Počinje festival Media Mediterranea 22

12.08.2020.

Otvaranje fes­ti­va­la Media Mediterranea 22 (13. – 15. 08. 2020.) s temom Dear Frenemy/Dragi (ne)prijatelju u orga­ni­za­ci­ji udru­ge Metamedij na pro­gra­mu je u čet­vr­tak, 13. kolo­vo­za u 20.30 sati u gale­ri­ji Srpskog kul­tur­nog cen­tra u Istri u Puli (Maksimijanova ul., 12.). Na otva­ra­nju će biti pro­gla­še­na pobjed­ni­ca natje­ča­ja i izlož­be Zlatna lube­ni­ca 4.0 kojom se ovo­go­diš­nji fes­ti­val i otvara.

Zlatnu lube­ni­cu čine umjet­nič­ki rado­vi oda­bra­ni na natje­ča­ju za autor­ske rado­ve iz podru­čja suvre­me­ne umjet­nos­ti koji su direk­t­no pove­za­ni s temom fes­ti­va­la, a koris­te nove medi­je i
teh­no­lo­gi­je. Pet naj­bo­ljih rado­va pred­stav­lje­no je na fes­ti­va­lu, a jedan je pro­du­ci­ran. Udruga Metamedij objav­lju­je natje­čaj, a čla­no­vi struč­nog žiri­ja su Oleg Šuran, Marko Vojnić Gin i Olga Majcen Linn. Natječaj je nami­je­njen mla­dim umjet­ni­ci­ma iz Hrvatske koji se bave suvre­me­nom i/ili novo­me­dij­skom umjet­noš­ću, inte­rak­tiv­nim ins­ta­la­ci­ja­ma i inter­dis­ci­pli­nar­nim umjet­nič­kim praksama.
“Od pos­li­je­rat­nog aps­trak­t­nog eks­pre­si­oniz­ma u Americi i enfor­me­la u Europi koji odi­šu egzis­ten­ci­jal­nim pita­nji­ma, do kas­ni­jeg ʻdruš­tva obi­lja’ koje naila­zi na sum­nje lje­vi­čar­ske anti­ka­pi­ta­lis­tič­ke stru­je mla­dih inte­lek­tu­ala­ca ‒ među koji­ma se nala­ze i mno­gi umjet­ni­ci ‒ umjet­nič­ko se dje­lo mije­nja i sve više pro­miš­lja o aktu­al­nom druš­tve­nom kon­tek­s­tu s kra­ja mile­ni­ja. Novi medi­ji izra­ža­va­nja koji nisu više čvr­sti mate­ri­jal­ni objek­ti poput sli­ke ili kipa, već hepe­nin­zi, akcij­sko sli­kar­stvo, body art, per­for­man­si, land art, mini­ma­li­zam, kon­cep­tu­ali­zam, ana­li­tič­ko sli­kar­stvo ili novi kon­cep­tu­ali­zam pove­za­ni su s poli­tič­kom, kul­tur­nom, eko­lo­škom, antro­po­lo­škom, filo­zof­skom i egzis­ten­ci­jal­nom stvar­noš­ću.” (Marko Vojnić Gin)
Ovogodišnje fina­lis­ti­ce koje će biti pred­stav­lje­ne na fes­ti­va­lu su Helena Rubčić, Ivana Škvorčević, Anja Maleć, Dora Brkarić, Ivana Bajcer i Valentina Butumović.

Program fes­ti­va­la:

ČETVRTAK, 13. 08., Srpski kul­tur­ni cen­tar u Istri (SKUC), Pula

Galerijska izlož­ba

Zlatna lube­ni­ca 4.0

otvo­re­nje u 20:30 sati

*izlož­ba osta­je otvo­re­na do 21. kolo­vo­za, a raz­gle­da­ti se može od 19:00 do 23:00 sata

PETAK, 14. 08., Društveni cen­tar Rojc, Pula

Radionica, performans/instalacija, video-esej i glazba

19:00 (dvo­ri­šte) Mini Mediterranea – radi­oni­ca za dje­cu Simfonija raz­li­či­tos­ti i jedinstva

20:30 (Dnevni bora­vak) Igor Zenzerović instalacija/performans (A)Live!

21:30 (Kazalište Dr. Inat) Marko Gutić Mižimakov recital/vizualni esej Cruising the Manifold, Disoriented

22.30 (dvo­ri­šte) Alex Brajković mul­ti-ins­tru­men­tal­ni elek­tro-akus­tič­ni per­for­mans Equilibrium 0.1

SUBOTA, 15. 08., Društveni cen­tar Rojc, Pula

Predstavljanje, video pro­jek­ci­ja i glazba

20:00 (Dnevni bora­vak) Prezentacija Radionice spe­ku­la­tiv­ne dizaj­ner­ske prak­se The Otherness Toolkit

21:00 (dvo­ri­šte) Teresa Cos video rad UU

22:00 Piknik Soundtrack WunschBaum Project

22:50 Morski

23:15 Rike

Koncept fes­ti­va­la

Dragi (ne)prijatelju

Tisuće glad­nih i pro­mr­z­lih lju­di zva­nih imi­gran­ti. Kilometri žilet žice, muče­nje i pro­tje­ri­va­nje na gra­ni­ca­ma. LNG i GMO i COVID-19. Vojnici na rati­šti­ma nepoz­na­tih zema­lja. Milijuni noće­nja, nes­noš­lji­ve gužve i devas­ta­ci­ja urba­nog tki­va i pri­rod­nog kra­jo­li­ka. Novac u dže­pu. Gubitak ljud­skih i rad­nič­kih pra­va, ise­lja­va­nje i korup­ci­ja. Politička samo­vo­lja, niske pla­će i miro­vi­ne, napu­ha­ne cije­ne. Kompanije. Prijatelj na kavi, ses­tra kod odvjet­ni­ka, suprug na sudu. Danas like, sutra dislike.

