Nužnost umrežavanja otpora i suradnje

31.03.2014.

[lang_hr]Dnevni bora­vak Društvenog cen­tra Rojc ovog je pet­ka bio popri­šte tri­bi­ne pod nazi­vom “Umrežavanje otpo­ra“ koja je u svo­joj žiži ima­la tri goru­će pul­ske bor­be – štrajk rad­ni­ca i rad­ni­ka Arene tri­ko­ta­že zbog neis­pla­će­nih pla­ća, bor­ba pro­tiv novi­nar­ske cen­zu­re i ispla­tu pla­ća rad­ni­ci­ma Glasa Istre te bor­ba pro­tiv kon­ce­si­oni­ra­nja, pro­da­je polu­oto­ka Muzil. Povod za orga­ni­za­ci­ju tri­bi­ne bio je istra­ži­vač­ki rad o sta­nju rad­nič­kih pra­va u Istri, kojeg je pro­ve­la zagre­bač­ka Baza za rad­nič­ku ini­ci­ja­ti­vu i demo­kra­ti­za­ci­ju (BRID) koja za cilj ima pove­zi­va­nje akti­vis­tič­kih gru­pa i osvješ­ći­va­nje lju­di kao pod­lo­gu za stva­ra­nje zdra­ve demokracije.[/lang_hr]

 

 

P1050302

 

[lang_hr]Glavni govor­ni­ci tri­bi­ne bili su: pred­sjed­ni­ca udru­ge Zelene Istre Dušica Radojčić, novi­nar i sin­di­kal­ni povje­re­nik Glasa Istre Paolo Gregorović te rad­nik Arene tri­ko­ta­že Vladimir Biškupić.[/lang_hr]

 

 

[lang_hr]Prostor Dnevnog borav­ka bio je tije­san za broj okup­lje­nih gra­đa­na, a dio te publi­ke čini­li su i Enis Čerimagić iz ini­ci­ja­ti­ve Srđ je naš i pri­pad­nik Zelene akci­je, pred­stav­nik Regionalnog indus­trij­skog sin­di­ka­ta Siniša Miličić te pred­stav­ni­ci BRID‑a. Njihova pri­sut­nost i slu­ča­je­vi o koji­ma su oni svje­do­či­li bli­sko su pove­za­ni s teku­ćim doga­đa­nji­ma u Puli, a govo­re o tome kako su rad­nič­ka pra­va, gra­đan­ska, novi­nar­ska pra­va i slo­bo­de sus­tav­no potis­nu­ti na razi­ni drža­ve i u služ­bi aku­mu­li­ra­nja kapi­ta­la što je samo oja­ča­no u uvje­ti­ma eko­nom­ske kri­ze koja ne jenja­va od nje­zi­na počet­ka 2008. godi­ne. Ono što se spo­mi­nja­lo kao naro­či­to zabri­nja­va­ju­će je kon­ta­mi­na­ci­ja medij­skog pros­to­ra pro­pa­gan­d­nim mate­ri­ja­lom i uzna­pre­do­va­li stu­panj cen­zu­re i auto­cen­zu­re gdje se gubi osnov­na funk­ci­ja pra­vo­vre­me­nog i nepris­tra­nog infor­mi­ra­nja jav­nos­ti. Bez te osnov­ne zada­će medi­ja, gra­đa­ni nisu u moguć­nos­ti infor­mi­ra­no dje­lo­va­ti i uop­će par­ti­ci­pi­ra­ti u poli­tič­kom živo­tu zajed­ni­ce, biva­ju svjes­no i s namje­rom isklju­če­ni, što otva­ra vra­ta mani­pu­la­ci­ja­ma, mal­ver­za­ci­ja­ma i dola­zi do pro­cva­ta par­ti­ku­lar­nih pri­vat­nih inte­re­sa onih na pozi­ci­ja­ma moći, koji se kas­ni­je šire nauš­trb goto­vo svih sfe­ra druš­tve­nog i indi­vi­du­al­nog života.[/lang_hr]

