Pitanja, komentari i odgovori panel diskusije „Ususret novoj kulturnoj strategiji Istarske županije“ s pročelnikom Vladimirom Torbicom
Panel diskusija djelatnika u kulturi s Vladimirom Torbicom, pročelnikom za kulturu i zavičajnost Istarske županije na temu „Ususret novoj kulturnoj strategiji Istarske županije“ održana je u srijedu, 16. lipnja s početkom u pulskom Circolu Zajednice Talijana. Diskusiju je moderirala Irena Boljunčić Gracin. Susret je organizirala IKA-Istarska kulturna agencija u partnerstvu s HUIU-Hrvatskim udruženjem interdisciplinarnih umjetnika.
Istarska kulturna strategija 2 (IKS 2) kreirana je za razdoblje od 2014. do 2020. godine te je u najavi izrada nove strategije za naredno razdoblje. Tijekom razgovora s pročelnikom UO za kulturu i zavičajnost govorilo se o provedbi ove strategije te jesu li rezultati te provedbe doprinijeli razvoju kulture i umjetnosti u županiji. Pričalo se i o sustavu natječaja za Javne potrebe u kulturi Istarske županije te prati li taj sustav smjernice propisane IKS-om. Govora je bilo i o trenutnom stanju sektora obzirom na krizu uvjetovanu pandemijom te o metodici donošenja nove Istarske kulturne strategije za naredni period.
Uslijedila je rasprava s okupljenom publikom koju su sačinjavali predstavnici civilnog sektora, institucija i realnog sektora. Riječ su uzeli Mario Benčić (Radio Labin), Kristina Nefat (HUIU), Vedran Trgovčić (BO d.o.o.), Tamara Nikolić-Đerić (Etnografski muzej Istre), Marino Jurcan (udruga Metamedij), Nela Simić (udruga Atanor), Damjana Frančić (Sveučilišna knjižnica Pula), dizajner Mauricio Ferlin i Aleksandra Vinkerlić (IKA).
Mario Benčić je komentirao uvodni dio panel diskusije pohvalivši moderatoricu Boljunčić Gracin koja je po njegovom sudu odradila odličan posao ispitujući pročelnika pa je publika dobila puno širu sliku o temi. Riječ je potom uzeo Vedran Trgovčić koji je govorio o problemima realnog sektora, pogotovo onog koji se bavi tehničkom podrškom raznoraznih manifestacija i koji je tijekom pandemije bio najviše pogođen. Događaja nije bilo, radnici su morali pronalaziti druge poslove u građevini i brodogradnji kako bi preživjeli. Radi se o profesionalcima koji su se za poslove tehničke podrške obrazovali i usavršavali i koji poznaju sve aspekte rada u tim zahtjevnim produkcijama i koje će biti teško vratiti. Jedna od ideja je bila i dogovoriti kreditiranje od strane županije za određene projekte o čemu se Torbica složio.
- Razgovarali smo o kreditnoj liniji i to nije zaboravljeno. Vi znate da kao županija dajemo određena kreditna sredstva i onda isplaćujemo na temelju javnog natječaja postotak od kamate itd. Jedna od ideja je bila da po uzoru na druge segmente to napravimo i za kulturu što realno gledajući nije nemoguće. Sada moramo vidjeti hoćemo li se uspjeti izboriti za taj novac i onda napraviti kreditnu liniju, kazao je Torbica.
Kristina Nefat se nadovezala na temu kazavši da je sve povezano te da je problematika ljudi koji su ostali bez posla ozbiljna.
- Htjela bih se osvrnuti i na ITU mehanizam i taj famozni kulturni centar koji bi se trebao graditi u Puli protiv kojeg sam ja od početka zato što nije postojao pravi proces. Radi se centar za kojeg se nije ispitalo potrebe, nema se pojma kojim sadržajem će se puniti… To vam je isto kao da gradite bolnicu, a ne znate za što je. Tu je proces totalno fulan, a jako veliki novci su u igri. Ja mislim da bi se ti novci puno bolje bili iskoristili i da bi se napravio puno bolji centar od onog koji će se počet graditi za kojeg grad i dalje ne zna što će u njemu biti. Dakle totalno krivi proces, a takvih procesa ima i na nivou županije. Stoga mislim da bi trebalo puno više razgovarati, imati puno više ovakvih zajedničkih rasprava i nadam se da ovaj novi proces strategije neće biti lista pustih želja koja ne služi ničemu. Smatram da sad treba sve to što se nije napravilo uzeti u obzir i napraviti dobar proces izrade kulturne strategije koja će koristiti svima, a ne za koju će se kazati da je lista pustih želja nakon sedam godina, kazala je Nefat.
- Lisu pustih želja ste definirali svi vi skupa zajedno sa mnom – a pretpostavljam da se svi sjećate kako je strategija napisana. Što se tiče ITU mehanizma molim vas da zovete ljude koji su za to odgovorni jer vam ne mogu odgovarati na pitanja koje sa mnom nemaju apsolutno nikakve veze. Što se tiče županijskih projekata koji su ad hoc napravljeni recite mi o kojima se radi i ja ću vam obrazložiti da li je to tako ili nije, ponudio je Torbica.
