„PROSTOR SLOBODE“ – kolektivni, selektirani, tematski, likovni projekt u Fonticusu

20.06.2016.

Skupna izložba likovnih radova 50 umjetnika pod nazivom „Prostor slobode“ otvorena je u petak 17. lipnja u gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu. Projekt i autore predstavio je autor projekta, kustos Eugen Borkovsky koji je rekao da je zadana tema ovog kolektivnog, selektiranog, tematskog likovnog projekta bila svojevrsno uspoređivanje, dokumentiranje, problematiziranje pojmova: prostor i sloboda. Iako naoko različiti, ovi termini, u umjetničkom osvjetljavanju, pokazuju se kao opisivi, ali i spojivi, nadopunjavajući. Veliki dio radova progovara o problemima suvremenosti, neki na osobnom planu, a neki na općem. I političke komentare pronalazimo unutar ove kolekcije radova. Artističkim oblikovanjem, osobna psihološka stanja se povezuju s realnošću uz preklapanja s pitanjima identiteta i pozicioniranja u prostoru i vremenu.

Suvremenost iznjedruje pitanje: u kojoj mjeri živimo u poremećenom prostoru nesloboda? Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih, nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Prisiljava nas se da, za sve više, sasvim benignih stvari slobode, od nekoga moramo tražiti dozvolu. Lako se prisjećamo ograničenja prostora slobode: nadzorne kamere, pregledi skoro na svakom koraku, čipiranje, praćenje mobitela, prisluškivanje, praćenje na društvenim mrežama. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernošću ekrana. Nažalost, većina ljudi još uvijek nije došla do spoznaje o svome stanju neslobode, kao što nije postala svjesna potrebe da se takvo stanje promjeni. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva. Ovaj projekt progovara o mnogim zagađenjima prostora slobode kroz niz interpretacija, navodi Borkovsky, koji je potom svaki pojedinačni rad predstavio posjetiteljima u obilasku galerije.

Mateja Babić predstavlja slikarski rad ozbiljnih dimenzija, dramatičnog sadržaja i znakovitog naziva „Lov na čovjeka“. Najafirmativnije, najpoetičnije propitivanje ideje prostora slobode nudi Nataša Bezić, a Igor Blagonić na fotografski jednostavan, dokumentaristički način vizualno komentira situaciju u kojoj se nalazimo. Matjaž Borovničar snima kamerom trenutke privatnog egzaltiranog propitivanja, dok jedan od radova koji nudi sudjelovanje promatraču, podastire Darko Brajković Njapo. Vedran Burulu fotografskom kamerom bilježi napušteni stambeni prostor, a fizikalni prostor, kao polazište za promišljanje, uzima Andrea Čović. Bruna Dobrilović na jednostavan, ali dojmljiv način vizualno komentira situaciju u kojoj se nalazimo, a Bojan Dolenec, meditacijom dolazi do zamišljenog pejzažnog prostora.

Ideju slobode izbora i uporabe osobnog prostora vizualno komentira Slađan Dragojević, dok parafraziranje samog pojma slobode izbora i prostora obrađuje Bogomir Duzbaba. Melita Falamić, sklona poetici i bilježenju značenja postupaka i/ili stvari, na temu ovog projekta predstavlja fotografski rad, kao što se izvjesna provokativnost na temu slobode izbora i prostora aktivnosti, iščitava se kroz rad kojeg potpisuje Fernando. Lana Flanjak potpisuje odličan rad kojim problematizira suradnju/sukob pojmova prostor/vrijeme, dok Željka Gradski nudi humorni i distancirani, ali angažirani rad portretiranjem Nietzchea. Igor Gustini nudi različiti prostor za pogled, različitu perspektivu, različiti oblik, ali k tome još i različitu mogućnost doživljaja, dok Slavica Isovska potpisuje autorsku knjigu fotografija.

Pamela Ivanković iskazuje podršku ideji slobode na način da se skida i fotografira, a Marino Jugovac, na temu projekta, nudi skulpturu, objekt koju naziva „Portal, Prolaz“. Na simboličan način, naslikanim jednostavnim znacima, Amina Konate Visintin propituje suvremenost, dok Silvana Konjevoda na temu ovog projekta odgovara radom kojeg naziva „Ups 03“. Na zanimljiv način, temu ovog projekta, vizualno komentira Lidija Kuhar koja fotografskim medijem, bilježi zadatost putanja pa čak i onda kad smo na putu da potrošimo svoj, teško zarađeni novac. Vrijednosne kriterije koji oslobađaju ili zarobljavaju, propituje Jana Kunovska, a apstraktni prostor slobode i njeno zazivanje/propitivanje, istražuje Edvard Kužina. Jesmo li ukliješteni, upakirani, zarobljeni na ovoj kugli zemaljskoj, pita se Gordana Kužina, a u realnom okruženju Miranda Legović zapaža i bilježi, često sasvim obične, svakodnevne, ali i neuobičajene sekvence.

Možda najuvjerljiviji, ali svakako izuzetan likovni rad nudi Milan Marin, dok Slavica Marin za ovu prigodu, vezano za temu projekta, izdvaja fotografiju s izvedbe performansa „Svjetlost za žive“. Klavdija Marušić senzibilno primjećuje prirodni fenomen iluzornosti eksterijera uvjetovanog metereološkim događanjima, a još jedno odlično problematiziranje realnog, a ponuđeno kao izbor, izvodi Josip Mijić. Predstavljanje suradnje/sukoba pojmova prostor/vrijeme, na lirski način sačinila je Vesna Paladin, dok Renata Pentek Šimoković predstavlja osebujan rad slažući ready-made instalaciju, od krletke za ptice, plastičnog ljudskog kostura i konopa, sklapa začudan aranžman. Nešto intimniji rad predstavlja Iva Pevalek, a komentar pojedinih fizikalnih, znanstvenih spoznaja o prostoru i vremenu nudi Blaž Pirnat. Socijalne statuse i, na svojevrstan način žensko pitanje, problematizira Maja Radešić, dok fizikalni prostor, trodimenzionalnim objektom, propituje Dijana Rajković. Odvajanje, određivanje prostora, distancu problematizira Relja Rajković, a kao odgovor na teme ovog projekta, veoma osobni pristup nudi Halil Salčin.

Mnoga pitanja pred promatrača postavlja izuzetan rad Krešimira Sokola, a Luiza Štokovac, na izloženoj fotografiji koju naziva „Ulični ukrasi“, problematizira vjersko-sekularnu problematiku. Interpretaciju prikrivenog ograničavanja, barijera, zabrana problematizira Goranka Supin, dok se Noel Šuran predstavlja znakovitim, eklektičkim sadržajem ispunjenom krletkom. Komentar stanja i dramatično/smiješnih domaćih društvenih zbivanja nudi Zlata Tomljenović, a simbolistički komentar pojedinih fizikalno-socijalnih situacija predstavlja Claudio Ugussi. Urša Valič predstavlja fotografiju na kojoj cinično koristi sasvim običnu, čak i korisnu mrežu zaštite malih posjeda, a zanimljiv, potresan, problemski aktualan u recentnom vremenu je rad Asje Vasiljev. Ivona Verbanac posuđuje perje od ptica i s paperjastim materijalom oblikuje svoj rad, a Roberta Weissman Nagy osvrće se ka svojoj majci i realizira izvrstan video-rad. Andrej Zbašnik predstavlja odličan konceptualni rad – pred nama je papir na kojem nalazimo ultimativnu poruku: „Moraš biti slobodan, zabranjeno je biti rob“, dok Martin Zelenko predstavlja diptih fotografskih radova.