 

P1050314

 

[lang_hr]O medi­ji­ma koji na razi­ni Istre dje­lu­ju u spre­zi inte­re­sa nji­ho­va vlas­ni­ka i onih koji su na vlas­ti, govo­rio je Paolo Gregorović, novi­nar i sin­di­kal­ni povje­re­nik Glasa Istre. Gregorović je nagla­sio kako Glas Istre redov­no sva­ke četi­ri godi­ne pro­pad­ne, a 2014. je još jed­na čet­vr­ta godi­na. Ovaj medij­ski feno­men, pre­ma Gregoroviću, tra­je od 2006. godi­ne kada su IDS-ovci ponu­ka­ni tek­s­to­vi­ma i nas­lov­ni­ca­ma punim nji­ho­vih mal­ver­za­ci­ja, odlu­či­li ofen­ziv­no dje­lo­va­ti što je rezul­ti­ra­lo čis­t­kom u spo­me­nu­tom lis­tu – smi­je­nje­ni su oni koji su do onda vodi­li ure­đi­vač­ku poli­ti­ku, na čelo upra­ve je pos­tav­ljen Željko Žmak te su dove­de­ni podob­ni lju­di na ključ­ne pozi­ci­je u listu.[/lang_hr]

 

 

 

[lang_hr]Novim poto­nu­ćem Glasa Istre 2010. godi­ne, pojav­lju­je se novi akter, kako ga je oslo­vio Gregorović „novi spa­si­telj“, Albert Faggian pod kojim se i dalje pro­vo­di cen­zu­ra i koji je svo­jim pos­lo­va­njem, zadu­ži­va­njem od neko­li­ko sto­ti­na mili­ju­na kuna, ugro­zio ops­ta­nak svih podu­ze­ća koji su u nje­go­vu vlas­niš­tvu, ali isto tako i egzis­ten­ci­ju neko­li­ko tisu­ća obi­te­lji u Istri. Gregorović isti­če da ono što se danas doga­đa, doga­đa­lo se i 2010. godi­ne, ali ovog puta zahva­ti­lo je i Novi list koji je tako­đer u vlas­niš­tvu Faggiana. “Ako pove­že­te ono što je bio štrajk u Glasu Istre 2010. , kad smo izaš­li na uli­ce bori­ti se za svo­ja rad­nič­ka pra­va, bori­ti se zbog cen­zu­re u Glasu Istre, bor­be pro­tiv cezar­skog menadž­men­ta koji je bri­sao tek­s­to­ve, naj­av­lji­vao tek­s­to­ve, sad se to isto doga­đa i Novom Listu“ kazao je Gregorović te nagla­sio kako za raz­li­ku od Novog lis­ta, u Glasu Istre nije bilo ni jed­ne reče­ni­ce o ono­me što se doga­đa unu­tar lista.[/lang_hr]

 

 

 

[lang_hr]Kao rezul­tat kul­mi­na­ci­je ove osmo­go­diš­nje sage ima­mo kaz­ne­nu pri­ja­vu zbog mal­ver­za­ci­ja koju su rad­ni­ci Glasa Istre u part­ner­stvu s kole­ga­ma iz Novog lis­ta podi­gli pro­tiv Uprave Novog lis­ta i Glasa Istre.“Najviše mal­ver­za­ci­ja bilo je na pos­lu kre­di­ti­ra­nja, na pos­lu zadu­ži­va­nja hipo­te­ka te nena­mjen­skom tro­še­nju nov­ca“ pojas­nio je Gregorović. U nas­tav­ku je dodao kako je sada na sna­zi faza pomi­re­nja, odnos­no pos­ljed­nji korak do štraj­ka. Interesantno je da su sred­stva za pod­mi­re­nje pos­ljed­nje pla­će rad­ni­ka Glasa Istre ustu­pi­le Ceste d.o.o, pri­vat­na fir­ma u vlas­niš­tvu Mire Mirkovića, koja je oba­vi­la pos­tav­lja­nje kruž­nih toko­va po Puli i obav­lja sve pos­lo­ve koje mu Grad Pula da na ras­po­la­ga­nje, istak­nuo je Gregorović te dodao kako se slje­de­ći tje­dan oče­ku­je poli­cij­sko “češ­lja­nje“ računovodstva.[/lang_hr]

