Razgovor: Matija Debeljuh i Branka Benčić

24.06.2019.

Šest godina Apoteke – prostora za suvremenu umjetnost

• Umjetnik Matija Debeljuh, rodom iz Vodnjana i kus­to­si­ca Branka Benčić, pri­je goto­vo šest godi­na pre­na­mi­je­ni­li su napu­šte­ni pros­tor sta­re vod­njan­ske apo­te­ke u pros­tor za suvre­me­nu umjetnost.

„Prvotna ide­ja bila je da mi taj pros­tor bude ate­lje“, pri­ča Debeljuh koji je od Grada Vodnjana dobio na ras­po­la­ga­nje pros­tor u sta­ro­grad­skoj jez­gri, te se vodio ide­jom na koji način koris­ti­ti tak­vo kul­tur­no nasljeđe.

„Inicijalna ide­ja Apoteke dati­ra iz oko 2011. godi­ne kada je Grad Vodnjan umjet­ni­ci­ma davao pros­to­re na kori­šte­nje kako bi ih obno­vi­li i kako bi se u nji­ma dogo­dio neka­kav sadr­žaj. Ja sam taj pros­tor sta­re apo­te­ke koji je bio deset godi­na zatvo­ren prvens­tve­no išao tra­ži­ti kao ate­lje i onda sam, s vre­me­nom kako se on počeo reno­vi­ra­ti shva­tio da ima jako dobru komu­ni­ka­ci­ju s uli­com i da bi tu mogla biti neka gale­ri­ja ili slič­no“, veli Debeljuh.

Tada je pozvao Branku Benčić, pla­ni­ra­li su da pros­tor bude otvo­ren jav­nos­ti, te ima defi­ni­ra­nu pro­gram­sku kon­cep­ci­ju i pre­poz­nat­ljiv karak­ter. Program Apoteke zajed­nič­ki reali­zi­ra­ju kao Umjetnička orga­ni­za­ci­ja Apoteka. S nji­ma smo raz­go­va­ra­li povo­dom pete godiš­nji­ce dje­lo­va­nja Apoteke.

Koncipirana kao pro­ject room Apoteka je mjes­to reali­za­ci­je pro­gra­ma raz­li­či­tog for­ma­ta, otvo­re­nog za raz­li­či­te umjet­nič­ke medi­je, pozi­ci­je i prak­se, nizom pri­vre­me­nih sadr­ža­ja pro­mje­nji­va karak­te­ra, mjes­to susre­ta i raz­go­vo­ra, otvo­re­ni poli­gon umjet­nič­kog, kus­to­skog, pro­gram­skog istra­ži­va­nja. Program Apoteke usmje­ren je istra­ži­va­nju, pro­mo­vi­ra­nju, razu­mi­je­va­nju i pre­zen­ta­ci­ji suvre­me­nih umjet­nič­kih prak­si kao “gene­ra­tor” novih sadr­ža­ja, for­mi­ran kao moza­ik raz­li­či­tih pre­zen­ta­cij­skih for­ma­ta, a pred­stav­lja dugo­ro­čan flek­si­bi­lan koncept.

„Razmišljamo dugo­roč­no, i u tom se smis­lu razvi­ja­mo korak po korak. Sagledavamo ono što se deša­va oko nas i poku­ša­va­mo kroz svo­je pro­gram­ske poli­ti­ke i poeti­ke odgo­vo­ri­ti na zbi­va­nja, uvje­te rada, poja­ve na umjet­nič­koj sce­ni, pro­ma­tra­mo, detek­ti­ra­mo što nedos­ta­je u smis­lu sadr­ža­ja i pro­gra­ma, te nači­na rada i dje­lo­va­nja orga­ni­za­ci­je. U tom smis­lu nije rijet­ko da u Apoteci može­mo vidje­ti jedins­tve­ne izlož­be umjet­ni­ka koji do sada nisu izla­ga­li u Istri ili u Hrvatskoj. Program ne zamiš­lja­mo poje­di­nač­no, kao nepo­ve­zan niz-zbir izlož­bi, nego jed­nos­tav­no gle­da­mo pro­gram u više­go­diš­njoj i godiš­njoj per­s­pek­ti­vi“, kaza­la je Benčić.

