Objekti u prostoru: prezentacija radova spekulativnog dizajna

01.07.2016.

Udruga Metamedij u surad­nji s Odsjekom za dizajn vizu­al­nih komu­ni­ka­ci­ja (Umjetnička aka­de­mi­ja u Splitu – Ivica Mitrović, Oleg Šuran) i Društvom arhi­te­ka­ta Istre (pro­jekt Otvoreni grad – Breda Bizjak) od 23. do 28. svib­nja 2016. u Društvenom cen­tru Rojc u Puli orga­ni­zi­ra­la je bes­plat­nu radi­oni­cu spe­ku­la­tiv­nog dizaj­na pod nazi­vom “Objekti u prostoru”.

Radionica je oku­pi­la mla­de struč­nja­ke i umjet­ni­ke (stu­den­te i sred­njo­škol­ce) iz Pule, Novigrada, Ljubljane, Rijeke, Splita, Dubrovnika – koji su se u mul­ti­dis­ci­pli­nar­nim rad­nim gru­pa­ma bavi­li dizaj­nom kao druk­či­jim nači­nom raz­miš­lja­nja – reflek­siv­nim, kri­tič­nim i druš­tve­no odgo­vor­nim. Kroz istra­ži­va­nje odno­sa teh­no­lo­gi­je i druš­tva u jav­nom pros­to­ru gra­da Pule sudi­oni­ci radi­oni­ce pro­miš­lja­li su o mogu­ćim buduć­nos­ti­ma ili alter­na­tiv­nim sadaš­njos­ti­ma gra­da te izra­di­li raz­li­či­te objek­te u pros­to­ru – pro­to­ti­po­ve spe­ku­la­tiv­nog dizaj­na. Mentori radi­oni­ce bili su Martin Skelly (Škotska), Oleg Šuran (DVK/UMAS, Split) + Ivica Mitrović (DVK/UMAS, Split).

Sudionici radi­oni­ce podi­je­li­li su se u tri rad­ne gru­pe od kojih je sva­ka izra­di­la objek­te u pros­to­ru i smjes­ti­la ih u poten­ci­jal­ni sce­na­rij bli­ske budućnosti

Public Space Pula

Maja Dika, Nika Krajnović, Roberta Paljar, Tea Zbašnik

Većina jav­nih pros­to­ra danas uklju­ču­je komer­ci­jal­nu dje­lat­nost koja pros­tor čini polu pri­vat­nim te poja­ča­va kon­zu­me­ri­zam i zara­du. Suvremeno druš­tvo je pod pri­ti­skom da sve više dije­li osob­ne i pri­vat­ne podat­ke, a da se pri­tom ne pro­pi­tu­je stvar­na vri­jed­nost tih poda­ta­ka. Predviđamo buduć­nost u kojoj jav­ni pros­tor kak­vog poz­na­je­mo pres­ta­je pos­to­ja­ti – pre­tva­ra se u pri­va­tan pros­tor i mora biti pro­fi­ta­bi­lan. U toj buduć­nos­ti, oni koji žele uži­va­ti u tom pros­to­ru pla­ća­ju da bi im pris­tup bio omo­gu­ćen. No način pla­ća­nja nije novac, već osob­ni poda­ci koji se pri­kup­lja­ju pomo­ću poseb­nih ure­đa­ja na ula­zu u odre­đe­ni jav­ni pros­tor. Postoje 4 raz­li­či­ta nači­na pla­ća­nja (krv, dla­ke, sli­na, poda­ci s mobil­nog ure­đa­ja) od kojih sva­ki dono­si odre­đe­ni pos­to­tak pris­tu­pa jav­nom pros­to­ru. Ulaskom na jav­nu povr­ši­nu lju­di se odri­ču pra­va na kori­šte­nje nji­ho­vih osob­nih poda­ta­ka. Intervjui koje smo pro­ve­li s pro­laz­ni­ci­ma na uli­ci poka­za­li su da su gra­đa­ni volj­ni dati krv ali kod dava­nja poda­ta­ka s mobi­te­la veći­na ih je iska­za­la strah. Svrha ovog pro­jek­ta je jača­nje svi­jes­ti o kori­šte­nju i zna­če­nju jav­nog pros­to­ra te uka­zi­va­nje na čes­te zlo­upo­tre­be koje pri­ori­te­ti­zi­ra­ju kon­zu­ma­ci­ju, kao i pro­miš­lja­nje vri­jed­nos­ti raz­li­či­tih izvo­ra poda­ta­ka te nji­ho­ve poten­ci­jal­ne vri­jed­nos­ti u tre­nut­ku kada pos­ta­ju dije­lom “big data” sustava.

TOWKE (The One Who Knows Everything)

Demi Lisjak, Andrea Lovrinčić, Sara Poljak, Lara Šebelja, Ivan Goran Žunar

U antič­kim je rim­skim gra­do­vi­ma forum pos­to­jao kao poli­tič­ko i kul­tur­no sre­di­šte. Danas lju­di for­mi­ra­ju miš­lje­nja onli­ne, osla­nja­ju­ći se na inter­net­ske tra­ži­li­ce, pove­ća­va­ju­ći trend ras­pra­va i akti­viz­ma na druš­tve­nim mre­ža­ma. Okupljanja na jav­nim mjes­ti­ma sve su manja, dola­zi do opće neza­in­te­re­si­ra­nos­ti i osje­ća­ja nemo­ći, što pri­do­no­si druš­tve­nom otuđenju.

