plesno-akrobatska večer „Going East“ u vrtu Gradske radionice
Jednom kad kreneš…
Tekst i fotografije Daniela KNAPIĆ
„Nema povratka. Ova jednostavna istina oduvijek je bila središnja u mom životu i razumijem da, u konačnici, nepokretnost nije moguća. Izgubimo je zauvijek čim napravimo prvi korak prema van s namjerom da se ne vratimo. Neka bude tako! » (Yuridia Ortega)
• Još jednu ugodnu večer posjetiteljima „vrtnog đira“ Gradske radionice u četvrtak je priredilo dvoje mladih umjetnika- suvremena plesačica Yuridia Ortega iz Meksika i akrobatski plesač iz Švicarske Raphaël Perrenoud. Oni su tu izveli svoju novu akrobatsko-plesnu točku „Going East“ (Idući na istok), odnosno plesni performans čiju okosnicu čini ideja o životu kao stalnom putovanju. Predstava nema jasno postavljen narativ, ali nazire se priča o susretu dvoje mladih lutalica, o njihovom zaljubljivanju, kao i početnim dvojbama, samo-propitivanjima pred sudbinsku odluku da put nastave zajedno. Scenografija je jednostavna – na tlu su postavljene željezničke šine, na koje plesačica iz svog kofera niže razne predmete, kao suvenire nekih već prošlih priča, dok se na platnu izmjenjuju snimke željezničkih postaja koje su do sada posjetili.
Inače, Raphaël je već gostovao u Puli, s predstavom Zemlja, ostvarenom u suradnji s (na žalost, nedavno preminulom) slovenskom kiparicom Lučkom Koščak, velikom i dragom prijateljicom Gradske radionice, koja je tu godinama – posebno ljeti – dovodila brojne svoje prijatelje-umjetnike.
Inspiracija za ovu predstavu došla je čitanjem romana „Tangente vers l’est“, kojeg je francuska spisateljica Maylis de Kerangal objavila 2012.godine. Priča je to o mladoj Francuskinji i ruskom mladiću koji se upoznaju tijekom putovanja trans-sibirskom željeznicom, te ona postaje tangentom na kojoj su se njihovi putevi ukrstili. Prepoznali su taj obrazac u svojoj situaciji i odlučili na njemu izgraditi predstavu.
„Željeli smo stvoriti priču o putovanju, ali i o onim prvim, sudbinskim, koracima-prvim odlukama da putujemo, živimo i stvaramo zajedno. Svi imamo neke svoje tangente na kojima smo jedan dio života proveli s nekom osobom, a nismo znali koliko će taj odnos trajati. Nikad nemamo sigurno zadano vrijeme trajanja zajedničkih dijelova naših životnih puteva, ali možemo dati sve od sebe da ispadnu najbolje moguće-kazali su nam mladi umjetnici u kratkom razgovoru nakon predstave. Odali su nam i da su ne samo partneri u ovoj predstavi, nego već dulje vrijeme (naizmjence u Meksiku i u Ljubljani)
žive i rade zajedno, a nedavno su se u Ljubljani i vjenčali. Međutim, kako je Yuridia Meksikanka, još nije uspjela isposlovati vize za zemlje Šengena, te su stoga odlučili putovati prema istoku, u zemlje u kojima se vize ne traže. Njihova turneja, na koju su krenuli upravo iz Pule, biti će tako ujedno i bračno putovanje. Odnosno, kako je naglasila Yuridia, oni umjetnost ne uspijevaju percipirati odvojeno od svojih života, već cijeli život doživljavaju kao svojevrsnu umjetnost.
Pored fizičke zahtjevnosti samih izvedbi, kao glavni izazov izdvojili su snalaženje sa zadanostima svakog novog prostora u kojem će gostovati –od scenografije do postavljanja svjetla, sve se improvizira s rekvizitima koje zateknu in situ. Teško je, ali i zanimljivo, a prepreke na putu-kad su savladane, postaju “skriveni blagoslovi” i građa za nove umjetničke iskaze. “This story is “to be continued”…”, rekla je Yuridia. Sljedeće su im postaje Split i Sarajevo, a namjera im je – preko Crne Gore i Albanije – stići do Bugarske. Pri tom će svaki sljedeći nastup biti obogaćen novim iskustvima, detaljima i dokumentarnim videima nastalim na prethodnim postajama. Poželjesmo im sreću i još puno ovako inspirativnih projekata.