Takav način pla­ni­ra­nja pro­gra­ma ono je što može izdvo­ji­ti Apoteku iz veći­ne lokal­nih gale­ri­ja. Naime, pre­ma nekim među­na­rod­nim refe­ren­ca­ma dois­ta su se izdvo­ji­li. Portal Easttopics koji se bavi medi­ja­ti­za­ci­jom suvre­me­ne umjet­nos­ti podru­čja istoč­ne Europe, kada uka­zu­je na suvre­me­nu umjet­nost u Istri, jedi­no Apoteku pozi­ci­oni­ra kao mjes­to suvre­me­ne umjet­nos­ti u Istri. „Postoji ta mapa, kar­to­gra­fi­ja suvre­me­ne umjet­nos­ti sred­nje i istoč­ne Europe, što se tiče Hrvatske, u Istri ozna­če­na samo Apoteka. Mjesta pre­poz­na­ta kao rele­vant­na u okvi­ru pro­duk­ci­je i pre­zen­ta­ci­je suvre­me­ne umjet­nos­ti u Hrvatskoj su – Zagreb, Rijeka, Velika Gorica, i Vodnjan i mi smo iznim­no ponos­ni na to“, veli Benčić.

Program Apoteke for­mu­li­ran je kao dugo­ro­čan cik­lus izlož­bi nazi­va Privremeni susre­ti, koji se od 2015. nas­tav­lja u okvi­ru pro­jek­ta Ovo (ni)je muzej. Radi se o više­go­diš­njem nizu samos­tal­nih izlož­bi koje su u tom širem pogle­du funk­ci­oni­ra­le kao poku­šaj inter­ven­ci­je i uspos­tav­lja­nja diskur­sa o umjet­nič­kim prak­sa­ma, meto­do­lo­gi­ja­ma i kon­tek­s­ti­ma u nji­ho­voj poza­di­ni, uvje­ti­ma rada, pro­izvod­nji smis­la, a funk­ci­oni­ra­le su kao mogu­ća grup­na izlož­ba u vre­me­nu. Projekt se bavi i bavio repo­zi­ci­oni­ra­njem umjet­nič­kih i kus­to­skih, ali i ins­ti­tu­ci­onal­nih pozi­ci­ja u širem kul­tur­nom polju u kojem djeluju.

Svakako valja istak­nu­ti da je Apoteka bila uklju­če­na u Bienale indus­trij­ske umjet­nos­ti koje je tra­ja­lo od srp­nja do kra­ja lis­to­pa­da 2018, što je osim pro­gram­skog dopri­no­sa kus­to­skog kolek­ti­va WHW bilo je važ­no i za vid­lji­vost Apoteke i novu publi­ku bijenala.

Tijekom pet godi­na kroz Apoteku su proš­li naj­za­nim­lji­vi­ji hrvat­ski umjet­ni­ci naše gene­ra­ci­je, umjet­ni­ci koji su među­na­rod­no pozi­ci­oni­ra­ni i pre­poz­na­ti i neki mali izbor umjet­ni­ka iz sred­nje Europe, iz regi­je, iz pros­to­ra biv­še Jugoslavije. U popi­su umjet­ni­ka pre­poz­na­je­mo neka ime­na koja su u nekim tre­nut­ci­ma pred­stav­lja­li svo­je drža­ve na vene­ci­jan­skim bijenalima.

U Apoteci su u pro­tek­lih pet godi­na izla­ga­li Vlatka Horvat, Damir Očko, Igor Eškinja, Ibro Hasanović, SofijaSilvia, Hrvoje Slovenc, Matija Debeljuh, Tanja Deman, Kristian Kožul, Lala Raščić, Marko Tadić, Tina Gverović, Dino Zrnec, Licio Debeljuh, Mladen Stropnik, Jasmina Cibic, Petra Feriancova, James Benning, Marko Lulić, Siniša Ilić, Ben Cain, Marko Lulić, Nick Oberthaler, Jane Celovski i Hristina Ivanoska, Ruperto Miljohn i Ulrik Heltoft, Ištvan Išt Huzjan…

„Naš malo pros­tor i mala orga­ni­za­ci­ja, u stva­ri je razvi­jao neke važ­ne i ins­ti­tu­ci­onal­ne surad­nje koje su veće od nas i ta ide­ja nam je otva­ra­la mno­ga vra­ta što nam je pomo­glo da se i mi na taj način bolje pozi­ci­oni­ra­mo“, sma­tra Benčić.

Apoteka radi i mis­li ona­ko kako bi tre­bao mis­li­ti i radi­ti lokal­ni muzej suvre­me­ne umjet­nos­ti. Naime, proš­le godi­ne sura­đi­va­li su s Kulturnim cen­trom Grada Beograda na izlož­bi koja je dove­la izbor iz kolek­ci­je Oktobarskog salo­na, u Apoteci su ima­li moguć­nost pred­stav­lja­nja oda­bra­nih rado­va iz zbir­ke Oktobarskog salo­na. Za poje­di­ne izlož­be pro­du­ci­ra­li su nove rado­ve što je velik isko­rak, ali i velik anga­žman, isti­če Benčić. Producirali su video rad Siniše Ilića „Kolekcija dece­ni­ja“, rado­ve Ištvana Išta Huzjana, rado­ve za izlož­bu bri­tan­skog umjet­ni­ka Bena Caina. Sve su to novi rado­vi osmiš­lje­ni i reali­zi­ra­ni poseb­no za izlož­bu u Apoteci.

