Istarsko povijesno društvo partner u međunarodnom projektu Iron Curtain Stories

28.01.2013.

Međunarodno priz­na­nje dosa­daš­njih rezul­ta­ta pro­jek­ta Istarskog povi­jes­nog druš­tva „Istarske sud­bi­ne: Istrani u sabir­nim i zarob­lje­nič­kim logo­ri­ma za Drugog svjet­skog rata i pora­ća“ koji vode Igor Jovanović i Igor Šaponja pri­kup­lja­ju­ći usme­na svje­do­čans­tva pre­ži­vje­lih istar­skih logo­ra­ša oči­to­va­lo se u pozi­vu na uklju­či­va­nje u među­na­rod­ne pro­jek­te. Naime, Istarsko povi­jes­no druš­tvo pozva­no je da bude part­ner u među­na­rod­nom pro­jek­tu „Priče Željezne zavje­se“ (Iron Curtain Stories) koje­ga je nosi­telj češka orga­ni­za­ci­ja Post bel­lum. Projekt finan­ci­ra pro­gram Europske uni­je Europe for Citizens – Active European Remembrance (Action 4), a sufi­nan­ci­ra­ju Post bel­lum i raz­ne fun­da­ci­je, među koji­ma se isti­če Vodafone Fundation. Uz Istarsko povi­jes­no druš­tvo, part­ne­ri u pro­jek­tu, čija reali­za­ci­ja tra­je od 1. pro­sin­ca 2012. do 31. svib­nja 2014., su slo­vač­ki Post bel­lum iz Bratislave, mađar­ski Institut za povi­jest revo­lu­ci­je 1956. iz Budimpešte, nje­mač­ko Sveučilište Johannesa Gutenberga iz Mainza i rumunj­ski Institut za istra­ži­va­nje komu­nis­tič­kih zlo­či­na i sje­ća­nje na pro­gons­tvo iz Bukurešta.

U Institutu za pro­uča­va­nje tota­li­tar­nih reži­ma u Pragu odr­žan je 18. siječ­nja 2013. rad­ni sas­ta­nak sudi­oni­ka o pro­ved­bi pro­jek­ta, na koje­mu su bili i pred­stav­ni­ci Istarskog povi­jes­nog druš­tva. Seminar je vodi­la vodi­te­lji­ca pro­jek­ta Lenka Kopřivová i upoz­na­la part­ne­re s podrob­nos­ti­ma u pro­ved­bi pro­jek­ta i pred­stav­lja­nju rezul­ta­ta. Cilj je prvog dije­la pro­jek­ta meto­dom usme­ne povi­jes­ti pri­ku­pi­ti svje­do­čans­tva lju­di koji su bje­ža­li pre­ko Željezne zavje­se te istra­ži­ti raz­lo­ge, moti­ve i nači­ne te mjes­ta prelaska/bijega pre­ko gra­ni­ce. Nakon pri­kup­lja­nja, svje­do­čans­tva će biti pos­tav­lje­na na inter­net­ski por­tal Sjećanje naro­da (Memory of Nations) i mrež­ne stra­ni­ce part­ne­ra. U dru­gom će se dije­lu pro­jek­ta („Staze Željezne zavje­se“) skra­će­na svje­do­čans­tva te opi­si i foto­gra­fi­je kon­kret­nih mjes­ta s kojih se bje­ža­lo ili pre­la­zi­lo samu gra­ni­cu, ugra­di­ti u apli­ka­ci­ju mobil­nih tele­fo­na por­ta­la Sjećanje naro­da. Te će apli­ka­ci­je slu­ži­ti izlet­ni­ci­ma na bicik­lis­tič­kim sta­za­ma koje se pos­tav­lja­ju diljem Europe na mjes­ti­ma koji­ma se pro­te­za­la Željezna zavje­sa, o čemu je govo­rio Daniel Mourek, pro­jek­t­ni vodi­telj Greenwaysa, fun­da­ci­je koja pro­mi­če odr­ži­vi turi­zam i razvoj bicik­liz­ma u Središnjoj Europi. Sudionike je upoz­nao s dije­lom već uspos­tav­lje­nim bicik­lis­tič­kim ruta­ma (Eurovelo 13) koje sadr­že iti­ne­rar, opis povi­jes­nih i pri­rod­nih atrak­ci­ja, mate­ri­jal­nu ostav­šti­nu Željezne zavje­se (stra­žar­ni­ce, osma­trač­ni­ce, bun­ke­re, voj­ne bara­ke, ogra­de i dru­ge zapre­ke, carin­ske pos­ta­je, gra­ni­čar­ske pro­met­ni­ce) te adre­se naj­bli­žih muze­ja i izlož­bi. Svaka je sta­za ozna­če­na raz­li­či­tim infor­ma­tiv­nim plo­ča­ma i pla­ka­ti­ma. Partneri su osta­lim sudi­oni­ci­ma pred­sta­vi­li svo­je usta­no­ve i nji­hov dosa­daš­nji rad te nave­li spe­ci­fič­nos­ti veza­ne uz reali­za­ci­ju svog udje­la u projektu.

