Zadnji dan 23. Media Mediterranea festivala
Otvorena izložba polaznika radionice spekulativnog dizajna „Augmented authenticity“
• Prezentacija i izložba radova s radionice spekulativnog dizajna „Augmented Authenticity“, zadnji program 23. Media Mediterranea festivala udruge Metamedij održane su u subotu, 7. kolovoza u galeriji Društva arhitekata Istre. Koordinatorica radionice Marijeta Bradić u uvodnom se govoru prvo zahvalila voditeljima Jasni Dimitrovski i Peteru Purgu koji su kroz pet dana mentorirali deset polaznika podijeljenih u tri grupe.
- Večeras možemo pogledati tri rada koja su nastala tijekom radionice autorskih timova koje čine: Žan Bedenik, Milica Denković, Lazar Mihajlović i Tea Zbašnik; Jungwon Kim, Sara Milić i Katrijn Westland; te Deborah Mora, Roman Paxyutkin i Gaia Radić. Uz te radove izloženo je i tri rada gostujućih autora – netom diplomiranih studenata s odjela za dizajn, umjetnost i tehnologiju na ArtEZ Sveučilištu: Eva van Boxtel, Jippe Liefbroer i Sjoerd Mol o kojima će kasnije govoriti njihov mentor i profesor Luis Rodil-Fernández, kazala je Bradić i predala riječ mentorima.
- Prvo bih se htjela zahvaliti udruzi Metamedij na ovoj svježoj i vrijednoj prilici da proširimo i napregnemo naše umove. Razmišljajući o mogućoj budućnosti referiramo se na našu sadašnju stvarnost koju je obilježila pandemija i naša sve veća prisutnost u digitalnom okruženju. Bilo je izvrsno surađivati sa svim polaznicima, a njihova se kvaliteta odražava u radovima koje su u ovom kratkom roku uspjeli ostvariti. Rezultat su tri prototipa iz nekog budućeg svijeta, kazala je Dimitrovska.
Purg je također izrazio zadovoljstvo s rezultatima radionice te na mogućnosti da radi s tako šarolikom ekipom polaznika, umjetnika, dizajnera, sportaša, pokeraša i eksperimentatora.
- Tijekom ovih pet dana diskutirali smo o važnosti umjetničkog razmišljanje u sklopu spekulativnog dizajna koji mora biti prisutan u dobroj mjeri. Umjetnost daje krila mašti i dozvoljava nam da razmišljamo o nemogućem, o nevjerojatnom. U svojim su radovima autori odgovorili na prijetnju korporativnih, autoritativnih viđenjima budućnosti i osmislili distopije koje mi sami ne bi mogli zamisliti. Rezultat su tri prototipa koji nisu dovršeni radovi jer obrađuju kompleksne teme koje je nemoguće realizirati u pet dana. Cilj je dakle bio prikazati učinjeno, staviti u kontekst i raspravljati o tim mogućim budućim scenarijima, kazao je Purg i zajedno s Dimitrovskom ukratko opisao izložene radove.
Rad „MiddleMan“ tima Žan Bedenik, Milica Denković, Lazar Mihajlović, Tea Zbašnik predviđa budućnost u kojoj korporacije zarađuju na krizi mentalnog zdravlja građana koji su utjehu nalazili u bazi podataka ljudskih emocija zvanoj MiddleMan. Ono što je nekad bilo besplatno sada je monetizirano pa se na emocijama može zaraditi u novoj valuti – emoticoinu.
Rad „The Shadow Harvester“ tima Jungwon Kim, Sara Milić i Katrijn Westland također zamišlja budućnost u kojoj naše postojanje u digitalnom okruženju nije ništa drugo nego nakupina podataka koje dijelimo svjesno i nesvjesno. Shadow Harvester fokusira se na tijelo dok odmara i preuzima negativne podatke kojih se želimo riješiti poput karakternih crta koje nas čine tužnima.
