Pol vila, pol štriga
Poezija Elis Gobo u knjižnici Veruda
Tekst i fotografije Daniela KNAPIĆ
U programu naslovljenom „Zavičaj što diše u stihu (Zvuki ognjišća, besedi baštine)“ svojom se poezijom na labinskoj cakavici u petak 3. listopada u područnoj knjižnici Veruda predstavila mlada pjesnikinja i poduzetnica u kulturi Elis Gobo. Ovaj pjesnički susret Gradska knjižnica i čitaonica Pula priredila je u sklopu svog Malog festivala baštine koji se ove godine održao od 29. rujna do 3. listopada. Svrha ove lani pokrenute manifestacije je jednom godišnje obuhvatiti niz tema, obljetnica i datuma važnih za očuvanje i razvijanje zavičajne kolektivne memorije. Uz Elis Gobo nekoliko svojih radova na labinskom idiomu pročitali su i gosti susreta – dijalektalni pjesnici Marija Ribarić i Teodor Gobo. U svojstvu moderatorice, opsežno i informativno je o labinskoj cakavici, ali i općenito o naporima na očuvanju istarske materijalne i nematerijalne baštine govorila novinarka i prevoditeljica Vanesa Begić.
Sve ih je, zajedno s brojnom okupljenom publikom, pozdravila voditeljica područne knjižnice Veruda, knjižničarka Petra Pavličević, nazvavši Elis „čuvaricom baštine“, obzirom da je studirala Kroatistiku paralelno s Kulturom i turizmom i oba ta svoja poziva koristi upravo u svrhu promicanja i očuvanja baštine svojeg kraja. Naime, i više no kao pjesnikinja Elis je poznata po projektima svoje firme „Arsiana d.o.o., kojoj je koncem prošle godine dodijeljena nagrada Capra d’oro za projekt „Kova experinece“-vođene turističke posjete rudniku ugljena Raša.
„Danas kad se sve više govori o zavičajnosti, zavičajnoj nastavi i interdisciplinarnom pristupu gdje kroz više predmeta djecu treba navesti da čitaju, uče i osluškuju zavičaj, Mali festival baštine je i u tom smislu vrlo vrijedna nova manifestacija i lijepo je da su ove godine uključene i područne knjižnice“, rekla je na početku Vanesa Begić.
Napomenula je da je Elis upoznala dok je još bila Elis Baćac, i – iako radi na svakojakim projektima koji nastoje povezati turizam i baštinu, što je čini svojevrsnim mostom između znanstvenog i striktno poetskog dijela – smatra da je ona u duši pjesnikinja koja teži spojiti što više toga vezanog za prošlost i povijest svoga kraja – Labinštine, Raše i cijelog tog šireg areala… Djed joj je bio rudar, poznate su joj sve te priče i puno je lokalnih autora utjecalo na njeno stvaralaštvo, što je vidljivo u bogatstvu jezika kojim se izražava, kao i iz njenog dubokog poniranja u zavičajne teme. Sve je to utkala u svoju poeziju i kako je više puta naglasila – sve je to dio nje –kazala je Begić.
Elis je dodala kako se pisanjem bavi od djetinjstva, još od Legendfesta u Pićnu s kojim je doslovno rasla. Inspirirana njime napisala je i jednu od pjesama koju je pročitala, naslovljenu „Pol vila, pol štriga“. Posebno je istaknula poticaj Drage Orlića, koji joj je – nakon što mu je njene pjesme proslijedila njegova kćer Ivona Orlić, s kojom je surađivala i stidljivo se usudila pokazati joj svoje stihove – poručio da to što piše vrijedi i neka samo nastavi.
„Znamo da je labinjonska cakavica po mnogočemu specifična i razlikuje se od svih ostalih iz spektra čakavskih govora Južne i Sjeverne Istre. Ima posebnu melodioznost, ritam, kadence, semantiku, pomalo zvuči talijanski, a neki bi rekli da podsjeća i na dalmatinski govor, ima nešto i s čakavicom, ali njena je važnost i u činjenici da je to jedan od starih, drevnih dijalekata Istre“, rekla je Begić, podsjetivši kako je Labin kao mjesto bogate povijesti i kulture jako bogat i pjesnicima, a navela je tek neke od njih – od Giuseppine Martinuzzi, preko Danijela Načinovića, Zdenke Višković-Vukić, Malvine Mileta, Suzane Mušković, gosta Teodora Goba sve do Elis Lovrić ili Massima Savića.
Uz ostalo, svake dvije godine u Labinu se održava i bienalni skup cakavskih pjesnika na temelju kojeg se objavljuje i popratni Zbornik na preko 500 stranica. „Imaju i Josipu Milevoj – autoricu priča za djecu – i općenito se puno toga tamo događa, reklo bi se da su Labinjoni stvarno pravi i štabeli“, zaključila je Vanesa.
Nije zaboravila pohvaliti ni, kako je rekla „aktivnu, vrijednu i kreativnu knjižničarku“ Petru Pavličević koja u knjižnici Veruda organizira niz zanimljivih sadržaja, brojne radionice i druge programe za promicanje ljubavi prema pisanoj riječi i stvaranju, ne zapostavljajući ni jednu kategoriju korisnika, od najmlađih do umirovljenika. Uz ostalo, zajedno s dr. Marijanom Martinčić odnedavno tu vodi i književni klub u koji se može uključiti svatko tko voli čitati i razgovarati o knjigama, a posebno bogat program pripremaju u Mjesecu hrvatske knjige, od 15. listopada do 15. studenog.