Nela Simić iz udruge Atanaor je kazala da na razini Hrvatske postoji niz strategija koje nisu usklađene te da je međusektorska suradnja slaba.
- Čini mi se da u nekim drugim zemljama postoji više načina na koje se može pružiti podrška umjetnicima i cijelom sektoru, osim donošenja strategija koje su mjerljive nekim pokazateljima i kasnije evaluirane. Problem je i sa udrugama koje nisu dovoljno kapacitirane i nezavisnim umjetnicima koji djeluju kao pojedinci koji na žalost nemaju centralno mjesto pristupa svim ovim informacijama. Mnogi ne znaju za Auroru kao instituciju kojoj bi se obratili za pomoć – mnogi ne znaju za mogućnost sufinanciranja kreditima – nemaju neku osobu kojoj bi se obratili kao pomoć u pisanju nacionalnih, a kamo li europskih projekata… Tu je cijeli niz problema gdje nedostaje neke konkretne strukture. Na nacionalnoj razini govorim o nepostojećem zakonu o sponzorstvu. Tu su i problemu koji vuku repove od strategije na nacionalnom nivou iz 2007. godine gdje bismo mi kao udruge morali namaknuti ostatak sredstava u odnosu da 20% ili 50% koje dobijemo. Ne-suradnja s realnim sektorom i ne postojanje tog famoznog zakona o sponzorstvu nam to ne omogućava. Dakle to je taj niz problema zbog kojeg su strategije mrtvo slovo na papiru, kazala je Simić.
- Slažem se i ono konkretno što mi možemo u tome poduzeti je jačati Istarsku kulturnu agenciju, financijski i kadrovski kako bi upravo tamo u IKA‑i imali ispomoć za takve tehničke stvari, odgovorio je Torbica.
Riječ je potom preuzeo Marino Jurcan i udruge Metamedij koji je ustvrdio da je ovakvih događaja potrebno više. On je istaknuo da se u vremenima krize uvjetovane pandemijom kada bi cijeli sektor mogao pretrpjeti rezove i financijske restrikcije ne bi trebalo raditi podjele u sektoru već bi se svim snagama trebalo postaviti kulturu kao javnu potrebu.
- Isto tako nisam čuo neke argumente zašto je tradicionalno lošije od suvremenog makar mi dolazili iz novomedijskih kultura. Ne možemo kao papige ponavljati europske politike i to onda prevoditi i stavljati u naše kulturne politike kao nešto što je zacementirano. One služe tome da mi razvijemo neke svoje kulturne politike pa da se one nadopunjuju, a ne da se prepisuju europski strateški dokumenti. Mislim da nam strategija treba služiti kao neko kormilo za lakše snalaženje u kulturi, kao zagovarački alat, ali i za prepoznavanje nekih identificiranih potreba. Mislim da je ova strategija dobro izrađena, kolega Mišković je radio participativno i konzultirao se s nama u dva navrata, a da je manje stvari uključeno unutra onda bi se neki bunili zato što nisu unutra. Ovako je možda previše stvari, ali te stvari nama služe, nama ili nekoj drugoj udruzi, da se možemo prijaviti na neki europski projekt, da možemo otići u školu i na temelju zavičajnosti ponuditi kulturne sadržaje u školama koje za kulturu nemaju predviđen niti jedan sat… Drugim riječima dosta toga ovisi o nama. Ne možemo zahtjevati da nas političar vuče za ruku i kaže nam „evo tu nešto piše i ja ću vam reći što možete raditi.“ Strategija je okvir unutar kojeg mi trebamo prepoznati naše kapacitete – pročitati, proučiti, napisati projekt i naći sufinanciranje. Sigurno nam je lakše provoditi takve projekte i zagovarat neke stvari kada je to identificirano u nekoj javnoj strategiji nego da smo to sami izmislili ili pronašli na nekom ljevičarskom blogu kao moguću potrebu. Nadam se da će i sljedeća strategija biti dobra, a može biti i konkretnija, kazao je Jurcan.
On je dodao da bi volio da i ta strategija bude donesena participativnim metodama kao i prijašnja. Što se tiče rada kulturnih vijeća i prijedloga može li to biti drugačije ustrojeno Jurcan je podsjetio da je IŽ jedna od prvih županija koja je postavila kulturna vijeća.
