojni paljevinski grobovi daljske grupe kao i rimski paljevinski te kosturni grobovi.
U kratkome pismu 1914. godine Heinrich Bátor iznosi svoje misli o nalazima iz Batine: „..sva nalazišta su već gotovo iscrpljena – iz godine u godinu nalazi se sve manje nalaza“. Ipak, istraživanja koja se provode od 2010. godine pokazala su kako to, na svu sreću, niti izdaleka nije bilo točno.
Rezultati provedenih istraživanja u posljednjih deset godina, uza sve nalaze pronađene od kraja 19. stoljeća, svjedoče kako smo na najboljem putu da naselje na Gracu u Batini predstavimo kao svjetionik na Dunavu na kraju brončanoga i početkom željeznoga doba čiji značaj nije bio zanemariv ni u drugim vremenskim razdobljima.