Zanimalo nas je kako vrs­ni umjet­ni­ci reagi­ra­ju na Apoteku u jed­nom malom Vodnjanu. „Sve ono što smo u nekom tre­nut­ku sma­tra­li kao pre­pre­ke, teško­će i ote­ža­va­ju­će okol­nos­ti, poku­ša­li smo neumor­nim radom pre­okre­nu­ti u svo­ju korist. Lokalno, kada gle­da­mo puno šire i među­na­rod­no, mi tih pre­pre­ka nema­mo zato što je Apoteka poka­za­la da svo­jim pro­gra­mom, zna­njem, radom i uz sre­ću te sve bla­go­da­ti inter­ne­ta i druš­tve­nih mre­ža, loka­ci­je, Istre, kul­tu­re, mul­ti­kul­tu­ral­nos­ti, podr­ške pri­ja­te­lja, umjet­ni­ka i obi­te­lji, te bli­zi­ne i ces­tov­ne pove­za­nos­ti može­mo biti vid­lji­vi­ji od ins­ti­tu­ci­ja koje ima­ju puno veće resur­se na ras­po­la­ga­nju“, zaklju­ču­je Benčić.

Debeljuh, pak, doda­je kako ih još uvi­jek naj­ma­nje posje­ću­ju Vodnjanci: „Ispočetka sam mis­lio da mi tre­ba­mo vući lju­de za rukav, no i na nji­ma je odgo­vor­nost da se zani­ma­ju za ono što im se nudi. Zbog nepoz­na­va­nja umjet­nos­ti pru­ža­ju otpor, mada sve više svra­te u našu gale­ri­ju“, kaže.

Naša publi­ka i podr­ška, doda­je Benčić, mahom je iz Pule, Rovinja, Rijeke, Ljubljane, Zagreba, pone­kad Trsta…a kako je Apoteka naj­ak­tiv­ni­ja uglav­nom od trav­nja do stu­de­nog, poseb­no lje­ti kada je u Vodnjanu više turis­ta, i oni su ti koji posje­ću­ju galeriju.

„Ideja apo­te­ke je kre­nu­la od tuda da se zapra­vo dogo­di nešto u tak­vom mjes­tu, tak­vom gra­du, tak­voj sre­di­ni kao što je Vodnjan. Naime, mi smo zna­li da ćemo gdje god radi­li dati mak­si­mum od sebe. Svi su se pita­li zašto u Vodnjanu radi­mo tako nešto, ali se to poka­za­lo dobrom odlu­kom“, kaže Debeljuh i doda­je kako je Vodnjan pito­re­sk­no mjes­to pa je neka­ko i egzo­tič­na činje­ni­ca što se Apoteka baš ondje nalazi.

„Na pame­ti nam je uvi­jek to kul­tur­no nas­lje­đe. Mi smo kre­nu­li radi­ti suvre­me­nu umjet­nost u kom­plet­no pre­na­mi­je­nje­nom pros­to­ru koji je nekad imao neko sasvim dru­go zna­če­nje“, veli Debeljuh.

„Nakon pet-šest godi­na sad već pola­ko nismo stra­no tki­vo, ali bilo je užas­no teško tak­vu vrstu kon­cep­ci­je i pro­gra­ma u tak­voj sre­di­ni pla­si­ra­ti“, kaže Debeljuh.

No valja napo­me­nu­ti da Apoteka nije samo pros­tor u Vodnjanu, to je tek jed­na nji­ho­vih aktiv­nos­ti. „Apoteka je od disfunk­ci­onal­nog MMC‑a Luka pre­uze­la reali­za­ci­ju Cinemania© 2015. godi­ne kako bi zadr­ža­li kon­ti­nu­itet pro­jek­ta budu­ći da sam ja bila kus­to­si­ca“, kaže Benčić i doda­je da je to možda i jedan od nji­ho­vih naj­ve­ćih i naj­z­na­čaj­ni­jih pro­je­ka­ta no rade i niz dru­gih stvari.