 

Nakon upoz­na­va­nja s nači­nom pos­tav­lja­nja svje­do­čans­ta­va na inter­net­ski por­tal Sjećanje naro­da i na apli­ka­ci­ju mobil­nih tele­fo­na te dogo­vo­ra o meto­do­lo­gi­ji rada, za koor­di­na­to­ra pro­jek­ta od stra­ne hrvat­skog part­ne­ra iza­bran je Milan Radošević, taj­nik Istarskog povi­jes­nog druš­tva. Voditelji pro­jek­ta bit će Igor Jovanović i Igor Šaponja, s obzi­rom na iskus­tvo koje su stek­li rade­ći na pro­jek­tu Istarske sud­bi­ne, a u rad na pro­jek­tu nas­to­jat će se uklju­či­ti što više stu­de­na­ta povi­jes­ti na Sveučilištu Jurja Dobrile u sklo­pu izvan­nas­tav­nih aktivnosti.

 

 

[lang_hr]
Ovaj pro­jekt za Igora Jovanovića i Igora Šaponju zna­či pro­ši­ri­va­nje dosa­daš­njih istra­ži­va­nja i pri­kup­lja­nja usme­nih svje­do­čans­ta­va na pos­li­je­rat­na deset­lje­ća. Naime, i jugos­la­ven­ski su se gra­đa­ni naš­li iza Željezne zavje­se nakon okon­ča­nja Drugog svjet­skog rata. Sve do ranih šez­de­se­tih godi­na svi koji su htje­li potra­ži­ti sre­ću na Zapadu (iz poli­tič­kih ili gos­po­dar­skih raz­lo­ga) mora­li su to uči­ni­ti ile­gal­no, naj­češ­će riski­ra­ju­ći vlas­ti­te živo­te. Nepoznat broj lju­di je „nes­tao“ pri­li­kom poku­ša­ja pre­la­ska, oso­bi­to mor­skim putem jer nikad nisu pro­na­đe­na nji­ho­va tije­la. No, od onih koji su u tome uspje­li dio se po smi­ri­va­nju pri­li­ka vra­tio i danas živi u Istri. Uz njih živi i odre­đen broj lju­di koji su pre­bje­gli iz zema­lja „real­nog soci­ja­liz­ma“ u Jugoslaviju, skra­siv­ši se u Istri (malo je poz­na­to da je kraj Pule krat­ko vri­je­me pos­to­jao i sabir­ni cen­tar za Mađare pre­bje­gle nakon revo­lu­ci­je 1956.). Istarsko povi­jes­no druš­tvo sve ih pozi­va da se jave na adre­su e‑pošte istra@ipd-ssi.hr  (ili potra­že prof. Jovanovića u OŠ Veli vrh u Puli ili prof. Šaponju u Strukovnoj ško­li Pula) i ispri­ča­ju svo­ju pri­ču o tim teškim vre­me­ni­ma u koji­ma su mora­li doni­je­ti hra­bre odlu­ke i ostva­ri­ti ih kako bismo saču­va­li nji­ho­va sje­ća­nja za buduć­nost, u vje­ri da nika­da više ne će biti pre­pre­ka među lju­di­ma i naro­di­ma poput Željezne zavjese.

[/lang_hr]