Izložba Vedrana Šilipetra i Anesse Alagić u MMC‑u Luka
Ljepota je nešto od čega se ništa ne može oduzeti niti dodati
• U pulskom MMC‑u Luka otvorena je posljednja izložba HDLU‑a Istre u ovom prostoru prije njihovog seljenja u novi prostor u Zagrebačkoj ulici. Otvorenje izložbe dvaju samostalnih umjetnika, članova HDLU Anesse Alagić Negri i Vedrana Šilipetra u petak, 2. kolovoza zbog orkanskog pljuska okupilo je samo najhrabrije ljubitelje umjetnosti. Na otvorenju izložbe, predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre Milan Marin svojim nam je likovnim vokabularom slikovito i deskriptivno dočarao izložene radove „XSENOFOBIJA JEDNE BOJE“ i „Submisija“.
„Kada govorimo o radovima Vedrana Šilipetra koje je objedinio pod nazivom „Submisija“, moramo reći da su njegovi radovi spektar likovnih načina afektiranja ili likovnih postupaka, ja to zovem izvrsnošću koja je nužna u umjetničkoj produkciji koja u procesu od ideje prema umjetničkom djelu prerasta u umjetničku vrijednost. Vedran je majstor u tome i nudi nam cijeli spektar likovnih tehnika koje naglašavaju aktivnost površine, sve u svemu jedan rad koji ima veliki broj informacija, prema tome nudi promatraču mogućnost asocijacija. Kad pristupamo Vedranovom djelu, ovisno o emotivnom stanju našeg bića, svaki put imamo novi doživljaj“, rekao je Milan Marin.
„„XSENOFOBIJA JEDNE BOJE“ Anesse Alagić Negri su monokromna apstrakcija. Ovakav tip likovnosti proizašao je iz 1918. kada je Kazimir Maljević izveo svoje čuveno djelo. Ove slike možemo doživjeti kao slušanje muzike jer svaka boja daje jedan ton. Ovako apostrofirane boje nas uče kako da gledamo našu pojavnost. Naša pojavnost sadrži sve ove boje, međutim ne tako apostrofirane“, nastavlja Marin.
Anesssa Alagić Negri je rekla: „Boja je moja inspiracija, htjela sam da kod gledatelja probudim emociju jedne boje. Što nam predstavlja određena boja i kako boje utječu na nas i naše osjećaje, to su moja pitanja. Izložila sam 30-tak monokromnih platna primarnih boja crvena, žuta, plava, zelena, pa bijela i crna koje publika može premještati i slagati kako njima odgovara. U ovom interaktivnom kontekstu možemo se igrati bojama, a htjela sam da nas boje i njezine kombinacije preplave s emocijama“.
Vederan Šilipetar je za sebe kazao da je u prvom redu crtač, a djela koja izlaže su kombinirane tehnike na platnu, najnoviji radovi iz 2018. i 2019.
„Radi se o eksperimentima, ja kad stvaram neznam što će ispasti, uzmem prazno platno i igram se s teksturama. Radovi su crtački, ali koristim i grafičke valjke, razne smjese za dekor, fugir smjese i građevinske materijale, šablone, razne sprejeve i grebalice. Moje slike su slične skulpturi i veći formati su gotovi reljefni. Moji su slikarski uzori modernisti, od domaćih autora Fulvio Juričić i Ivan Obrovac, a moje slikarstvo je akciono jer se bazira na pokretu. Volim bit prisutan u slici, lišen sam motiva i želim se isključivo izraziti na podsvijesnim razinama. Ono što slikam su neka moja emotivna stanja koja variraju tijekom procesa stvaralaštva, to su moji imaginarni pejzaži, razmišljanja, poezija, čisti izraz. U većini mojih radova postoji boja koja je u pozadini, a ističem je baš tako što je bacam u drugi plan jer onda iskače kao akcent“, opisao je svoje stvaralašto Šilipetar.
„Cijelo 20. stoljeće nastojalo je reproducirati ljepotu kao likovnu kategoriju. Ljepota je nešto od čega se ništa ne može oduzeti niti dodati. Međutim, dogodilo se da je umjetnost pokazala da je kategorija ljepote veliko područje, svojim odrastanjem umjetnost uvijek otkiva nove ljepote. Večeras tako imamo priliku vidjeti ljepotu koju nam nude Vedran i Anessa“, ovim je riječima Marin otvorio izložbu ova dva autora koja se može pogledati do 1. rujna.
Tekst i fotografije Ana FORNAŽAR
