Zlatni Lav igra u Umagu

Tekst i fotografije Marko ŠORGO

27.06.2025.

U Umagu su 23. lip­nja zapo­če­le pred­sta­ve Festivala teatra čije je ime Zlatni Lav, ovo je 26. godi­na da se on odr­ža­va. Tema mu je “Igra Staklenih per­li”, što je nas­lov roma­na jed­nog poz­na­tog nje­mač­kog pis­ca. Ovdje se izvo­de komor­ne pred­sta­ve, što zna­či da je suže­ni­ji pros­tor izme­đu izvo­đa­ča i publi­ke nego u pra­vom kaza­li­štu, a emo­tiv­no suče­lja­va­nje intenzivnije.

Težak put do pobjede

Publika i žiri bira­ju izved­bu koja će se pro­gla­si­ti pobjed­nič­kom na teme­lju kri­te­ri­ja kao što je pri­mje­ri­ce sce­no­gra­fi­ja, kos­ti­mi, izved­ba, sce­na­ri­ji, ras­vje­ta i režija.

Autor i reda­telj dje­la koji je izve­den na dan otvo­re­nja je Španjolac Guillermo Baldo. Glumice Zrinka Kušević i Maja Katić ispo­lja­va­ju naiz­gled skan­da­loz­nu pri­ču o dje­voj­či­ci kojoj se dogo­di­la lju­bav. Kroz višes­tru­ke ulo­ge koje tuma­či Kušević saz­na­je­mo da je glav­na juna­ki­nja usam­lje­na oso­ba, a autor sce­na­ri­ja se koris­ti dobro poz­na­tim moti­vi­ma i situ­aci­ja­ma. Katić ima ulo­gu koja bi se mogla nazva­ti pro­zor, odnos­no nena­met­lji­va, pru­ža pot­po­ru i omo­gu­ća­va juna­ki­nji da izne­se priču.

Druge veče­ri je na redu bila mono­dra­ma s ele­men­ti­ma crnog humo­ra. Glavni lik se zove Šesto, kao i glu­mac koji ga utje­lov­lju­je. Nastavlja se kon­cept među­ljud­skih odno­sa zapo­čet prvom pred­sta­vom, a isto će biti i u sri­je­du, sa tre­ćom pred­sta­vom. „Ja, tata“, tako se nazi­va mono­ko­me­di­ja koja se izru­gu­je pro­ble­mi­ma očins­tva, bez da se, zanim­lji­vo, spo­me­ne otac ili maj­ka glav­nog juna­ka. Autor dje­la je Islanđanin Bjarni Haukur Thorsson. Valja pohva­li­ti pri­je­vod, jer ni po čemu se ne bi moglo zaklju­či­ti da je sce­na­rist pri­pad­nik tako dale­ke kul­tu­re, osim možda po jed­nom jako sli­ko­vi­tom opi­su. Beba je naime osta­vi­la trag na pele­ni u obli­ku oto­ka Islanda. Druga situ­aci­ja koju valja spo­me­nu­ti iz tog nara­ti­va je kad glav­ni lik dola­zi panič­no pred rodi­li­šte, gdje ga doče­ka tro­je polj­skih tri­na­es­to­go­diš­nja­ka. Scena nema ni komi­čan ni pri­vid­no ika­kav dru­gi smi­sao u našem pod­neb­lju, ali ga vje­ro­jat­no ima na Islandu.

Glumac Giulio Sesto ima boga­to među­na­rod­no iskus­tvo. Tijekom pred­sta­ve je u par navra­ta imao inte­rak­ci­ju s publi­kom te je napra­vio i mali “hom­ma­ge” Hrvatskoj i Umagu s par rije­či na našem jezi­ku te spo­mi­nju­ći grad u kojem tre­nut­no izvodi.

Treća sre­ća

Imali smo pri­li­ke vidje­ti remek dje­lo psi­ho dra­me, nazva­no „Ribe“. Ansambl dola­zi iz Pečuha, koji je naj­važ­ni­je sve­uči­liš­no sre­di­šte u Mađarskoj. Hrvatska manji­na ima tamo svo­je kaza­li­šte, a u Umagu su dvi­je nji­ho­ve glu­mi­ce odlič­no izve­le dje­lo koje je napi­sa­la oska­rov­ka Elaine May. May je sce­na­ris­ti­ca, glu­mi­ca, reda­te­lji­ca i komi­čar­ka u svom deve­tom deset­lje­ću živo­ta. Način na koji je ovo dje­lo napi­sa­no i izne­se­no omo­gu­ća­va uvid u dubi­nu ljud­skih karak­te­ra koji ispli­va­va­ju na povr­ši­nu. Originalan nas­lov je slo­vio „The way of all fish“, a pri­ča pra­ti igru moći dvi­ju žena tokom jed­ne večere.

Festival spu­šta zas­tor u nedje­lju, 29. lip­nja, a do tada će se izves­ti još četi­ri kaza­liš­na koma­da, nakon toga će tro­jac naj­od­go­vor­ni­jih: Zrinka Turalija, Damir Zlatar Frey, te Marko Fereni Frey uru­či­ti grand prix pred­stav­ni­ci­ma naj­k­va­li­tet­ni­je predstave.