Što ako se to nas­ta­vi? Što ako lju­di pres­ta­nu komu­ni­ci­ra­ti u stvar­nos­ti? Što ako jav­na mjes­ta pos­ta­nu samo dodir­ne toč­ke s teh­no­lo­gi­jom? Towke je nepo­g­rje­ši­vi gene­ra­tor odlu­ka koji poma­že u rje­ša­va­nju pro­ble­ma. Objekt umjet­ne inte­li­gen­ci­je, u počet­ku stvo­ren za potre­be vla­de, pro­vje­ra­va isti­ni­tost i vje­ro­jat­nost infor­ma­ci­ja. Radi kao vir­tu­al­na baza poda­ta­ka, fil­tri­ra ih i vrjed­nu­je s obzi­rom na zada­no pita­nje. Nakon što je rije­šio mno­ge pro­ble­me, te ste­kao povje­re­nje i pošto­va­nje gra­đa­na, pos­tav­ljen je na jav­no mjes­to kako bi bio dos­tu­pan svi­ma. Sve veća popu­lar­nost dovo­di do pro­izvod­nje osob­nih, malih Towke-ja.

121 (ONE TO ONE)

Demi Lisjak, Andrea Lovrinčić, Sara Poljak, Lara Šebelja, Ivan Goran Žunar

121

No, što ako akti­vi­zam ne mora osta­ti onli­ne? 121 plat­for­ma omo­gu­ću­je svi­ma koji su zain­te­re­si­ra­ni za aktu­al­ne polič­ke pro­ble­me da izra­ze svo­je miš­lje­nje i izrav­no utje­ču na poli­tič­ke odlu­ke. Postavljena je ispred grad­ske vijeć­ni­ce, s kojom je digi­tal­no pove­za­na. Da bi funk­ci­oni­ra­la, broj koris­ni­ka mora biti jed­nak bro­ju vijeć­ni­ka koji dono­se odlu­ku. Građani koji sto­je na plat­for­mi pra­te pro­ji­ci­ra­nu ras­pra­vu. Neslaganje mogu izra­zi­ti sko­kom, a plat­for­ma tada pro­izvo­di iri­tant­ni zvuk unu­tar vijeć­ni­ce koji sme­ta nas­tav­ku rada. Intenzitet zvu­ka ovi­si o bro­ju lju­di koji skače.

The Message

Vinka Bedeković, Nika Lapkovski, Ivor Borovečki, Leo Kirinčić, Jelena Njeguš, Anđelo Semolić, Mate Žaja

Kao temu smo oda­bra­li druš­tve­ni cen­tar Karlo Rojc. Kako veći­na sudi­oni­ka naše gru­pe i radi­oni­ce nisu gra­đa­ni gra­da Pule, kroz raz­go­vor smo ana­li­zi­ra­li sadaš­nje sta­nje Društvenog cen­tra K. Rojc. Utvrđen je pro­blem odno­sa bilo grad­ske ili držav­ne vlas­ti pre­ma kri­tič­koj mis­li i aktiv­nos­ti­ma koji osta­ju bez potreb­ne finan­cij­ske podr­ške. Na ovaj način druš­tve­ni cen­tar K. Rojc stag­ni­ra i ne napre­du­je na želje­ni način.

Prošli smo pul­skim uli­ca­ma i pita­li lju­de nji­ho­vo miš­lje­nje, te dobi­li mno­go pri­mjed­bi. Ali ona koju smo sma­tra­li naj­u­tje­caj­ni­jom je slje­de­ća: Rojc kao zajed­ni­ca upu­ću­je kri­ti­ku – vlast uspo­ra­va pro­ce­se ili zaus­tav­lja dotok nov­ca pri čemu se zajed­ni­ca sma­nju­je. Cilj je potak­nu­ti kri­tič­ko miš­lje­nje i aktiv­nos­ti kao legi­tim­ni dio dje­lat­nos­ti neza­vis­ne scene.

Dizajnirali smo kri­tič­ki objekt, pod nazi­vom “The messa­ge” koji funk­ci­oni­ra kao inte­rak­tiv­ni komen­tar, odgo­vor iz vla­de. Potiče vas da vokal­no pri­lo­ži­te svo­je kri­ti­ke kroz mikro­fon, nakon koje sli­je­di reak­ci­ja objek­ta – uda­rac letvi­com roti­ra­nom sakri­ve­nim elek­tro motorom.

message1

Projekt sufi­nan­ci­ra­ju Zaklada “Kultura nova”, Ministarstvo kul­tu­re Republike Hrvatske, Grad Pula i Istarska župa­ni­ja. Tehnička podr­ška: Universal Industries.

Izvor