Razgovor: Noel Šuran uoči predstavljanja projekta „Herbasonarij“ u Rojcu

31.10.2018.

Kad tradiciju „konzerviramo“ možemo biti sigurni da smo je uništili

• Prezentacija pro­jek­ta “Herbasonarij” mul­ti­me­di­jal­nog umjet­ni­ka i kul­tur­nog antro­po­lo­ga Noela Šurana bit će odr­ža­na u sri­je­du, 31. lis­to­pa­da u 19 sati u Dnevnom borav­ku Društvenog cen­tra Rojc. Povodom pre­zen­ta­ci­je raz­go­va­ra­li smo sa Šuranom, a prvo što smo htje­li doz­na­ti je zašto je odlu­čio istra­ži­va­ti ovo podru­čje te kako je to istra­ži­va­nje proteklo?

- Odlučio sam se na istra­ži­va­nje tra­di­cij­skog glaz­bo­va­nja koji je u proš­los­ti bio jako raši­re­no po čita­voj Istri, a danas je goto­vo izu­mr­lo. Danas na  pri­mjer u pre­zen­ta­ci­ja­ma fol­k­lo­ra domi­ni­ra­ju rože­ni­ce koje su u proš­los­ti bile vrlo rijet­ko svi­ran ins­tru­ment, a danas su naj­ra­ši­re­ni­je glaz­ba­lo. Osobno sma­tram kako je izu­zet­no važ­no vra­ti­ti pozor­nost ovim glaz­ba­li­ma (od sezon­skih bilja­ka) jer nam poma­žu raza­bra­ti prve obli­ke nekih ins­tru­me­na­ta. Mnogi auto­ri su opi­si­va­li tak­va glaz­ba­la (naj­z­na­čaj­ni­ji su Božidar Širola i Dario Marušić), ali vrlo rijet­ko su se objav­lji­va­le snim­ke svi­ra­nja na nji­ma, jer dugo nisu sma­tra­na „ozbilj­nim glaz­ba­li­ma“. Upravo zato sam odlu­čio pos­ni­ma­ti svi­ra­nje na ta glaz­ba­la, ali isto tako istra­ži­ti moguć­nos­ti koje ta glaz­ba­la nude.

Da li je bilo lako doći do infor­ma­to­ra na tere­nu te koli­ko si novo­ga tije­kom istra­ži­va­nja o tim „jed­nos­tav­nim“ ins­tru­men­ti­ma doznao?

- S kim god sam raz­go­va­rao od sta­ri­je gene­ra­ci­je svi se sje­ća­ju kako su u dje­tinj­stvu izra­đi­va­li i svi­ra­li na tak­va glaz­ba­la. Međutim, mali je broj onih koji zna­ju vir­tu­oz­no svi­ra­ti na nji­ma. Zanimljivo je što se na istu fuć­kalj­ku može svi­ra­ti u sti­lu dvo­gla­sja tijes­nih inter­va­la i u glaz­be­nim obli­ci­ma koji ten­di­ra­ju duru. Svirale od kore raz­nih vrsta drve­ća (jasen, lije­ska, rulj, topo­la, vrba, kes­ten…) izra­đu­ju se u rano pro­lje­će kad se dri­evo lika, to je poseb­no sta­nje drva kada je drvo oso­bi­to vlaž­no ispod kore, pa se s nje­ga kora lako ski­da. Trajnost tak­vih svi­ra­la je nez­nat­na, jer se kora ski­nu­ta s gran­či­ce vrlo brzo osu­ši i zgu­žva pa više ne pro­izvo­di zvuk. Dakle, tak­ve su svi­ra­le sezon­ski ins­tru­men­ti. Radi se o labi­jal­nim fuć­ka­li­ca­ma (švi­ka­tić, švi­kal­ni­ca, švik…), fuć­k­la­li­ca­ma s dva jezič­ca (paz­dac, pisak, prda…), fuć­ka­li­ce s jed­nim jezič­cem (pisak, kla­rin, piska­lić…), fuć­ka­li­ce s jed­nom mem­bra­nom (oštri­ca, list od lavri­ke, brš­lja­na, zviz­da­lo…) i sl.

Što se sve na tim glaz­ba­li­ma može svi­ra­ti i za što su i kada bili naj­vi­še korišteni?

- Sva ta glaz­ba­la mogu se shva­ti­ti i kao igrač­ke koje su dje­ca izra­đi­va­la za zaba­vu, ali i kao ozbilj­na glaz­ba­la na koji­ma je mogu­će svi­ra­ti od jed­nos­tav­nih do vir­tu­oz­nih melo­di­ja, poput balo­na, pol­ki, val­ce­ra i dru­gih melo­di­ja tra­di­cij­skih pje­sa­ma (npr. „Dekla je po vodo šla“, „Cviće mi polje pokri­lo“, „Cvijet po cvi­je­tak je trgala“…).

Koja će biti tvo­ja ulo­ga u sklo­pu radi­oni­ce „Remiks iden­ti­te­ta“ u orga­ni­za­ci­ji udru­ge Metamedij? Što će polaz­ni­ci moći nauči­ti od tebe? 

- U sklo­pu radi­oni­ce „Remiks iden­ti­te­ta“ vodi­ti ću radi­oni­cu izra­de i svi­ra­nja glaz­ba­la od sezon­skih bilja­ka. Polaznici će se oku­ša­li u izra­di glaz­ba­la od bilja­ka i istra­ži­va­ti nove zvu­ko­ve, a isto tako moći će koris­ti­ti pos­to­je­će mate­ri­ja­le s „Herbasonarija“ za dalj­nju obra­du (remik­sa­nje, rekom­po­zi­ci­ju, aran­žman i sl.).

Koji je tvoj stav pre­ma feno­me­nu upo­ra­be tra­di­cij­ske glaz­be, nje­nih ele­me­na­ta i ins­tru­me­na­ta u kom­bi­na­ci­ji s novim obli­ci­ma elek­tron­ske glaz­be? Je li to nje­na nado­grad­nja, inter­pre­ta­ci­ja ili pak neki oblik iskorištavanja?

- Moj stav je kre­ativ­nost ispred sve­ga. Drugim rije­či­ma, biti kre­ati­van u sva­kom tre­nut­ku i u sve­mu što radiš. Svi pra­vi tra­di­cij­ski glaz­be­ni­ci bili su kre­ativ­ci koji su izmiš­lja­li nove melo­di­je „nove ver­se“ i isto tako poigra­va­li se pos­to­je­ćim, inter­pre­ti­ra­li su ih na svoj način. Svaki pra­vi glaz­be­nik mora stvo­ri­ti svoj stil, uko­li­ko to ne uspi­je onda nije glaz­be­nik. U tre­nut­ku kad tra­di­ci­ju „kon­zer­vi­ra­mo“ kada je nas­to­ji­mo oču­va­ti na način da se boji­mo da nešto ne izmi­je­ni­mo, tada sa sigur­noš­ću može­mo biti sigur­ni da smo je uni­šti­li. Nematerijalna kul­tu­ra (tra­di­cij­ska glaz­ba) jest živa tra­di­ci­ja koja podra­zu­mi­je­va kons­tant­nu izlo­že­nost tran­sfor­ma­ci­ja­ma, modi­fi­ka­ci­ja­ma, dina­mi­ka­ma i utje­ca­ji­ma raz­li­či­tih faktora.

 

Razgovarao B. VINCEK