Primjerice, 2017. godi­ne Apoteka je bila finan­ci­ra­na spe­ci­ja­li­zi­ra­nim pro­gra­mom Trans bor­der coope­ra­ti­ons regi­je Štajerske za među­na­rod­nu surad­nju i sa zna­čaj­nim ins­ti­tu­ci­ja­ma poput MSU Zagreb i KM Kunstlerhaus Halle fur Kunst und Medien Graz reali­zi­ra­li istra­ži­va­nje i putu­ju­ći sim­po­zij u tri gra­da – u Zagrebu, Grazu i Trstu. Projekt se bavio aus­trij­skim bije­na­lom Trigon, koji je uklju­či­vao pre­ko­gra­nič­nu srad­nju tri zem­lje – Austrije, SFRJ i Italije, i od 1962. do 1990. godi­ne odvi­ja­lo se u Grazu.

„Fokus je bio istra­ži­va­nje među­re­gi­onal­ne surad­nje koji je bio i cilj natje­ča­ja i istra­ži­li smo taj važan bije­na­le koji je bio bitan i za razvoj umjet­nos­ti u Jugoslaviji i mjes­to pove­zi­va­nja umjet­nos­ti i umjet­ni­ka biv­še Jugoslavije s Italijom i Austrijom“, pojaš­nja­va Benčić, te nas­tav­lja: „Trenutno pro­vo­di­mo istra­ži­vač­ki pro­jekt „Mreža moto­vun­skih susre­ta“, o nas­lje­đu suvre­me­ne umjet­nos­ti u Istri i mre­ži umjet­ni­ka i umjet­ni­ca koja je nas­ta­ja­la u našoj bli­zi­ni. Projekt finan­ci­ra Zaklada Kultura nova, a podr­ža­la ga je i Istarska županija.“

„Osim toga, Apoteka je jedan od part­ne­ra pro­jek­ta Nevidljiva Savičenta koji se finan­ci­ra u okvi­ru EFS – Europskog soci­jal­nog fon­da, i nakon niza radi­oni­ca i edu­ka­ci­ja u petak 28. lip­nja reali­zi­ra­mo svoj prvi pro­gram u okvi­ru pro­jek­ta. Lecture per­for­man­ce kolek­ti­va FoAM kojeg čine Maja Kuzmanović i Nik Gaffney, u loži u Savičenti“, doda­je Debeljuh.

Apoteka je obi­lje­ži­la peto­go­diš­nji rad grup­nom izlož­bom „Privremeni susre­ti“ koje je naj­pri­je bila orga­ni­zi­ra­na u gale­ri­ji Galženica te u Apoteci do trav­nja 2018. Privremeni susre­ti usmje­re­ni su na pro­pi­ti­va­nje pros­tor­nih odno­sa i inte­rak­ci­ja izme­đu obje­ka­ta i subje­ka­ta, kon­cep­tu­ali­za­ci­ju pro­ce­du­ra, pos­tu­pa­ka i odno­sa unu­tar umjet­nič­kog dje­la, sis­te­ma umjet­nos­ti i gale­rij­skog pros­to­ra, oku­piv­ši umjet­nič­ke pozi­ci­je koje se doti­ču pita­nja (re)prezentacije i „izla­ga­nja“. Radovi uka­zu­ju na nape­tos­ti izme­đu pros­to­ra, pro­ma­tra­ča i pro­ma­tra­no­ga i susre­će­mo ih kao niz među­od­no­sa i puko­ti­na ispre­ple­te­nih u pri­vre­me­noj okolini.

„Privremeni susre­ti“ na raz­li­či­te nači­ne kon­cep­tu­ali­zi­ra­ju odno­se unu­tar pros­to­ra umjet­nos­ti, umjet­nič­kog dje­la, sis­te­ma umjet­nos­ti i ins­ti­tu­ci­onal­nog konteksta.

U Apoteci se tre­nut­no može pogle­da­ti izlož­ba Ištvana Išta Huzjana, a otvo­re­na je do 20. lip­nja. Novo otvo­re­nje je zaka­za­no za subo­tu 22. lip­nja. Apoteka će ugos­ti­ti Institut Tomislav Gotovac izlož­bom „Tomislav Gotovac: Film svim sredstvima“.

Pripreme su u tije­ku za novo izda­nje izlož­be Cinemaniac Misliti film, poprat­nog pro­gra­ma Pula film fes­ti­va­la. Realizira se kao dvi­je izlož­be, samos­tal­na izlož­ba Gorana Trbuljaka i skup­na izlož­ba „mis­li­ti film – mis­li­ti kino“ u gale­ri­ji Aneks, MMC Luka. Otvaranje je pre­dvi­đe­no za nedje­lju 14. srpnja.

Razgovarala Paola ALBERTINI

Fotografije iz arhi­ve Kulturistre i Apoteke