Snimljen dokumentarni film o boksačkoj legendi Aldu Banovcu
Filmski Centar Istre i njegov predsjednik Jani Zombori Banovac potpisnici su dokumentarnog filma o pulskoj boksačkoj legendi Aldu Banovcu. Kroz dokumentarni film pratimo kako se unuk i djed upoznavaju kroz priče i živa svjedočanstva ljudi, jer je unuk imao samo dvije godine kad mu je djed Aldo preminuo.
O FILMU:
Dokumentarni film o Aldu Banovcu isprepleten je svjedočanstvima živućih velikana boksa koji su ga poznavali, bili njegovi učenici i kolege, te arhivskim snimkama I fotografijama. Tu su između ostalih Aldo Buršić, njegov kolega i trener, koji je u boksu više od 60 godina, njegovi učenici među kojima su Stevo Kovjanić boksač od 1965 – 1979 godine, osvajač mnogih naslova i titula koj iza sebe ima 500 mečeva, 300 pobjeda, a nije doživio niti jedan nokaut, koji uvijek ističe da je tome zahvalan svojem treneru koji mu je usadio boksačke tehnike.
Rado ga se prisjeća kroz suze Đani Rojnić, boksač od 1965 – 1976 god., osvajač mnogih naslova u svojoj bogatoj karijeri sa preko 200 pobjeda koje je skoro sve završio nokautom. Enzo Bestulić iza sebe ima 160 mečeva od toga 130 pobjeda također većinu zasluga prepisuje svom boksačkom idolu koj ga je naoružao odličnom boksačkom tehnikom. Enzo Peruško također kroz suze opisuje svog velikog trenera. Rado ga se sjetio i Velimir Gojković također Banovčev boksač i u zadnje vrijeme kroničar pulskog boksa. Kadić se pak prisjeća da je Aldo bio idol i velikom boksačkom šampionu Mate Parlovu. A o samom Aldu govore i njegova obitelj, unuci i praunuka.
O ALDU BANOVCU:
Aldo Banovac legenda je pulskog boksa, rođen je 1931, a preminuo 1982. godine. Počeo je boksati davne 1947. godine, a boksao je sve do 1970. godine, te je odboksao oko 600 mečeva. Bio je veliki tehničar, srčan borac i jak udarač. Publika ga je obožavala, svojim boksačkim majstorstvom i borbenim srcem na noge je dizao pune dvorane i stadione. U svojoj boksačkoj karijeri prošao je kroz pet generacija. Boksao je za reprezentacije Jugoslavije i Hrvatske, a bio je idol svim boksačima koji su prošli kroz pulsku boksačku dvoranu, a neki od njih izrasli su u velike boksače i šampione, a najveći od njih je zasigurno bio Mate Parlov. Od boksačke karijere opraštao se šest puta, jer njegove kolege boksači i obožavatelji nisu mu dali da ode s ringa. Željeli su i dalje uživati u njegovom profinjenom boksačkom majstorstvu.
U svom klubu sparirao je sa svima neovisno o kategoriji. Pa tako i sa čuvenim Čuvalom iz Kanade koji je boksao u teškoj te je imao meč sa Muhamedom Alijem. Aldovo precizno oko i nepogrešiv osjećaj birali su nove boksačke nade jugoslovenskog boksa. Do posljednjeg dana svoga života radio je kao trener s mladim boksačima na koje je velikodušno prenosio svoje ogromno iskustvo te velebno znanje boksačke vještine, a oni su ga odmilja zvala ”Al Banolo”
Svi su ga voljeli kao boksača a što je još važnije i kao predivnog čovjeka. Bio je skroman, običan, jednostavan a opet tako velik. Svoju boksačku veličinu prikazivao je jedinu unutar ringa dok je izvan ringa prikazivao svoj talent prema slikanju. Tako je svoje boksačke rukavice u krugu obitelji zamijenio kistom, paletom boja i platnom. To je slikao svojim jakim rukama koje su u ringu s nogu rušile mnoge protivnike a nerijetko i lomile vilice, ali na što se nikad nije ponosio. Izvan ringa slikao je remekdjela koja i dan danas krase zidove u domovima obitelji i bliskih prijatelja.
Aldo Banovac je iza sebe ostavio neizbrisiv trag u srcima ljudi koji su ga poznavali. U sportu je ostavio trag koji je ušao u vječnost te je on postao legenda. U njegovu čast ulica na Verudi, u gradu Puli, nosi njegovo ime i prezime: Ulica Legende Pulskog boksa Aldo Banovac, kako i priliči takvom boksačkom velikanu.
