Izložba Vedrana Šilipetra i Anesse Alagić u MMC‑u Luka

09.08.2019.

Ljepota je nešto od čega se ništa ne može oduzeti niti dodati

• U pul­skom MMC‑u Luka otvo­re­na je pos­ljed­nja izlož­ba HDLU‑a Istre u ovom pros­to­ru pri­je nji­ho­vog selje­nja u novi pros­tor u Zagrebačkoj uli­ci. Otvorenje izlož­be dva­ju samos­tal­nih umjet­ni­ka, čla­no­va HDLU Anesse Alagić Negri i Vedrana Šilipetra u petak, 2. kolo­vo­za zbog orkan­skog plju­ska oku­pi­lo je samo naj­hra­bri­je lju­bi­te­lje umjet­nos­ti. Na otvo­re­nju izlož­be, pred­sjed­nik Hrvatskog druš­tva likov­nih umjet­ni­ka Istre Milan Marin svo­jim nam je likov­nim voka­bu­la­rom sli­ko­vi­to i des­krip­tiv­no doča­rao izlo­že­ne rado­ve „XSENOFOBIJA JEDNE BOJE“ i „Submisija“.

„Kada govo­ri­mo o rado­vi­ma Vedrana Šilipetra koje je obje­di­nio pod nazi­vom „Submisija“, mora­mo reći da su nje­go­vi rado­vi spek­tar likov­nih nači­na afek­ti­ra­nja ili likov­nih pos­tu­pa­ka, ja to zovem izvr­s­noš­ću koja je nuž­na u umjet­nič­koj pro­duk­ci­ji koja u pro­ce­su od ide­je pre­ma umjet­nič­kom dje­lu pre­ras­ta u umjet­nič­ku vri­jed­nost. Vedran je maj­stor u tome i nudi nam cije­li spek­tar likov­nih teh­ni­ka koje nagla­ša­va­ju aktiv­nost povr­ši­ne, sve u sve­mu jedan rad koji ima veli­ki broj infor­ma­ci­ja, pre­ma tome nudi pro­ma­tra­ču moguć­nost aso­ci­ja­ci­ja. Kad pris­tu­pa­mo Vedranovom dje­lu, ovis­no o emo­tiv­nom sta­nju našeg bića, sva­ki put ima­mo novi doživ­ljaj“, rekao je Milan Marin.

„„XSENOFOBIJA JEDNE BOJE“ Anesse Alagić Negri su mono­krom­na aps­trak­ci­ja. Ovakav tip likov­nos­ti pro­iza­šao je iz 1918. kada je Kazimir Maljević izveo svo­je čuve­no dje­lo. Ove sli­ke može­mo doži­vje­ti kao slu­ša­nje muzi­ke jer sva­ka boja daje jedan ton. Ovako apos­tro­fi­ra­ne boje nas uče kako da gle­da­mo našu pojav­nost. Naša pojav­nost sadr­ži sve ove boje, među­tim ne tako apos­tro­fi­ra­ne“, nas­tav­lja Marin.

Anesssa Alagić Negri je rek­la: „Boja je moja ins­pi­ra­ci­ja, htje­la sam da kod gle­da­te­lja pro­bu­dim emo­ci­ju jed­ne boje. Što nam pred­stav­lja odre­đe­na boja i kako boje utje­ču na nas i naše osje­ća­je, to su moja pita­nja. Izložila sam 30-tak mono­krom­nih plat­na pri­mar­nih boja crve­na, žuta, pla­va, zele­na, pa bije­la i crna koje publi­ka može pre­mje­šta­ti i sla­ga­ti kako nji­ma odgo­va­ra. U ovom inte­rak­tiv­nom kon­tek­s­tu može­mo se igra­ti boja­ma, a htje­la sam da nas boje i nje­zi­ne kom­bi­na­ci­je pre­pla­ve s emocijama“.

Vederan Šilipetar je za sebe kazao da je u prvom redu crtač, a dje­la koja izla­že su kom­bi­ni­ra­ne teh­ni­ke na plat­nu, naj­no­vi­ji rado­vi iz 2018. i 2019.

„Radi se o eks­pe­ri­men­ti­ma, ja kad stva­ram nez­nam što će ispas­ti, uzmem praz­no plat­no i igram se s tek­s­tu­ra­ma. Radovi su crtač­ki, ali koris­tim i gra­fič­ke valj­ke, raz­ne smje­se za dekor, fugir smje­se i gra­đe­vin­ske mate­ri­ja­le, šablo­ne, raz­ne spre­je­ve i gre­ba­li­ce. Moje sli­ke su slič­ne skul­p­tu­ri i veći for­ma­ti su goto­vi reljef­ni. Moji su sli­kar­ski uzo­ri moder­nis­ti, od doma­ćih auto­ra Fulvio Juričić i Ivan Obrovac, a moje sli­kar­stvo je akci­ono jer se bazi­ra na pokre­tu. Volim bit pri­su­tan u sli­ci, lišen sam moti­va i želim se isklju­či­vo izra­zi­ti na pod­svi­jes­nim razi­na­ma. Ono što sli­kam su neka moja emo­tiv­na sta­nja koja vari­ra­ju tije­kom pro­ce­sa stva­ra­laš­tva, to su moji ima­gi­nar­ni pej­za­ži, raz­miš­lja­nja, poezi­ja, čis­ti izraz. U veći­ni mojih rado­va pos­to­ji boja koja je u poza­di­ni, a isti­čem je baš tako što je bacam u dru­gi plan jer onda iska­če kao akcent“, opi­sao je svo­je stva­ra­la­što Šilipetar.

„Cijelo 20. sto­lje­će nas­to­ja­lo je repro­du­ci­ra­ti lje­po­tu kao likov­nu kate­go­ri­ju. Ljepota je nešto od čega se ništa ne može odu­ze­ti niti doda­ti. Međutim, dogo­di­lo se da je umjet­nost poka­za­la da je kate­go­ri­ja lje­po­te veli­ko podru­čje, svo­jim odras­ta­njem umjet­nost uvi­jek otki­va nove lje­po­te. Večeras tako ima­mo pri­li­ku vidje­ti lje­po­tu koju nam nude Vedran i Anessa“, ovim je rije­či­ma Marin otvo­rio izlož­bu ova dva auto­ra koja se može pogle­da­ti do 1. rujna.

Tekst i foto­gra­fi­je Ana FORNAŽAR