 

 

 

[lang_hr]Ovakva medij­ska kli­ma usko ispre­ple­te­na poli­tič­kim pri­tis­ci­ma i inte­re­si­ma kapi­ta­la izra­zi­to se nepo­volj­no odr­ža­va na još jed­no pita­nje od jav­nog inte­re­sa – pla­ni­ra­no kon­ce­si­oni­ra­nje, pri­va­ti­za­ci­ju ili pro­da­ju pul­skog polu­oto­ka Muzil, pros­to­ra od 160 hek­ta­ra koji čini otpri­li­ke peti­nu gra­da Pule. “Stavovi ini­ci­ja­ti­ve gra­đa­na po pita­nju Muzila lak­še bi dola­zi­li do šire jav­nos­ti kada bi Glas Istre objek­tiv­no izvje­šta­vao o ono­me što se zbi­va, a kako se to u pra­vi­lu ne doga­đa onda nam i za pozi­va­nje gra­đa­na i za pri­ka­zi­va­nje naše isti­ne osta­ju jedi­no druš­tve­ne mre­že budu­ći da su medi­ji pod apso­lut­nim utje­ca­jem IDS‑a“ zaklju­či­la je Dušica Radojčić, pred­sjed­ni­ca Zelene Istre te time istak­nu­la važ­nost umre­ža­va­nja ovak­vih gra­đan­skih inicijativa.[/lang_hr]

 

P1050316

 

[lang_hr]Prema pro­mje­na­ma urba­nis­tič­kog pla­na, Muzil bi oti­šao u dugo­go­diš­nju kon­ce­si­ju ili pro­da­ju inves­ti­to­ru s pra­vom grad­nje i pra­vom zaku­pa kako bi se ostva­rio pro­jekt Brijuni Rivijera, a pro­mje­na­ma u zako­nu peri­od tra­ja­nja kon­ce­si­je bi se pove­ćao od počet­nih mak­si­mal­nih 66 godi­na na 99 godi­na. Radojčić doda­je kako druš­tvo Brijuni Rivijera d.o.o s time nije bilo zado­volj­no pa je Nadzorni odbor u velja­či proš­le godi­ne odlu­čio kako bi ostva­re­nje pro­jek­ta bilo uspješ­ni­je pro­da­jom zem­lji­šta. “U Katalogu Investicijskih pro­je­ka­ta koje je 2012. obja­vi­lo Ministarstvo turiz­ma sto­ji da je cilj reali­za­ci­je pro­jek­ta Brijuni Rivijera izgrad­nja turis­tič­kog resor­ta viso­ke kate­go­ri­je“ nagla­si­la je Radojčić te doda­la kako se ne dopu­šta gra­du pri­rod­no šire­nje na svo­ju juž­nu oba­lu, da se ispu­ni jav­nim sadr­ža­ji­ma koji su potreb­ni jed­nom gra­du, već da se ovdje radi o sadr­ža­ji­ma u funk­ci­ji turis­tič­kog objek­ta (kafi­ći, res­to­ra­ni…) koji se pri­ka­zu­ju kao jav­ni sadržaji.[/lang_hr]

 

 

 