Rad „Ousia Virtual“ tima Deborah Mora, Roman Paxyutkin, Gaia Radić zamišlja budućnosti u kojoj više nema mjesta za groblja. U tom se svijetu razvija tehnološko-znanstvena vjera o pobjedi nad smrću pohranom životnih podataka na digitalni oblak – virtualni raj. No to je samo dio ljudskog bića pa se tijelo pretvara u prah, krutu tvar ili tekućinu koju je moguće konzumirati u ritualu tugovanja – još jedan bliski susret s pokojnikom i oproštaj od njega prije odlaska u virtualni raj.
Luis Rodil-Fernández je također kazao da je pet dana vrlo kratki rok za razradu kompleksnih tema i izradu prototipa, no da je sasvim dovoljno da se prikaže jedan dobro osmišljen rad.
- Sudjelovao sam na više festivalskih edicija u organizaciji udruge Metamedij u raznim ulogama, a lani sam radionicu spekulativnog dizajna morao voditi on-line pa nisam mogao doći do Pule. Predajem na odjelu za dizajn, umjetnost i tehnologiju na ArtEZ Sveučilištu u Nizozemskoj, a kada je udruga objavila temu ovogodišnje radionice odlučili smo formirati tim najboljih studenata koji su nedavno diplomirali. Studenti su kroz radove odgovorili na pitanja koja se protežu kroz ovogodišnju festivalsku temu krenuvši iz vlastitog iskustva i vizije, kao i izloženosti tehnološkom krajoliku koji oblikuje naše vrijeme. U ovom izboru djela fokus je na različitim pojmovima autentičnosti koji nam dolaze iz medija, popularne kulture, društvenih mreža i gaming kulture, kazao je Rodil-Fernández.
Eva van Boxtel sa svojim radom „The Selfie Factory” ulazi kao vanjski promatrač u obojane sigurne prostore, nalik igraonicama, osmišljene za ljubitelje selfija.
S radom „Kimmi’s Worst Nightmare“ Jippe Liefbroer prihvaća izazov svjetskih milijardera i autokrata opsjednutih izgradnjom raketa. Izgradnjom veće rakete Jippe je nadmašio Kim Jong-una svojom razigranom duhovitošću.
Sjoerd Mol sa svojim radom „Digital Specimens“ predstavlja zbirku stijena koje su nekad postojale kao stvarni uzorci i koje su postale popularna 3D sredstva za kreatore videoigara. One se sada nalaze u stotinama naslova, a ovdje izloženi digitalni primjerci predstavljaju digitalnu arhivu za novu virtualnu geologiju.
U sklopu izložbe radova „Augmented Authenticity“ posjetitelji su mogli poslušati i Spekulativni soundrtack kojeg su za potrebe radionice ostvarili Branko Škara i Henry Marić.
Zaključnu ocjenu radionice i izložbe dao nam je Peter Purg u kratkoj izjavi:
- Mislim da smo radionicom ”Augmented Authenticity” – proširene autentičnosti, uspjeli inscenirati autentičnost zajedno s mentoricom Jasnom Dimitrovskom i polaznicima radionice i to na jedan zdrav i kritičan način koji gleda u budućnost oslanjajući se s jedne strane na umjetničko razmišljanje, odnosno načine, metode i alate kroz koje umjetnici baziraju svoje radove, a s druge strane na spekulativni dizajn. Smatram da smo ta dva pristupa prilično inovativno i efikasno ukrstili, što se u konačnici vidi u trima jakim i dobrim radovima To su sve poprilično dovršeni prototipi s profiliranim elementima koji bi mogli ući i u neke druge finalne galerijske prezentacijske forme. Želio bih naglasiti da smo u ovih šest dana radionice daleko više energije i vremena potrošili na ideaciji, promišljanju i konceptualizaciji, a ne toliko na nekoj tehničkoj realizaciji, iako je ona najvidljivija u galerijskom prostoru, zaključio je Purg.
Fotografije Paolo VALENTI
