Pula bogatija za Verudela Art Park
Kako bi se oplemenila i obogatila turistička ponuda Pule trajnim vrijednostima iz domene suvremene likovne umjetnosti, Pula je 7. lipnja dobila novu kulturnu i turističku atrakciju, Art park Verudela. Naime, između parkirališta i Ambrele uređen je interdisciplinaran i interaktivni prostor na kojem su izloženi radovi osam umjetnika, točnije sedam skulptura.
Svoja su umjetnička djela ondje trajno postavili Eros Čakić, akademski kipar iz Pule, Gualtiero i Simone Mocenni, kipari iz Pule i Milana, Robert Pauletta, pulski akademski slikar, Vedran Šilipetar, akademski kipar i slikar iz Pule, Roberta Weissman Nagy, akademska kiparica iz Fažane, Bojan Šumonja, pulski akademski kipar i Siniša Majkus, akademski kipar iz Matulja.
Članovi komisije koji su potvrdili prijedloge skulptura bili su autorica umjetničkog koncepta parka i povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner, kipar i profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu Petar Barišić, slikar, kipar i dizajner, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu Ante Rašić, pročelnica Upravnog odjela za kulturu Grada Pule Jasmina Nina Kamber, zamjenica pročelnika Upravnog odjela za prostorno uređenje Grada Pule Ingrid Buljan, direktor hotela Park Plaza Arena i hotela Brioni Milan Vlaisavljević i direktorica Turističke zajednice Grada Pule Sanja Cinkopan Korotaj. Projekt su realizirali Grad Pula, Arena Hospitality Group i Turistička zajednica Grada Pule.
Planiranim uređenjem art parka osigurao se pješački pristup iz svih smjerova, s naglaskom na glavni ulaz u park s parkirališta gdje je i najveća visinska razlika prema parku koja se svladava jačim potezom stepenica uz cor-ten liniju. Na samom cor-tenu ispisani su oceani i mora kao simbol lokacije ali i teme parka, „putovanja“, što je osmislio dizajner Željko Burić iz Fabrike. Rasvjetu parka i skulptura projektirao je poznati pulski dizajner svijetla Dean Skira sa svojim timom, a vizualni identitet parka dizajnirali su dizajneri studija Rašić + Vrabec. Partneri na projektu su Zagrebačka banka d.d., Skira d.o.o., Vintijan d.o.o., Kamen Pazin i Urbis d.o.o. a izvođači radova Vintijan d.o.o., IM Metal Žminj, Kapeloto beton d.o.o. i Vibrobeton Decorgarden.
Ukupni troškovi za uređenje parka iznose oko 4.35 milijuna kuna od čega je Grad Pula sufinancirao 550.000 kuna, Arena Hospitality Group 375.000 kuna, Zagrebačka banka d.d. 100.000 kuna, a ostatak je financirala Turistička zajednica Grada Pule. Podloge za postav ambijentalnih instalacija izradili su arhitekti URBIS‑a iz Pule, Leonid Zuban i Dino Krizmanić i time definirali sedam „otoka“ koji kao skulpturalne instalacije podcrtavaju ideju mobilnosti i putovanja, odnosno oblaka kao sinonima i simbola suvremenog turizma. Realizacijom parka na površini od 5.500 m² Pula i Istra dobitli su novu atrakciju koja će biti zanimljiva svim uzrastima za igru, šetnju, odmor, a ljubiteljima umjetnosti za uživanje u raznolikosti skulptura.
Umjetnike za realizaciju ovog zahtjevnog i vrijednog projekta izabrao je tim Grada Pule i Turističke zajednice Grada Pule predvođen autoricom umjetničkog koncepta Gorkom Ostojić Cvajner koja nije skrivala veselje otvorenjem parka.
- Bila mi je velika čast i sreća to raditi iako sam ovo radila bez iskustva, vjerujte mi da u Europi nema mjesta gdje na jednom lokalitetu nastao multimedijalan, interdisciplinaran, heterogeni, narativan i tematski park. Imamo ga mi u Puli i to je velika stvar. Za grad, za turizam, za vašu i našu djecu, budućnost jer sve ono što nestaje u našim životima, ako je pretvoreno u umjetnost, ostaje, izjavila je Ostojić Cvajner uoči otvorenja.
Rekla je da je s obzirom na predivan lokalitet trebalo smisliti što s njim učiniti, a tema putovanja joj se učinilo kao prava stvar: „Bio mi je cilj dobiti tu harmoniju hedonizma i dobro provođenog vremena. Kako olakšati autorima da dobiju motiv koji bi im mogao biti niti vodiljom, pa sam se fokusirala na dvije stvari. Svaka skulptura je autentična, autorska i jest jedan mali otok, za gledanje, za istraživanje, za putovanje. A na tom otoku oblak je naš najveći putnik. Apstrakcija, vještina i talentom ovih umjetnika konkretizirala se tema putovanja i oblaka. Hvala im na tome i čestitam im na iznimnim radovima“, rekla je Ostojić Cvajner.
