Izložba Alena Floričića u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti Rijeka

28.10.2015.

Izložba “Video 1998. – 2015.” Alena Floričića bit će otvo­re­na 30. lis­to­pa­da u 20 sati u Muzeju moder­ne i suvre­me­ne umjet­nos­ti Rijeka.

f7c09cb6-7283-47d0-a706-4915c419c47b

O izlož­bi

S obzi­rom da je riječ o umjet­ni­ku sred­nje gene­ra­ci­je, raz­log retros­pek­ti­vi nala­zi se u pra­vo­vre­me­noj aktu­ali­za­ci­ji i pro­mo­ci­ji kon­zis­tent­nog umjet­nič­kog opu­sa koji pred­stav­lja hrvat­sku suvre­me­nu video pro­duk­ci­ju. Predstavljajući tri­na­est rado­va, izlož­bom namje­ra­va se pot­vr­di­ti nje­go­va autor­ska pozi­ci­ja – detek­ti­ra­ti zaokre­te i kons­tan­te, pos­lo­ži­ti temat­ske sklo­po­ve unu­tar pet­na­est godi­na stva­ra­nja. Izložba u MMSU prva je u nizu, pri­je odla­ska u gale­ri­je ŠKUC u Ljubljani i Trieste Contemporanea u Trstu, s namje­rom da se umjet­ni­ka pred­sta­vi ino­zem­noj publi­ci. Katalog će obje­di­ni­ti sva tri mjes­ta izla­ga­nja uz valo­ri­za­ci­ju rada neko­li­ko kus­to­sa i teoretičara.

Zagledani u Floričićev video, pro­la­zi­mo kroz iskus­tvo usko­me­ša­nih osje­ća­ja uzne­mi­re­nos­ti, humo­ra i zbu­nje­nos­ti. Kroz nešto što je dio naše nutri­ne, a nije za poka­zi­va­nje, sta­nja koja nas­to­ji­mo prev­la­da­ti kako bismo ispu­ni­li nor­ma­ti­ve nor­mal­nos­ti. Kroz rado­ve se prov­la­či i dobro­ćud­ni humor, kao usput­ni efekt začud­nih gego­va koji se odvi­ja­ju u meha­nič­kom, nepres­ta­nom ponav­lja­ju. Zaobilazeći pre­tre­ni­ra­ne reto­ri­ke, anga­žma­ne, flo­sku­le i pre­ten­ci­oz­nos­ti, Floričićevi rado­vi nas odvo­de u skro­vi­šta pod­svi­jes­ti, onom ljud­skom koje je teško ime­no­va­ti. Zbog toga rado­ve izbje­ga­va opi­si­va­ti ili dozva­ti nji­hov sadr­žaj nas­lo­vi­ma; svi su Bez nazi­va, indek­si­ra­ni red­nim bro­jem i godi­nom nas­tan­ka. Izložba poka­zu­je da je tije­kom naz­na­če­nog peri­oda stva­ra­nja (1998. – 2015.), uz otva­ra­nje novih poglav­lja, pro­dub­lji­vao zapo­če­te teme od kojih izdva­ja­mo: nače­lo ponav­lja­nja, motiv dvoj­ni­ka i ras­puk­nu­tog seb­s­tva te disfunk­ci­onal­nost komunikacije.

Zbog potre­be za doživ­lja­jem cje­li­ne i ‘upri­zo­re­njem’ video rado­va u pros­to­ru, izlož­ba obu­hva­ća tri­na­est rado­va pos­tav­lje­nih po klju­ču temat­ske srod­nos­ti, a ne kro­no­lo­škog slijeda.

O auto­ru

Diplomirao Likovne umjet­nos­ti, smjer kipar­stva na Pedagoškom fakul­te­tu u Rijeci kod prof. Žarka Violića. Magistrirao na odsje­ku Videa i novih medi­ja na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti u Ljubljani. Radi kao pro­fe­sor u Školi za pri­mi­je­nje­nu umjet­nost i dizajn u Puli. Od 2008. – 2013. radio je kao vanj­ski surad­nik na kole­gi­ju Novih medi­ja na Akademiji pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti u Rijeci. Od skup­nih izlož­bi izdva­ja­mo: Centar za suvre­me­nu umjet­nost PS1 u New Yorku, Kunsthalle Bethanien u Berlinu i Rennaisance soci­ety u Chicagu. Bio je jedan od pred­stav­ni­ka Hrvatske na 51. Biennalu suvre­me­ne umjet­nos­ti u Veneciji 2005. godine.

Izvor