Bogata ostavština Alojza Orela o kazališnom životu Istre 50-tih i 60-tih godina
Izložba „Alojz Orel – kazališna fotografija“ realizirana u suradnji s Povijesnim muzejom Istre otvorena je u nedjelju, 5. svibnja na Dan grada Pule u galeriji Vincent iz Kastva Istarskog narodnog kazališta Gradskog kazališta Pula. Izložba je otvorena povodom 30 godina otvorenja obnovljene zgrade INK‑a koje nije bilo u funkciji od 1971. pa sve do 1989. godine kada je ponovno otvoreno za javnost.
Ravnateljica INK Gordana Jeromela Kaić je na otvorenju rekla da je na ovim fotografijama zabilježeno vrijeme od 1949. do 1971. godine, kada je kazalište imalo svoj bogati repertoar, a izložbom ovog predvodnika istarske fotografije iz druge polovice 20.stoljeća, danas slavimo ponovno otvaranje ove impresivne zgrade. Najprije Narodno kazalište, a od 1956. Istarsko narodno kazalište, ove je godine u siječnju kazališnom predstavom “Ljetopis” obilježilo 70. obljetnicu prve vlastite kazališne produkcije na hrvatskom jeziku.
Kazališna fotografija Alojza Orela, istovremeno predstavlja dio fotoreportažnog i umjetničkog rada, a njegov angažman kao kazališnog fotografa potvrđuje oko 750 sačuvanih snimaka raznih predstava odigranih na pozornici kazališta u Puli.
„Građa izložbe je ostavština fotografa Alojza Orela, od kojih smo mi za ovu izložbu izabrali 50 i iz originalnih negativa napravili fotografska uvećanja gdje se prvi put javnosti predstavlja taj dio njegovog stvaralaštva. Život kazališta, kako na pozornici tako i iza pozornice, o Alojzu Orelu govori nam kao o vrijednom fotografu koji zauzima visoko mjesto u povijesti Hrvatske kazališne fotografije“, rekla je na otvorenju autorica izložbe, Lana Skuljan Bilić, voditeljica zbirke fotografija i fotografskih negativa u Povijesnom muzeju Istre.
Serije fotografija snimljene su prilikom pokusa ili premijerne izvedbe drama i komedija domaćih i stranih autora i sustavno prate repertoar kulturno-umjetničke ustanove i članove njezinog kazališnog ansambla. Zahvaljujući svojoj iznimnoj virtuoznosti, on bilježi kamerom, bez mogućnosti kalkulacije i pripreme, brze izmjene prizora na sceni i hvata trenutke u kojima glumci, redatelji, scenografi i kostimografi daju sve od sebe kako bi predstava bila uspješno izvedena.
„Ova njegova djela vrijedan su izvor koji trajno čuva crtice iz povijesti scenske umjetnosti grada Pule. Važno nam je bilo upoznati javnost s još jednim važnim segmentom umjetničkog rada Alojza Orela u kontekstu povijesti kazališne fotografije u Hrvatskoj jer je taj njegov fotografski žanr ostao izvan fokusa interesa istraživača i samo je djelomično poznat široj javnosti“, rekla je Lana Skuljan Bilić.
Njegova kazališna fotografija ulazi u polje umjetničke fotografije što se manifestira u osebujno konstruiranom fotografskom stilu koji se temelji na specifičnoj upotrebi izražajnih sredstava fotografije i njihovoj prilagodbi kazališnim motivima. Izložene crno-bijele fotografije, ovisno o osvjetljenju i scenografiji pojedine predstave, nastale su iz raznih kutova snimanja s težnjom otklona od uobičajene vizure, a sve kako bi se naglasio sadržaj. Orelova vještina kadriranja i hvatanja totaliteta pridonosi dramaturškoj funkcionalnosti, a snimci glumaca pokazuju stremljenje stvaranju portreta koji ocrtava psihologiju lika i osobnost kazališnog umjetnika.
Ostavština i vizualna svjedočanstva Alojza Orela jesu temeljni izvor proučavanja povijesti pulskog kazališta, kako režije, glumaca, scenografije i kostimografije i otkrivaju nam specifičnu atmosferu prošlih vremena.
Tekst i fotografije Ana FORNAŽAR