Napomenula je kako noću park ima režirano svjetlo koje polazi od prirode, osvjetljava je jer je savršena sama po sebi, lagano i harmonično ulazi u park, nježno se pali i počinje osvjetljavati prostor, skulpture i njihov prostor, a zatim počinje nekakva svjetlosna igra kojom će, smatra i djeca i odrasli biti oduševljeni.
O samim skulpturama i radu na njima popričali smo s njihovim autorima koji su od 2017. godine na njima vrijedno radili.
Vedran Šilipetar napravio je skulpturu koja se sastoji od tri elementa koji sačinjavaju cjelinu, a prikazuju tri oblaka, tzv. cumulusa. „Skulptura je minimalističkih tendencija, krajnje je reducirana i u duhu modernizma. Cilj je ostaviti dojam elegancije i dekorativnosti. Dok tekstura cor tena stvara fenomenalnu grafičku priču koja se kako čelik korodira, poprima uvijek novi izgled“, pojasnio nam je autor.
„Za mene kao najmlađeg pozvanog autora veliko je priznanje sudjelovati u ovom projektu, pogotovo jer sam u društvu starijih kolega među kojima su neki bili i moji mentori u srednjoj školi i na akademiji, Pauletta i Majkus. To je dokaz da je netko, prvenstveno Gorka Ostojić Cvajner ipak pratio moj skulptorski put, razvijanje i trud koji je često nedovoljno valoriziran“, izjavio je i dodao kako mu to daje vjeru da se vrijedi boriti za svoje ideale.
„Stalni postav u parku skulpture vrhunac je moje dosadašnje karijere. Posebno jer se radi o materijalu koji nije pre zastupljen u hrvatskoj. Mislim da će ovaj projekt biti mala avangarda čak i u europskom kontekstu. Čestitam inicijatorima ideje i smatram da su pokrenuli nešto fenomenalno i vratili Istru na kartu progresivnih prostorno urbanističkih promišljanja po čemu smo bili poznati koncem sedamdesetih i osamdesetih godina“, zaključio je Šilipetar.
I Roberta Weissman Nagy smatra kako je ovim projektom Pula jako puno dobila. „Dobro je što je skulptura organizirano postavljena u prostoru, ne nasumično nego je vrlo stručno stavljena u prostor da ga oplemeni i to se ovdje vidi“, naglasila je.
Kako nam je rekla, napravila je nebulaseu koja je sastav dviju riječi nebula, svemirska maglica i sea, more. Kako kaže, obje asociraju na zadanu temu – otok, putovanje, oblak, meditacija.
„Išla sam nekakvom logikom Pule koja je morski grad u suštini i mislim da je puno više grad željeza nego kamena. Koristila sam se tom nekom vodiljom da napravim nekakav konstrukt kao što je i naš Uljanik kojeg više nema bio u stvari konstruktivno tijelo, a s unutarnje strane sam ostavila prostor u kojem se kroz izmjenu svjetla, (naime, riječ je o svjetlosnoj instalaciji) dešava ta meditacija. Znači ne morate putovati nego u zadanoj konstrukciji vremena ispod rebra postoji svjetlosna priča koja se izmjenjuje“, rekla je.
Ona je apsolutno interaktivna, naime, stalno su djeca na njoj i to je autorici sasvim u redu. „OK je da je konzumiraju s obzirom da je ta interakcija bila jedan od zadataka. Rađena je u Uljaniku, malo je bilo problema s obzirom da se sve to događalo s brodogradilištem, ali su ljudi zaista iskreno to povukli i odradili i na vrijeme smo je postavili“, dodala je na kraju.
Bojan Šumonja spomenuo je i zahvalio se Željku Martinoviću koji je isproducirao tu zahvalnu formu i njegovu skulpturu bez kojeg ona ne bi ugledala svjetlo dana.
„Idejno ju je bilo lako napraviti, ali pri tehničkoj realizaciji nikad ne znaš na koje ćeš prepreke naići, pogotovo u ovoj produkciji, u tom materijalu koji bi trebao evocirati ogledalo i neku izvrnutu realnost koja se reflektira u njoj. To je bio priličan posao koji se mjeri u tisućama sati, stotinama kila kitanja, brušenja, sto čuda. Kinetički dio trebalo je prenijeti s ventilatora na kormilo što je isto možda jedan novitet u injženjerstvu i tu je Željko Martinović odigrao ključnu ulogu“, ispričao nam je Šumonja.