[lang_hr]Radojčić nagla­ša­va kako je Generalni urba­nis­tič­ki plan done­sen 2008. godi­ne i sva­ki puta kada nekom inves­ti­to­ru tre­ba neka pro­mje­na, Grad Pula reagi­ra i mije­nja pla­no­ve. U slu­ča­ju gra­đa­na i nji­ho­vog čak i masov­nog pot­pi­si­va­nja peti­ci­ja, izla­ska na trgo­ve radi potra­ži­va­nja izmje­ne pros­tor­nih pla­no­va, Grad ne reagi­ra i do pro­mje­na se redo­vi­to ne dola­zi pa se podi­že pita­nje u čije se ime i za koje inte­re­se radi pros­tor­no pla­ni­ra­nje u gra­du Puli.[/lang_hr]

 

 

 

[lang_hr]Da pos­to­je nedvoj­be­ne slič­nos­ti u slu­ča­ju pul­skog Muzila, Varšavske uli­ce u Zagrebu i izgrad­nje golf tere­na na Srđu pot­vr­dio je Enis Čerimagić iz ini­ci­ja­ti­ve Srđ je naš i Zelene akci­je, koji tvr­di kako sve češ­će dola­zi do pri­mje­nji­va­nja pos­lov­nog mode­la kod kojeg se uni­šta­va nešto što funk­ci­oni­ra da bi se moglo domo­ći nekret­ni­na ili zem­lji­šta radi ostva­ri­va­nja kapi­ta­la. “Stvaraju se ti novi gene­ri­ra­ni pros­to­ri koji fin­gi­ra­ju da su jav­ni pros­to­ri s jav­nim sadr­ža­ji­ma, među­tim na tak­ve pros­to­re može se doći samo u ulo­zi kon­zu­men­ta pla­ća­njem ulaz­ni­ce, kup­njom u duća­ni­ma, da bi se uop­će ostva­ri­lo pra­vo pris­tu­pa“ nagla­sio je Čerimagić.[/lang_hr]

 

 

 

[lang_hr]Osim bor­be po pita­nju pros­tor­nog ure­đe­nja Muzila, novi­nar­skih pra­va i slo­bo­da u Glasu Istre, u Puli se pos­ljed­njih mje­se­ci odvi­ja i bor­ba rad­ni­ka Arena tri­ko­ta­že za ispla­tu pla­ća i za oču­va­nje rad­nih mjes­ta, ali i ljud­skog dostojanstva.[/lang_hr]

 

 

[lang_hr]Radnice i rad­ni­ci Arene tri­ko­ta­že, sada već goto­vo godi­nu dana dola­ze na rad­no mjes­to bez ispla­će­nih nak­na­da za rad ili za pri­je­voz, a nes­ta­la je i nji­ho­va inter­na šted­nja. Prema rije­či­ma rad­ni­ka Vladimira Biškupića, pla­će su poče­le kas­ni­ti od siječ­nja 2013., da bi pos­ljed­nju pla­ću pri­mi­li u svib­nju proš­le godi­ne. Radnici su poku­ša­li dobi­ti svo­ja potra­ži­va­nja putem Fine, zatim orga­ni­zi­ra­njem sin­di­ka­ta i pre­go­va­ra­njem s Upravom radi ispla­ći­va­nja barem put­nih tro­ško­va jer velik broj rad­ni­ca dola­zi iz oko­li­ce Pule (neke čak iz Pazina jer su pre­ba­če­ne u pul­ski pogon nakon što je nji­hov uga­šen), no ništa se nije poka­za­lo uspješnim.[/lang_hr]

 

 

 

