Završni dan PUF‑a – Međunarodnog kazališnog festivala

06.07.2018.

Muka po Sizifu, Prosperov otok i nagrade Kazališnog neba PUF‑a

• Zadnji dan 24. PUF‑a – Međunarodnog kaza­liš­nog fes­ti­va­la donio je odlič­nu lut­kar­sku pred­sta­vu „Ja, Sizif“ bugar­skog Puppet’s Laba na Maloj sce­ni Istarskog narod­nog kaza­li­šta, pred­sta­vu „Otok“ u izved­bi Teatra Snow iz Poljske na Formu te dodje­lu nagra­da Kazališnog neba PUF‑a u fes­ti­val­skom klu­bu Kotač u DC‑u Rojc.

Nagradu Studentskog žiri­ja Spasko, nazva­nu po Predragu Spasojeviću, osvo­ji­la je ples­na kom­pa­ni­ja Jorge Eliecer Gaitan Theater iz Kolumbije za pred­sta­vu „Columbario“. Nagradu Oblak osvo­jio je Yossi Berg and Oded Graf Dance Theatre iz Izraela za pred­sta­vu „Posvećenje pro­lje­ća“. Nagradu Kaplja dobi­le su dvi­je pred­sta­ve: već nagra­đe­na „Colombario“ te „2066“ špa­njol­skog dvoj­ca Karla Kracht i Andrés Beladiez, a nagra­da Vjetar pri­pa­la je Pupet’s Labu iz Bugarske za pred­sta­vu „Ja, Sizif“.

Možemo li Sizifa zamis­li­ti sret­nim? Camusovu tvrd­nju pre­to­če­nu u pita­nje naj­bo­lje je reflek­ti­ra­la pred­sta­va „Ja, Sizif“ u kojoj lut­ke i lutkar/glumac Stoyan Doychev pos­tav­lja­ju na noge sta­ri mit u novom ruhu. Od samog počet­ka pred­sta­ve glav­na je tema podvo­je­nost – naime, sve su kori­šte­ne lut­ke gla­ve raz­nih dimen­zi­ja koje su stop­lje­ne s tije­lom izvo­đa­ča. Duhoviti počet­ni tre­nu­ci u koji­ma mala gla­vi­ca sim­bo­li­zi­ra poče­tak život­nog puta ubr­zo eska­li­ra­ju, gla­ve pos­ta­ju veće i sve ih je više a nji­ho­va kons­tant­na pita­nja o smis­lu živo­ta stva­ra­ju opip­lji­vu tje­sko­bu. Borba pro­tiv besmis­li poči­nje biti besmis­le­na i tu kre­će tre­nu­tak osvi­je­šte­nja kada Sizif shva­ća i pri­hva­ća svo­ju zada­ću – penje se na pla­ni­nu sa svo­jim san­du­kom samo da bi pao i to ponav­ljao u nedogled…

„Otok“ na pul­skom Forumu kla­sič­na je pred­sta­va ulič­nog teatra u kojoj se poz­na­ta pri­ča iz lek­ti­re pos­tav­lja na oku ugo­dan i iznim­no razum­ljiv način. U ovom je slu­ča­ju to bila Prosperova pri­ča pre­uze­ta iz Shakespearove „Oluje“. Publika je mogla pra­ti­ti Prosperove avan­tu­re na oto­ku uz pre­gršt kos­ti­ma, kori­šte­nja štu­la i dugih šta­po­va, jed­nos­tav­nih pokre­ta i brzih izmje­na na sce­ni. Sve je to „zači­ni­la“ popri­lič­no nein­s­pi­ri­ra­na glaz­be­na pod­lo­ga koja je čes­to bila u kon­tras­tu sa samom nara­ci­jom. U sva­kom slu­ča­ju eki­pa iz Teatra Snow dobi­la je srča­ni apla­uz publi­ke i time zatvo­ri­la kaza­liš­ni dio pro­gra­ma 24. PUF‑a.

Nakon dodje­la nagra­da u klu­bu Kotač pri­sut­ni­ma se obra­tio umjet­nič­ki direk­tor fes­ti­va­la Branko Sušac koji se zahva­lio izvo­đa­či­ma i publi­ci i pozvao ih na slje­de­će izda­nje fes­ti­va­la: „Dogodine nas čeka 25. PUF pa se nadam da ćemo biti živi i da ćemo pobijediti!“

Tekst Boris VINCEK

Fotografije Arhiva PUF‑a