U tre­nut­ku kada ne zna­mo toč­no gdje smo, tu ili tamo, na putu izlje­če­nja ili pro­pas­ti, kada u moru dezin­for­ma­ci­ja sve više gubi­mo kon­takt sa sami­ma sobom i stvar­nos­ti koja nas okru­žu­je, kako može­mo objek­tiv­no sagle­da­va­ti odno­se u svoj nji­ho­voj kom­plek­s­nos­ti? Tko nam je pri­ja­telj, a tko nepri­ja­telj? Kako ih pre­poz­na­ti? Kako ih uop­će vidje­ti kada su neki od njih skri­ve­ni u vir­tu­al­nim pros­to­ri­ma i kon­cep­ti­ma kao što su vlast ili nacija?

Kao zapad­nja­ci teške volje napu­šta­mo duali­zam, ali se rado pre­pu­šta­mo oksi­mo­ro­ni­ma. Frenemy (ne-pri­ja­telj) nas­tao je kom­bi­na­ci­jom dvi­ju rije­či – pri­ja­telj i nepri­ja­telj – a odno­si se na oso­bu spram koje je net­ko pri­ja­telj­ski ras­po­lo­žen una­toč tome što mu se fun­da­men­tal­no ne svi­đa ili gaji osje­ćaj rival­s­tva. To može biti i oso­ba koja kom­bi­ni­ra karak­te­ris­ti­ke pri­ja­te­lja i nepri­ja­te­lja. Termin se koris­ti kako bi se opi­sa­le osob­ni, geopo­li­tič­ki ili trgo­vač­ki odno­si izme­đu poje­di­na­ca, gru­pa ili ins­ti­tu­ci­ja. Isto tako, nji­me se ozna­ča­va kom­pe­ti­tiv­no prijateljstvo.

Temom želi­mo potak­nu­ti sagle­da­va­nje iz raz­li­či­tih kuto­va i pre­is­pi­ti­va­nje ambi­va­lent­nih doživ­lja­ja, sta­vo­va i odno­sa koji se vežu za i utje­ču na raz­li­či­te sfe­re čovje­ko­va pos­to­ja­nja i dje­lo­va­nja, pa tako i umjet­nič­ko stva­ra­laš­tvo. Cilj je pro­ši­ri­ti gra­ni­ce koje stva­ra­mo, unu­tar kojih smo for­mi­ra­ni i koje su nam namet­nu­te, izi­ći iz pre­de­fi­ni­ra­nih men­tal­nih okvi­ra i usta­lje­nih per­cep­ci­ja i navi­ka, nadi­ći kon­fek­cij­ski upa­ki­ra­ne dualiz­me i popu­liz­me te sagle­da­ti real­nost u svoj nje­zi­noj kompleksnosti.

Istina, jed­nos­tav­ni­je je pre­pus­ti­ti se tren­du apo­te­oze glu­pos­ti i pse­udo­ar­gu­men­ta­ci­ja, bazi­ra­nog na ins­tant rje­še­nji­ma i teori­ja­ma “zablu­de”. Opredijeliti se za novo i odba­ci­ti sta­ro, sla­vi­ti pri­ro­du i kri­vi­ti teh­no­lo­gi­ju, stras­tve­no negi­ra­ti zna­nost i logi­ku u ime fan­tas­tič­nih “pse­udi­za­ma”, sta­ti iza naših i ježi­ti se dru­gih, prok­la­mi­ra­ti lju­bav i širi­ti mrž­nju – ili obr­nu­to. Bitno je biti na jed­noj od zara­će­nih stra­na. Dobro nam to poka­zu­je današ­nja blo­ger­sko-popu­lis­tič­ka kri­ti­ka, u kojoj se kao eho repro­du­ci­ra­ju isklju­či­vo crna ili bije­la sta­ja­li­šta. Nije bit­no što nisu auten­tič­na, a ni rezul­tat istra­ži­vač­kog pris­tu­pa, dok­le god garan­ti­ra­ju naj­ve­ći broj laj­ko­va. Ambivalentnost je sla­bost. Ili?

Ivana-Nataša Turković

Izlažući nepot­pu­nost našeg inte­lek­tu­al­nog svi­je­ta, odba­cu­je­mo hege­mon­ske čari pro­sud­be. Vježbanjem ambi­va­lent­nos­ti, dok pot­vr­đu­je­mo namje­ru, poči­nje­mo pre­poz­na­va­ti ono što ne zna­mo. Poštivanje osje­ća­ja ambi­va­lent­nos­ti, umjes­to pri­kri­va­nja, može biti pro­duk­tiv­ni način da se nauči­mo mis­li­ti, i pos­lje­dič­no, da razu­mi­je­mo našu pris­tra­nost i ograničenja.

Ellen Tani, Airing Out Ambivalence: on cul­tu­ral care and the allu­re of judgment

Izvor