[lang_hr]Štrajk su zapo­če­li 21. velja­če i on još tra­je, a osnov­ni zah­tjev je ispla­ta svih pla­ća. Štrajk je bio javan, orga­ni­zi­ra­na je Modna revi­ja u štraj­ku u koju su se uklju­či­li i gra­đa­ni te je doga­đaj medij­ski odjek­nuo. Kako je u među­vre­me­nu odbi­jen zah­tjev za pred­ste­čaj­nu nagod­bu, rad­ni­ci se kako će barem putem ste­ča­ja uspje­ti namak­nu­ti dio svo­jih potra­ži­va­nja. Biškupić govo­ri kako je nere­al­no oče­ki­va­ti ula­ga­ča, neko­ga tko je voljan inves­ti­ra­ti u pogon jer je tek­s­til gra­na indus­tri­je koja tone sto­ga se ne vidi nikak­vo rje­še­nje kojim bi se nano­vo pokre­nu­la pro­izvod­nja i zadr­ža­la rad­na mjes­ta. Ono što je rezul­tat ove pri­če jest sedam­de­se­tak rad­ni­ka više na Hrvatskom zavo­du za zapoš­lja­va­nje, sedam­de­se­tak rad­ni­ka mahom sred­nje život­ne dobi koji­ma osta­je sve­ga neko­li­ko godi­na do umi­rov­lje­nja i koji su jed­na od sku­pi­na koje naj­te­že pro­na­la­ze novu pri­li­ku za zapos­le­nje. Ali, osta­je i praz­na nekret­ni­na na vrlo atrak­tiv­noj loka­ci­ji, pul­skoj Rivi, koja će na usko­ro na prodaju.[/lang_hr]

 

 

[lang_hr]Da se iz bez­na­đa ipak može izi­ći ispri­čao nam je pred­stav­nik Regionalnog indus­trij­skog sin­di­ka­ta Siniša Miličić na pri­mje­ru tvrt­ke Itas Prvomajski d.o.o. iz Ivanca koja je 2005. nakon neo­d­go­vor­nog pos­lo­va­nja i neza­in­te­re­si­ra­nos­ti vlas­ni­ka za pro­izvod­nju, dove­de­na do ste­ča­ja. Radnici su se supros­ta­vi­li pla­ni­ra­noj ras­pro­da­ji imo­vi­ne te su, ima­ju­ći veći­nu u Skupštini vje­rov­ni­ka, dali otkaz ste­čaj­nom upra­vi­te­lju, samo­or­ga­ni­zi­ra­li se te bili sprem­ni nas­ta­vi­ti s pro­izvod­njom. No, drža­va im je u tom tre­nut­ku iskop­ča­la stru­ju i vodu u namje­ri da ih pri­mo­ra napus­ti­ti nekret­ni­nu i tek nakon štraj­ka gla­đu 18 rad­ni­ka, biv­ši je pre­mi­jer nare­dio ponov­no ukop­ča­va­nje stru­je. Ta tvor­ni­ca i danas radi, rad­ni­ci su većin­ski vlas­ni­ci, zapos­le­no je 60 novih mla­dih lju­di, a trži­šte se širi na Južnu i Sjevernu Ameriku, Zapadnu Europu i Rusiju i to je sve dokaz da tvor­ni­ca može bez taj­ku­na, nagla­sio je Miličić.[/lang_hr]

 

 

[lang_hr]Ova tri­bi­na i uop­će namje­ra umre­ža­va­nja otpo­ra gra­đan­skih ini­ci­ja­ti­va, sin­di­ka­ta i udru­ga, odgo­vor je na pos­to­je­će, sve guš­će i oči­ti­je umre­ža­va­nje kapi­ta­la, vlas­ti i moći. Umrežavanje otpo­ra je stva­ra­nje snaž­ni­je pro­tu­te­že ugro­ža­va­nju gra­đan­skih, rad­nič­kih, ali i ljud­skih pra­va te ostva­ri­va­nje pra­va na medij­sku infor­ma­ci­ju liše­nu cen­zu­re i poli­tič­kih obo­je­nja. Jedino među­sob­nom surad­njom, broj­noš­ću koja rezul­ti­ra i stva­ra­njem veće kri­tič­ne mase može se oče­ki­va­ti veća medij­ska izlo­že­nost i otva­ra­nje puta ka većoj demo­kra­ti­za­ci­ji društva.[/lang_hr]

 

 

Tekst: Sanja Čerlenica

Foto: Tatjana Tomić