Krešimir Krolo koji predaje na Odjelu za sociologiju, Sveučilišta u Zadru gdje drži kolegije „Mediji i društvo“ te „Medijske teorije i metode“, je u srijedu 28. lipnja u Društvenom centru Rojc održao predavanje na temu „Come out and play: digitalno-interaktivni mediji i participatorna kultura“.

Svrha ovog predavanja bila je pružiti pregled tehnoloških, komunikacijskih i društveno-kulturnih specifičnosti digitalno-interaktivnih medija, s posebnim naglaskom na imperativ participativnosti u stvaranju i dijeljenju različitih oblika digitalnog sadržaja.

„Come out and play je više pitanje nego poziv – izaći van i igrat se ima višestruke konotacije. Stvari nisu jednostavne ni crno bijele, ne možemo ih gledati previše optimistično i integrativno ili pesimistično i apokaliptično. Mediji su prije bili drugačiji – radilo se u fizički utisnutim informacijama na nekom mediju – sve ono što danas možemo s digitalnom tehnologijom tada nije bilo moguće. Tada je većina medija bila stacionarna – razmislite samo o televiziji – a sada medije možemo nositi svugdje sa nama. Komunikacija je išla odozgo prema dole. Dakle, gore netko nešto proizvodi, a svi to onda, pretpostavlja se, pasivno konzumiraju. Interaktivnost se svodila na vikanje na televiziju. Sada su se stvari fundamentalno promijenile – uzmimo u obzir nešto što je radni prostor: nešto što je prije bilo raštrkano po različitim tehnološkim elementima u prostoru, od adresara i telefona sve do faks mašine, sve se to u suštini re-medijatiziralo. Sada cijeli taj ured, ali i cijeli život korisnika stane u jedan uređaj kojeg možemo nositi sa sobom i kojeg nije nimalo ugodno izgubiti. Stacionarnost u nekom segmentu još uvijek postoji, no ključna paradigma je da smo postali mobilni. Dobili smo i interaktivnost, mogućnost da nešto komuniciramo s tim sadržajem i da ga proslijedimo dalje, kazao je Krolo i napomenuo da je ovdje naglasak na riječi mogućnost.

No koje su to mogućnosti?

„Sada možemo više participirati. Preko jednog uređaja možemo biti politički aktivni, davati svoja mišljenja – drugim riječima dobili smo na demokratičnosti što u prijašnjem tehnološkom sustavu nije bilo moguće. Unatoč McLuhanovom „globalnom selu“ na društvenoj mreži prvo se poveže ekipa iz ulice, kvarta i škole. Što se negativne strane tiče često se gubi vrijeme na glupostima, ne ulazi se duboko u stvari, preopterećeni smo informacijama, a postoji i opasnost od autocenzure, kazao je Krolo.

No, napominje Krolo, iako su pioniri Interneta bili otvoreni kozmopoliti koji su idealizirali ono što su radili i smatrali da čine dobro, jednom kada su se mreži priključili svi počela se razvijati i kultura trolanja inspirirana reakcionarnim desnim stvarima. Tehnologija koja je bila zamišljena kao alat oslobođenja, koja će proširiti i otvoriti granice, počela se koristiti za nešto što je u dijametralnoj suprotnosti načelima slobode i otvorenosti.

„Ljudi su se doista umrežili, ali ne u elementu kozmopolitske kulture – došli smo do apsurdnog momenta kojeg možemo nazvati: „Nacionalisti svih zemalja ujedinite se!“ Ima tu i drugih stvari koje nisu samo identitetske, nego su i generacijske. Na primjer, tinejdžerima danas Facebook ne znači puno, ne ostavljaju za sobom puno podataka i na njemu djeluju gotovo subverzivno“, kazao je Krolo.

Krolo je potom objasnio kakve sve razine sudjelovanja postoje – od posta do zahtjevnijih oblika. Barijere nisu samo tehnološke i znaju biti vezane za socijalne i kulturne determinante. Nisku granicu puno njih zadovoljava, no dobiva se time dovoljno? Radi se o procesu koji još teče pa je to teško determinirati. Sve će to nestati kada se dosegne masovna participacija – kada svi budu zadovoljili najveći oblik angažmana, no to nije baš tako jednostavno.

„No vratimo se na početni Come out and play s upitnikom. Ako prihvatimo činjenicu da Internet ne bi bio ono što sada jest da svatko tome ne doprinosi to povlači za sobom i bogatije iskustvo i doživljaj. Cijela ta zajednica ne bi mogla disati da nema tog doprinosa. Međutim tu se sada događa jedan drugi problem kojeg također treba kritički obrađivati. Sve što radimo, pa čak i kad ne radimo, svi ti podaci se sakupljaju. Takozvani „big data“ može se koristiti za pozitivne stvari, ali i za razne manipulacije“, zaključio je Krolo i dao razne primjere na koje se sve načine ti podaci koje svjesno ili nesvjesno dijelimo mogu iskoristiti u političke, marketinške ili druge svrhe.

Nakon toga uslijedilo je predavanje Jelene Fiškuš i Seana Poropat iz studija Sonda na temu „Važno je sudjelovati“. Tijekom predavanja govorili su o razvoju suvremenih kanala komunikacija koje dovodi do sve veće uporabe interaktivnih alata u realizaciji dizajnerskih i promocijskih rješenja. Govorili su o tome kako se to radi globalno, čemu se možemo nadati lokalno i kako to primjenjuju u svom radu.