Otvorenje izložbi Martine Herak i Vedrana Šilipetra u Grožnjanu

17.03.2011.

Vrijeme: 20. ožu­jak 2011.
Mjesto: Grožnjan, Gradska gale­ri­ja Fonticus Grožnjan
Herak Martina 03
U nedje­lju, 20. ožuj­ka 2011., s počet­kom u 19:00 sati, u Galeriji fon­ti­cus odr­žat će se otvo­re­nje dvi­ju samos­tal­nih izlož­bi: Martine Herak, pod nazi­vom “Voda” i Vedrana Šilipetra, pod nazi­vom “Koza”

Voda kao medij uvla­či nas u pro­miš­lja­nje o ele­men­ti­ma i mije­ni. Spoznaja o stal­nom tije­ku svih stva­ri uvo­di u opa­ža­nje svjes­ni stav o mije­na­ma, Stanje stal­nih pro­mje­na, opi­sa­no u teori­ji orga­ni­zi­ra­nog kaosa i doka­za­no na podru­čju kvant­ne fizi­ke, mije­nja doživ­ljaj svi­je­ta oko nas. Promatrač i umjet­nik mora­ju sklo­pi­ti konven­ci­ju. Mi pos­ta­je­mo svje­do­ci sce­na koji­ma pre­poz­na­je­mo podri­je­tlo, a nas­lu­ću­je­mo tran­sfor­ma­ci­ju smis­la obi­lje­že­nu auto­ri­či­nom ima­gi­na­ci­jom. Trenutak pre­poz­na­va­nja ide­je pos­ta­je događaj.
Obrađujući foto­gra­fi­je, auto­ri­ca na veći­ni rado­va pos­ti­že ras­te­ras­tu sko­ro akva­re­lis­tič­ku proz­rač­nost. Ponegdje se, kadri­ra­ju­ći, pri­bli­ža­va deta­lju na pre­poz­na­va­nje, a poneg­dje samo ovlaš razaz­na­je­mo oblik. Hrabri izrez, kva­dra­tan i raz­li­čit od ekra­na, akti­vi­ra atmo­sfe­ru do viso­kog stup­nja nape­tos­ti. Nakupine vode, koje poneg­dje zamu­ću­ju pre­poz­nat­lji­vo, smje­ra­ju pri­je­no­su auto­ri­či­ne impre­si­je. Pojavljuju se mje­hu­ri­ći zra­ka, pje­na, bes­te­žin­sko lelu­ja­nje kose ili oskud­ne odjeće…

Silipetar Vedran 04
Likovni pro­jekt Vedrana Šilipetra odi­še svo­je­vr­s­nim feti­šiz­mom u obli­ko­va­nju ali i pre­ma lokal­nom odre­đe­nju živo­ti­nje koju uzi­ma u žižu inte­re­sa. Koza je naime, ozna­ka, znak pre­poz­na­va­nja teri­to­ri­ja Istre u odno­su na osta­le dije­lo­ve drža­va koje sači­nja­va­ju ili dodi­ru­ju polu­otok. Zanimljivost ove živo­ti­nje je i drev­no pori­jek­lo mito­lo­škog pove­zi­va­nja koze s objav­lji­va­njem bogo­va ili s poja­vom munje. Čuveno del­fij­sko pro­ro­či­šte veza­no je za pri­ču da su ga lju­di­ma poka­za­le koze i jar­ci, ple­šu­ći na tom mjes­tu omam­lje­ni pli­no­vi­ma koji izla­ze iz zemlje.