Nevidljiva Savičenta: izložba Alema Korkuta „Jedan i drugi“ u Galeriji Šikuti
Samostalna izložba Alema Korkuta naziva „Jedan i drugi“ bit će otvorena u petak, 11. rujna u 19 sati u Galeriji Šikuti.
Šikuti Machine u sklopu projekta Nevidljiva Savičenta oživljavaju program galerije u Šikutima kroz seriju jednodnevnih izložbi koje će se održati kroz 2019. i 2020. godinu. Ponavljanjem nekih od važnijih izložbi, koje su se prethodno održale u tom nekonvencionalnom izložbenom prostoru — štali u Šikutima, ali i pozivajući umjetnike na stvaranje novih ambijentalnih i likovnih intervencija i performansa, kustos ovog programa, Mladen Lučić podsjeća nas na ključan period kulturnih aktivnosti u Svetvinčentu koje su već tada odmicale od dominantnih institucionalnih praksi u suvremenoj vizualnoj umjetnosti.
„Dvije su konstante permanentno prisutne u umjetničkom stvaralaštvu Alema Korkuta; propitivanje kiparskog medija s pomicanjem njegovih perceptivnih granica te sama procesualnost nastanka skulpture, bilo da je riječ o njenoj tvorbi ili destrukciji. U svom kiparskom izrazu Alem koristi klasičnu skulpturu, mobilne (često interaktivne) objekte, fotografiju, video, crtež, instalaciju, odnosno sve ono gdje je prisutan kiparski izraz, ili točnije sve ono u čemu Alem prepoznaje skulpturalnu provenijenciju. Propitivanje materijala, granica između statičnog i kinetičkog te pomoću toga traženje nove prostornosti, svojstva su koja u nadgradnji skulpturalnog promišljanja njeguje Alem Korkut, a da unatoč takvom, gotovo konceptualnom, razmišljanju ne odustaje od narativnosti i objektivističko – realistične pozicije svojih kiparskih djela. Konceptualna nota provlači se kroz čitav Korkutov opus kojeg karakterizira i izuzetna duhovitost kao i inzistiranje na komunikaciji s gledateljem. U svom 
dosadašnjem opusu Alem je načeo niz kiparskih problema a neprekidno propitivanje skulpturalnih svojstava i njihova interpretacija zaokružili su njegovo dosadašnje stvaralaštvo u izuzetno zanjimljivu (stilski i medijski različitu, a idejno i misaono identičnu) zaokruženu cjelinu. U Korkutovom stvaralaštvu diskutiraju različite geometrijske forme s amorfnim materijalima, minimalistička asocijativnost u neprekidnom je dijalogu s narativnim i deskriptivnim, pokret iniciraju gledatelji ili on nastaje motoričkim putem kao logična posljedica skulpturalnog razvoja forme, dok su gradnja i destrukcija, kao i fizička promjena materije, konstante njegova kiparskog izraza. Ciklus Jedan i drugi nastao je ove godine, najvećim djelom za vrijeme Corona lockouta, a radi se o manjim kiparskim formatima gdje se u odnosu jedan na jedan konfrontiraju različite forme i materijali, ali premda Korkut u svoj opus uvodi novo problematiziranje odnosa medija i izvedbene građe, ostaje vjeran svom prepoznatljivom stilu“, piše Mladen Lučić.
Alem Korkut rođen je 8. listopada 1970. godine u Travniku (Bosna i Hercegovina). Nakon završene osnovne i srednje škole u Banjaluci, upisao je studij Kiparstva u Sarajevu 1991., a 1992. godine upisao je Kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 1997. u klasi prof. Šime Vulasa. Autor je više javnih skulptura, među kojima su Karijatida u Pazinu (2002.), Spomenik biciklu u Koprivnici (2005.), Spomenik palim braniteljima Domovinskoga rata u Šibeniku (2006.) te Četiri rijeke u Karlovcu (2009.). Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, a dobitnik je više nagrada i priznanja. Od 2007. predaje Kiparstvo na ALU‑u u Zagrebu, a trenutačno je u statusu redovnog profesora. Član je umjetničke organizacije Atelijeri Žitnjak od 2003. godine. Živi i radi u Zagrebu.
Priredio B. V.
