Mali festival baštine: Povijesni slojevi Pule – predavanje dr.sc. Alke Starac
Tekst i fotografije Daniela KNAPIĆ
“Što su otkrila arheološka istraživanja kod Gradske knjižnice i čitaonice u Puli?” naslov je predavanja što ga je dr.sc. Alka Starac, muzejska savjetnica pri Arherološkom muzeju Istre održala u utorak u Središnjoj knjižnici. Predavanje je dio Malog festivala baštine, novopokrenutog programa Gradske knjižnice i čitaonice Pula, koji se pak događa u sklopu šire manifestacije – Dana europske baštine u organizaciji Ministarstva kulture.
Istaknuvši bogatstvo pulskih arheoloških nalaza koji ukazuju da naš grad ima preko „3 miljara lit“ kontinuiranog ljudskog nastanjivanja ovog područja, Dr. Starac je uz niz fotografija i mapa izložila rezultate arheoloških istraživanja koje su se od 2005. do 2009. (ukupno 38 radnih mjeseci), odvijala na površini od četiri tisuće četvornih metara u Kandlerovoj ulici, u zoni nekadašnjeg dvorišta trokrilne austrougarske pješadijsko-artiljerijske kasarne, izgrađene na ostacima rimskih gradskih bedema i dijelom porušene u 2. svjetskom ratu. U porušenom dijelu na obali danas se nalazi stambena zgrada, a u neporušenom bočnom dijelu nekad su djelovale Tiskara Otokar Keršovani i tvornica Astra, a posljednjih 20 godina je tu smještena Središnja knjižnica. Područje je posljednji put arheološki istraženo 1873.će, prilikom gradnje kasarne.
Dr. Starac podsjetila je na požar koji je 2002.godine tu uništio skladišnu zgradu bivše Manufatture tabachi, odnosno Tvornice duhana, koji su talijani izgradili unutar kruga austrijske kasarne. Nakon tog požara teren je očišćen i izravnan, pojavili su se investitori koji su tu namjeravali izgraditi garažu, a kopanje je rezultiralo bogatim arheološkim nalazima – od razdoblja Histra do danas.
Iz povijesnih zapisa i mapa izvučenih iz katastra na temelju prethodnih istraživanja znalo se da se na tom području nalazila Crkva Sv. Teodora sa zvonikom, sakristijom i pomoćnim samostanskim zgradama uz Kandlerovu ulicu. Međutim, nakon 38 mjeseci istraživanja i kopanja do dubine od 8 metara 2009.te je plan terena obogaćen slojevitim nacrtima tragova građevina koji sežu sve do početaka željeznog razdoblja histarske kulture prije 3000 godina, na koje se potom nižu rimski, kasnoantički, srednjovjekovni, novovjekovni graditeljski slojevi, a na njih zatim i spomenuta kasarna i zgrade iz 20. stoljeća.
U istraživanju je korištena laserska 3d tehnologija, koja je omogućila detaljno snimanje guste mreže zidova iz nekih 12 – 13 glavnih građevinskih faza poslaganih jedna na drugu, te vrlo precizno smještanje u prostor svih nepokretnih struktura, apsolutnih visina i vrlo točnih mjera. Na temelju takvog preciznog lociranja u prostoru izgrađeni su crteži, presjeci, tlocrti prema fazama, koje je onda bilo potrebno nadopuniti arheološkim stratigrafskim slojevima i crtežima nalaza kao što su npr. slojevi amfora ili stratigrafski slojevi u presjecima. – pričala je dalje dr.Starac, saževši što je sve pronađeno: „Očekivali smo da ćemo naići na najstariji gradski bedem, za razliku od kasnijeg srednjevjekovnog bedema koji se pružao obalom, kao i na crkvu Sv.Teodora sa samostanom, ali vidite što smo sve još pronašli: nastambe iz Histarskog razdoblja, rimsko svetište (hram s dvorištem i trijemom) kao i terme iz rimskog razdoblja u cijelom istočnom sektoru. U zapadnom dijelu pronađen je i jedan domus, bogata rimska kuća, i ranokršćanska crkva unutar tlocrta veće crkve sv. Teodora koja je na njenim ostacima izgrađena. Našle su se i druge kasno antičke građevine i još puno manje značajnih građevina iz razdoblja kasnog srednjeg vijeka koje su uglavnom predstavljale degradaciju postojećih građevina. Ono što je bilo potpuno iznenađenje, osim raznih stambenih zgrada i infrastrukture poput kanalizacije i vodovoda za koje smo pretpostavljali da ćemo na njih naići, bile su javne rimske terme i rimski hram za koje se pojma nije imalo da su postojali u Puli, kao i ranokršćanska crkva sa svojim okružjem koja je također bila potpuna nepoznanica, jer je nestala s lica zemlje prije 15. stoljeća, prije nastanka prvih mapa, crteža i karti grada Pule.“
U nastavku je dr. Starac detaljno predstavila svaki pojedini nalaz, počevši od najstarijeg kulturnog sloja – željeznog doba, histarskog razdoblja. Na području ispod dvorišta rimskog hrama pronađeno je desetak ognjišta i temelja histarskih kuća i pripadajuće keramike (npr. lonaca, vrčeva, urni, histarskih ali i importiranih s italske obale Jadrana), fibula i raznih drugih predmeta za opću uporabu. Pronađeno je datirano od 10. do 1. stoljeća prije Krista, što ukazuje da je postojao kontinuitet histarskih naseobina u tom vremenskom razdoblju. Kuće su bile jednostavne, imale su pod od priklesane žive stijene i nabijene zemlje, temelji su bili poduprti nizom kamenih blokova, zidovi izrađeni od tzv.ljepa- pruća obljepljenog zemljom koje su u uglovima nosili balvani, a na nekim su mjestima pronađeni su i utori za grede koje su nosile krovnu konstrukciju koja je najvjerojatnije bila prekrivena slamom. Pronađen je i veće ognjište iz 1. st.prije Krista s ostacima žrtava paljenica i kanalom koji je služio za izljeve žrtvene tekućine, što je doveo do zaključka da je riječ o kultnoj građevini, porušenoj s osnivanjem Colonie Pole, na što ukazuje crni sloj gorenja koji je c14 metodom datiran oko 41.g prije Krista, plus-minus 30 godina.
Pronađen je i sloj vapna koji ukazuje na početak gradnje rimskog svetišta preko tog objekta, najvjerojatnije posvećeno Herkulu, jer je na jednom vapnenskom kamenu pronađena uklesana Herkulova toljaga (slična onoj na Herkulovim vratima). Naime, bilo je uobičajeno da rimljani svoja svetišta grade na zatečenim sakralnim objektima, kako bi sačuvali svetost tog područja.
U rimskom domusu su otkriveni podni mozaici, a zanimljivo je da vrata toaleta nisu bila zatvorena, jer se tamo odlazilo kolektivno. U termama je pronađen i kultni prostor posvećen boginji zdravlja Salus.
Velik broj pronađenih rimskih amfora (preko 2100) u kasnijem je razdoblju korišten za drenažu i općenito je pronađeno čak 43.473 različitih artefakata iz svih nabrojanim razdobljima. Zanimljivo je i da je pored crkve Sv. Teodora pronađeno groblje na kojem su otkriveni mahom ženski kosturi, što potvrđuje da su u samostanu pored crkve živjele Benediktinske opatice.
Sudbina ovog bogatog lokaliteta, koji je sada ponovno zatrpan, ostaje neizvjesna.