- Negdje 2005. godine je na inicijativu nekolicine udruga su osnovana i vijeća za novomedijske kulture i tu se pronašao prostor gdje se mogu prijavljivati projekti koji nisu vezani za ustanove već za neke građanske inicijative i udruge. Vijeće za novomedijske kulture u IŽ je 2016. predložilo novi set kriterija – to su ti posebni kriteriji koji su se odnosili na samu Istarski kulturnu strategiju. Jedna od mogućih uloga IKA‑e bi mogla biti i podrška članovima vijeća koji možda jesu stručnjaci u svojim područjima, ali nisu stručnjaci za kulturne politike. Oni možda u realnoj situaciji na terenu znaju prepoznati je li nešto dobro ili nije, ali im je to možda teško formulirati u žargon javnih politika. Vezano uz krizu i neku novu situaciju s kulturom rađeno je više istraživanja na nivou županije i države i sve ih možete pronaći na stranicama Zaklade Kultura nova. Na nacionalnoj i europskoj razini prepoznata je potreba da se ulaže u uvjeta rada u kulturi stoga i pozdravljam prijedlog da se intenzivnije radi na višegodišnjim potporama. Treba raditi i na digitalizaciji te na kompetencijama djelatnika za digitalizaciju. Ono što je sigurno ključno za nas u kulturi – što je vidljivo i po prosjeku godina ovdje prisutnih – jest razvoj mladih te pomlađivanje civilnog sektora. Postoje istraživanja o potrebama mladih koje su radili HUIU na razini Pule te Metamedija i IKA na razini županije pa se svi mogu informirati i saznati što je za mlade kultura. Možda ne bi bilo loše predvidjeti i financiranje za neke ad hoc projekte pošto je mladima možda komplicirano bavit se administracijom. Neki ni nemaju udruge, a željeli bi nešto raditi. Moglo bi se otvoriti i više razreda financiranja u programu javne potpore gdje bi jedan od njih bio samo za nove projekte kako se mladi ne bi trebali takmičit s nekim velikim projektima ili iskusnim udrugama i time bi imali više šansi za sufinanciranje. Za kraj govorio bih o potrebama koje su postale vidljive u ovim predizbornim vremenima, a to je da će se trebat raditi na medijskoj i političkoj pismenosti i mladih i starih, zaključio je Jurcan.
Tamara Nikolić-Đerić je također pohvalila panel diskusiju i dodala da bi i nova strategija trebala biti participativna ne samo u procesu donošenja već da jedan od njenih ciljeva bude intersektorska suradnja.
- Makar se ovdje svi znamo i poznajemo ponekad je jako teško uspostaviti te suradnje. Upravo bi tu suradnju na neki način trebalo usustaviti. Druga stvar koju bih htjela naglasiti je da EMI upravo provodi jedan program u sklopu Kreativne Europe, a Eko muzej Batana koja je sada na koljenima kao i svi vi je privela tri europska projekta u posljednje četiri godine i to zaista jeste teško. Trebamo postaviti jedan sistem facilitatora koji će pomagati udrugama, ali i institucijama koje nemaju kapaciteta ili pristup informacijama. Treba nam mreža osoba koje imaju iskustva i koje bi se stavile na raspolaganje i pomagale udrugama i institucijama koje žele sudjelovati u tim većim europskim projektima, predložila je Nikolić-Đerić.
Mauricio Ferlin je govorio o poziciji samostalnih kulturnih djelatnika, nužnom financijskom jačanju kulture i suradnje s realnim sektorom.
- Ono što mi se čini da ovih zadnjih godina izostaje je vidljivost istarske kulture u kontekstu šire regije. Naši umjetnici su prepušteni sami sebi, svom radu i vezama koje imaju, a tu mislim da županija može napraviti još dosta. Kada neko radi dobro treba podržati njegovu vidljivost. Puno projekata budu ostvareno ovdje i na tome sve stane umjesto da se to predstavi dalje i zato mislim da je ta povezanost Istre i svijeta slaba. Na njoj treba raditi jer imamo puno toga dobrog za pokazati. Ako se nađe načina da budemo svi skupa vidljiviji radit će se bolje i ući u neke nove produkcije s nekim stranim partnerima, kazao je Ferlin.
Damjana Frančić iz pulske Sveučilišne knjižnice htjela je za kraj napomenuti da knjižnica već godinu dana ne dobiva obvezni primjerak novina i to zbog manjka prostora što je vrlo veliki problem jer ta građa koristi povjesničarima. Sve se moglo riješiti da je Nacionalna knjižnica osigurala digitalni primjerak novina, no do toga nije došlo.
Za kraj je pročelnik Torbica obećao da će u novoj strategiji, kao i u onima prije nje biti zapisano ne ono što želi politika već ono što žele svi akteri u kulturi Istarske županije. Aleksandra Vinkerlić se zahvalila svim prisutnima u ime organizatora – IKA‑e i HUIU‑a – te je na kraju pojasnila da je IKA ustanova osnovana od strane IŽ kao servis ili spona između javne uprave i organizacija civilnog društva odnosno nezavisne kulturne scene.
- IKA je relativno mlada organizacija i nju treba ojačati – financijski i kadrovski. Unutar IKA‑e njoj djeluje i filmski ured, odnosno servis za filmaše i sve to uz administraciju, operacionalizaciju i izvještavanje vodi jedna osoba i nadam se da će se to obećanje o jačanju agencije i ostvariti, kazala je Vinkerlić.
- Naš je cilj u županiji da što manje ljudi za što manje novaca što više napravi, ali da ćemo se potruditi da ojačamo IKA‑u, hoćemo, kazao je za kraj pročelnik Torbica.
Tekst i fotografije Boris VINCEK
