“Rapsodija boja” Mirjane Hrvatin u Puli||La mostra “Rapsodia di colori” di Mirjana Hrvatin a Pola

31.01.2011.

Vrijeme: 01. velja­če 2011.
Mjesto: Pula, Gradska knjiž­ni­ca i čita­oni­ca Pula

Data: 01 feb­bra­io 2011

Luogo: Biblioteca civi­ca di Pola
najava
U uto­rak, 01. velja­če 2011. u pros­to­ru Gradske knjiž­ni­ce i čita­oni­ce u Puli, u 18:00 sati otvo­rit će se izlož­ba rado­va samos­tal­ne umjet­ni­ce Mirjane Hrvatin, čla­ni­ce Udruženja likov­nih i knji­žev­nih stva­ra­la­ca Pula.

Mirjana Hrvatin, rođe­na 1956. u Puli, svoj talent poka­zu­je već niz godi­na likov­nim izri­ča­jem u teh­ni­ci ulja na plat­nu, akril teh­ni­ci i suhim pastelama.
Širok ras­pon tema i deta­lji istih, poka­zu­ju nje­zi­no umi­je­će zapa­ža­nja i crta­nja. Odlična kolo­ris­ti­ca, igra se nijan­sa­ma, sje­na­ma, lomom svjetlosti.
Sudjelovala je na niz skup­nih izlož­bi, a ovo joj je prva samos­tal­na izložba.

Martedì, 01 feb­bra­io 2011, negli spa­zi del­la Biblioteca civi­ca di Pola alle ore 18:00 si ter­rà l’apertura del­la mos­tra per­so­na­le dell’artista Mirjana Hrvatin, mem­bro dell’Associazione degli artis­ti e scrit­to­ri di Pola.


Mirjana Hrvatin, nata nel 1956 a Pola, da mol­ti anni dimos­tra il suo par­ti­co­la­re talen­to nel­la cre­azi­one di bel­li­ssi­mi quadri, con­ce­pi­ti con le tec­nic­he olio su tela, acri­li­co e pas­tel­li sec­c­hi. È un’ottima colo­ris­ta; gioca con le sfu­ma­tu­re, le ombre e le luci spe­zzet­ta­te. Ha esi­bi­to le sue ope­re duran­te mol­te mos­tre di gruppo.




O stva­ra­laš­tvu samos­tal­ne umjet­ni­ce Mirjane Hrvatin, aka­dem­ski sli­kar Đorđe Stošić je rekao:
„Spoznati isti­ne o sebi, pri­hva­ti­ti svoj karak­ter kakav god on bio i upreg­nu­ti ga u teška kola, vući ga po doli­na­ma i brdi­ma svog ate­li­era ili bilo koje pros­to­ri­je u kojoj se sli­ka, stva­ra, jed­no možda loše, dobro, ruž­no ili lije­po umjet­nič­ko djelo. 

Mirjana Hrvatin, izro­ni­la je tako jed­nog dana iz svog svi­je­ta sa željom da uđe u sli­kar­ski, baš u tre­nut­ku kada je već istr­ča­la napor­nu život­nu dioni­cu, pa se naš­la pred pros­trans­tvom vre­me­na i slo­bo­de. Te dvi­je stav­ke su osno­va za bav­lje­nje onim o čemu je cije­li život mašta­la i sanja­la. Slikarstvo. .

Dok gle­da­te nje­ne rado­ve i hva­li­te ju, nemoj­te mis­li­ti da joj je bilo lako, da je put kojim je hoda­la bio lagan i da ju sada nje­zi­na muza njež­no gla­di svo­jom rukom.

Varate se, tek zaga­ziv­ši u duhov­na pros­trans­tva puna isku­še­nja, novih spoz­na­ja oče­ku­je ju meta­mor­fo­za iz ono­ga što je bila i ono­ga što će tek sigur­no pos­ta­ti. Slikar.“