Skulptura se zove La machina del tempo jer je tema bila putovanja a najveći čovjekov san je, smatra Šumonja, putovanje kroz vrijeme. „Od kad postoji čovjek on čini mi se, o tome sanja. Tako da moja skulptura evocira taj jedan put koji je malo apstraktan“, zaključio je.
„S obzirom da je ovako nešto prvi put u Puli koja ima veliku povijest u uređenju parkova i urbanih cjelina onda je to jedan naš doprinos toj jednoj tradiciji i jedan homage samoj Puli“, izjavio je Robert Pauletta istaknuvši kako mu je drago da je pozvan da sudjeluje kao jedan od autora Art park Verudele.
„Moja skulptura se zove IQ17. 17 se odnosi na godinu nastanka, 2017. a IQ se referira na jednu Murakamijevu knjigu kojeg jako volim a koja priča o susretu između paralelnih svjetova. To je nekakva ljubavna priča koja ima svoju sadržajnost, atmosferu koju sam pokušao pretočiti u skulpturu i vjerujem da je upečatljiva i vidljiva te da je prava parkovna skulptura“, veli Pauletta.
„Dvoruku“ skulpturu napravili su otac i sin, Gualtiero i Simone Mocenni koji i inače, u dvoje, s četiri ruke, rade skulpture. „Već 15 godina tako radimo. Pogotovo ovdje u Istri imamo nekoliko skulptura koje su napravljene s četiri ruke“, rekao je Gualtiero, a Simone je dodao da kada je u pitanju njegov projekt, otac mu je pomoćnik, a kada je projekt Gualtiera, onda je obrnuto. Na skulpturi za Art park radili su podjednako.
„Jako je zanimljiva ta naša simbioza, u slikarstvu smo dva različita umjetnika, ali ovo nam se jako sviđa i moram reći da smo puno država radili ovako nešto i nastavit ćemo“, rekao je Gualtiero napomenuvši kako oni nemaju problema s inspiracijom i realizacijom skulptura.
„Mi se nađemo kod bloka betona i točno znamo gdje ćemo početi i kako ćemo raditi, to smo naučili tijekom godina. Naime, ja imam već 50 godina iskustva u radu na skulturama“, napomenuo je Gualtiero. Simone se slaže s njim. „On nije samo moj otac, već i veliki umjetnik. stoga potpisujem sve što je rekao“, kazao je.
Eros Čakić smatra kako je Art park jedna fantastična ideja i čast mu je što je sudjelovao u njegovoj realizaciji.
„Ponosan sam što sam sudjelovao jer mislim da je to jedan projekt koji promiče likovnu umjetnost i skulpturu, a daje mogućnost autorima da se izraze kroz ovakve multimedijalne projekte“, rekao nam je. On je sudjelovao sa skulpturom koja je inače vezana za njegov rad, slikarstvo i kiparstvo, grafiku, a govori o vratima kroz koja se prolazi. „Ovdje se radi o jednim vremenskim vratima koja govore o putovanju od mora do oblaka, s elementima tradicionalnog, rađena je u istarskom kamenu što bi trebalo prikazivati našu arhitekturu,tradiciju i slično“, kaže Čakić.
Time je spojio moderno i tradicionalno, a mišljenja je da su se sve skulpture iako su svi međusobno različiti, jako lijepo spojile u jednu jako lijepu priču. „Mislim da će ljudi zaista uživati u ovako kulturnom mjestu“, dodao je.
„Zadnja dva mjeseca je bilo jako teško jer je non stop bila kiša, ovdje je bilo blato, bageri su kopali, mi nismo mogli raditi, tu je bilo dosta otežavajućih okolnosti ali tim sam sretniji što je tako dobro uspjelo. Kad izraste trava, to će biti za mene jedno prekrasno mjesto“, rekao je i dodao kako je Art park primjer jednog lijepog parka i izrazio želju da Pula i Istra imaju barem deset ili petnaest takvih parkova.
Majkus je jedini autor koji nije iz Istre, iz Matulja je, ali kako kaže, to je samo preko Učke. „Kako se i inače bavim temom oblaka koje često izrađujem, Gorka Ostojić Cvajner, pozvala me između ostalog i zbog toga. Ovo je stvarno jedna lijepa priča. Vidjeti sve ove ljude ovdje zaista je divno. Da nema ovoga, tu sad ne bi bilo nikog“, izjavio je Majkus ne skrivajući oduševljenje.
Ideja parka potekla je od Reuela Slonima koji je uoči otvorenja izjavio da je riječ o vrsti parka koji s njegovim skulpturama, ostaje zauvijek. U društvu gradonačelnika Borisa Miletića prerezao je vrpcu i time simbolično i službeno otvorio Art park Verudela kojim su tijekom večeri ali i narednih dana, mnogi posjetitelji znatiželjno šetali i razgledavali ga.
Tekst i fotografije Paola ALBERTINI
