19. Monte Librić: Ana Despot predstavila „Šumu Striborovu“
Tekst i fotografije Paola ALBERTINI
Bajka Ivane Brlić-Mažuranić „Šuma Striborova“ dobila je novo ruho u diplomskom animiranom filmu Ane Despot i njenoj slikovnici koju je objavila Mozaik knjiga, a više o tome publika je mogla doznati na 19. Monte Libriću – Festivalu dječje knjige u Puli. Na Pikniku s autoricom, Anu Despot u Circolu je ugostila voditeljica programa Sedina Cerovac.
Djeci se iznimno svidjela vesela interpretacija slavne priče Ivane Brlić-Mažuranić, u kojoj se Ana Despot igra s tradicijom i originalnoj priči daje mračan, pomalo strašan, ali i šaljiv zaokret.
U njenoj novoj slikovnici i animiranom filmu klasična „Šuma Striborova“ ostala je vjerna „svom bajkovitom srcu, ali je ispričana suvremenim jezikom, s daškom humora i puno svježine“. Posebna vrijednost djela Ane Despot je u tome što kroz njih nova generacija čitatelja „ima priliku upoznati jedan od najvažnijih tekstova hrvatske književnosti na način koji im je blizak, zabavan i neopterećen, a istovremeno pun poštovanja prema originalu.“
S Anom smo razgovarali nakon Piknika te nam je ispričala kako je djecu uvjerila da čitaju hrvatske klasike rekavši im da je, primjerice, „Šuma Striborova“ kao hrvatski Harry Potter, što ih je odmah zaintrigiralo.
Na pitanje je li prvo nastao animirani film ili slikovnica, Ana nam je rekla kako je za početak htjela napraviti crtić jer nigdje nije vidjela da on već postoji. Potom je nastala i slikovnica:
„Od kad sam se rodila volje sam crtati. I od tada sam stalno razmišljala o tome što bi sve mogla nacrtati, kakvu slikovnicu i crtić napraviti. Još sam kao mala voljela čitati bajke, gledati crtiće i filmove, s bratom izmišljati priče…“
Ana je tako u osnovnoj školi stalno crtala i čitala, a u srednjoj se posvetila glazbi i učenju jezika: „Jako volim pjevati, a učila sam svirati i klavir. Uz to sam naučila i a i francuski, grčki, latinski i engleski jezik. Na kraju sam francuski i engleski studirala, a kako moja ljubav ka crtanju nikad nije prestala, s 23 godine upisala sam Akademiju dramskih umjetnosti i završila smjer animirani film“.
Uz roditelje glumce, Anju Šovagović Despot i Dragana Despota te djeda Fabijana Šovagovića i ujaka Filipa Šovagovića koji su također glumci, i ona je razmišljala zanima li je gluma te često dobivala upravo to pitanje: „Bavila sam se i sama tom mišlju ali mene više zanimala glazba, bila sam u zboru, u bendu… Ipak, crtanje mi je bilo najdraže jer tako možeš puno toga stvoriti što ne postoji u pravom svijetu, svašta možeš nacrtati, a ako još i napraviš crtić, to možeš oživjeti. To mi je najdraže od svega i sretna sam da danas to radim“.
Oduvijek je voljela lektire zahvaljujući čemu je napravila ovaj crtić, iako priznaje da su joj neke bile manje zabavne ali na kraju je sve to bitno pročitati. „To sam napomenula i djeci na ovom programu u Puli. Iz čitanja možete sami iz toga puno naučiti i primijeniti, to vam jako maštu može rasplamsati maštu, a to je kod čitanja ono najbitnije“, poručila je.
Na pitanje kako je našla svoj izričaj pišući novu verziju „Šume Striborove“ budući da je ona pisana pomalo arhaičnim jezikom, rekla je da joj je želja bila da priča bude čitka i privlačna današnjim generacijama: „Na početku mi je bilo dosta teško jer kad sam pročitala originalnu priču mislila da to trebam napraviti crtić točno kako je Ivana Brlić Mažuranić to napisala ali to bi dugo trajalo i ja za to jednostavno nisam imala vremena. Onda sam shvatila da to može biti i smiješno, željela da da bude malo mračnije, malo strašnije i da to napravim na svoj način“.
Napisala je stoga svoj tekst koji je pun rime i vrlo duhovit, a isti je u slikovnici. Pripovjedač u animiranom filmu je njen otac, Dragan Despot. Tu, priznaje, nije imala dvojbe i sreća joj je bila ta što je on vrsni glumac.
Rad na animiranom filmu bio je zabavan ali i vrlo težak. Ponekad je, kaže, doslovno plakala radeći ga: „Sve skupa je trajalo godinu i pol dana, a za svega sedam i pol minuta koliko animirani film traje, potrebno je u jednoj sekundi biti čak 12 crteža! Tako da sam i od sreće plakala kad sam ga napokon završila“.
Za slikovnicu joj je trebalo svega mjesec dana i da može, priznaje, radila bi samo slikovnice.
Promocija na Libriću prošla je sjajno – prvi je put imala priliku pričati pred čak 120 mališana. Pogledali su i animirani film, uz promociju slikovnice, što im, kaže Ana, drži pažnju i privlači da u konačnici pročitaju i knjigu. „Ovu priču svi vole ali je mnogi nisu dugo čitali i na nju su zaboravili. Ja sam je na ovaj način htjela ponovo vratiti u život“
Kako voli jezike, jedno se vrijeme bavila i prevođenjem, ali animacija i ilustracija su joj draže stoga trenutno radi novi animirani film s kojim bi voljela ponovo doći u Pulu, na filmski festival. Naime, s animiranim filmom Jaje već se predstavila u Puli, a za njega je dobila i nagradu.
„Moj novi animirani film zvat će se ‘Pustinja Blaca i legenda o bijelom konju’ ili ‘Bijeli konj’. Riječ je o mjestu na Braču na kojem se nalazi samostan uz koji se vežu brojne legende. Jednu od njih mi je ispričala baka kad sam imala 12 godina i s obitelji tamo išla na izlet. Prema legendi, ako oko tog samostana vidiš konja, to je sreća. Naime, tamo uopće nema konja, pogotovo ne bijelih. Međutim, ja sam istog tog dana tamo vidjela bijelog konja! Nitko mi to nije vjerovao ali ja sam ga, srećom, uspjela slikati“, ispričala nam je Ana.
Želja joj u ovom stilu raditi sve Priče iz davnine, da budu prilagođene današnjim generacijama, a da ih uz animirani film prati i slikovnica. Najvjerojatnije će idući na redu biti „Potjeh“, pa „Regoč“.
Uz sve to, Ana ilustrira udžbenike, časopise, knjige, slikovnice i dizajnira plakate te namjerava i dalje ostati u tom svijetu koji toliko voli i pričama koje pokušava otrgnuti od zaborava. I to vrlo uspješno. Naime, za „Šumu Striborovu“ dobila je nagradu na Star film fest- u u Sisku čiji je potom postala član žirija, a na Tabor film festivalu dobila je posebno priznanje.





