Izložba GORANA TRBULJAKA “SLIKARSTVO (45 GODINA NESLIKANJA)” u Muzeju suvremene umjetnosti Istre

11.07.2019.

Samostalna izlož­ba Gorana Trbuljaka „Slikarstvo (45 godi­na nes­li­ka­nja)“ bit će otvo­re­na u pone­dje­ljak, 15. srp­nja u 20 sati u Muzeju suvre­me­ne umjet­nos­ti Istre. Na izlož­bi će biti pos­tav­lje­no sedam­de­set rado­va iz sli­kar­skog opu­sa Gorana Trbuljaka, a pri­ka­zi­va­ti će se nje­gov ani­mi­ra­ni film „3+3=7“ iz 2014. godi­ne u pro­duk­ci­ji 3D, 2D ani­ma­to­ri iz Zagreba, te doku­men­tar­ni film „Suvremenici: Goran Trbuljak“ iz 2018. godi­ne u reži­ji Ane Marije Habjan, a u pro­duk­ci­ji HRT‑a.

„ …U zagre­bač­kom Dežmanovu pro­la­zu 1970-ih bio je dućan u koje­mu je plat­no bilo u izlo­gu. Ondje bih dola­zio sva­ke nedje­lje i sli­kao po stak­lu. U pone­dje­ljak bi došao vlas­nik duća­na i ski­dao tu moju boju. Onda bih ga pitao što je to, a on bi mi rekao da neki idi­ot tako to radi sva­ke nedje­lje. Nazvao sam to Nedjeljno slikarstvo…“

„Ova mala aneg­do­ta Gorana Trbuljaka, jed­nog od naj­z­na­čaj­ni­jih pro­ta­go­nis­ta Hrvatske suvre­me­ne umjet­nos­ti, pri­lič­no ilus­tra­tiv­no i jas­no govo­ri o nje­go­vim sta­vo­vi­ma i dje­lo­va­nju koje poti­če iz kon­cep­tu­al­ne umjet­nos­ti, ali i o samom karak­te­ru ovog spe­ci­fič­nog, slo­je­vi­tog, duho­vi­tog i sves­tra­nog umjet­ni­ka. Permanentno pro­pi­ti­va­nje muzej­sko – gale­rij­skog sus­ta­va, ulo­ga i pozi­ci­ja umjet­ni­ka i umjet­nos­ti u kon­tek­s­tu i per­cep­ci­ji suvre­me­nog druš­tva, odnos poje­din­ca pre­ma umjet­nos­ti, ulo­ga kolek­ci­ona­ra i trži­šta te raz­miš­lja­nje o nas­tan­ku i pos­la­nju umjet­nič­kog dje­la, pri­mar­ni su inte­re­si Trbuljakovog vizu­al­nog izri­ča­ja. Takve je sta­vo­ve jas­no iska­zao već svo­jim prvim izlož­ba­ma; 1971. godi­ne u Galeriji Studentskog cen­tra na kojoj je jedi­ni eks­po­nat bio pla­kat s nje­go­vom foto­gra­fi­jom i tek­s­tom: Ne želim poka­za­ti ništa novo i ori­gi­nal­no, te dvi­je godi­ne kas­ni­je izlož­bom u Galeriji suvre­me­ne umjet­nos­ti gdje je bio izlo­žen pla­kat s foto­gra­fi­jom pro­če­lja gale­ri­je s tek­s­tom: Činjenica da je nekom dana moguć­nost da napra­vi izlož­bu važ­ni­ja je od onog što će na toj izlož­bi biti poka­za­no. Trbuljak nije umjet­nik koji pose­že za kla­sič­nim umjet­nič­kim dis­ci­pli­na­ma, kao što i nije pod­lo­žan uvri­je­že­nim umjet­nič­kim, pa i druš­tve­nim konven­ci­ja­ma jer u nje­ga je ide­ja ono što obli­ku­je i defi­ni­ra konač­nu pro­ved­bu i izved­bu umjet­nič­kog rada. Premda od zavr­šet­ka Akademije nije sli­kao, bavio se sli­kar­stvom na svoj spe­ci­fi­čan, meta­fi­zič­ki način, gdje se inver­ziv­nim pos­tup­ci­ma i super­po­ni­ra­njem struk­tu­ral­nih i kolo­ris­tič­kih ele­me­na­ta pri­bli­žio samoj esen­ci­ji zna­če­nja poj­ma sli­ke. Trbuljak boju trlja u stak­lo, uli­je­va je kroz rupe kuti­ja i kov­če­ga na plat­no koje se u nji­ma nala­zi, sli­ka sa straž­nje stra­ne ili pomi­če šta­fe­laj koji pre­uzi­ma ulo­gu sli­ka­re­ve ruke, odnos­no sli­kar­ske ges­te. Iako je jas­no da se radi o slo­že­nom i slo­je­vi­tom pro­pi­ti­va­nju i istra­ži­va­nju sli­kar­skog meti­jea, dodat­nu auru tim sli­ka­ma – objek­ti­ma pris­krb­lju­je auto­ro­va uro­đe­na duho­vi­tost, samo­kri­tič­nost i auto­sar­ka­zam koji pro­iz­la­ze iz nje­go­va oda­bi­ra ulo­ge umjet­ni­ka kojoj je od samog final­nog arte­fak­ta važ­ni­ja kre­ativ­na komu­ni­ka­ci­ja i poten­ci­ra­nje apsur­da kao umjet­nič­kog čina“, piše kus­tos izlož­be Mladen Lučić u kata­lo­gu izložbe.

Izložba je uvr­šte­na u poprat­ni pro­gram 66. Pula film fes­ti­va­la, a reali­zi­ra­na uz podr­šku Upravnog odje­la za kul­tu­ru Istarske župa­ni­je, Ministarstva kul­tu­re Republike Hrvatske i Grada Pule.

Priredio B. V.