Izložba kolekcije Čičak – reprezentacija moderne hrvatske umjetnosti u Novigradu
U prostorijama nositelja kulture grada Novigrada, odnosno galeriji Rigo i muzeju Lapidarium je u petak drugog rujna otvorena izložba radova iz zbirke Čičak. Ovo je prvo predstavljanje ove vrijedne kolekcije, ističe njen autor Zvonko Maković, a plod je godinu dana duge suradnje pojedinaca i institucija kao što su grad Novigrad i Istarska županija.
Autori radova pripadaju krugu suvremene hrvatske likovne umjetnosti, a svi se radovi, među kojima ima slika i skulptura, mogu smatrati apstraktnim. Otvorenje je vodila ravnateljica ustanove dr.sc. Jerica Ziherl. Radovi su nastali od pedesetih godina naovamo, a vlasništvo su bračnog para Igora i Gordane Čičak.
Ovo nije izložba
Naizgled vrlo, možda i pre raznolika zbirka može biti zahtjevna za njenog autora, ili pak kustosa, ali je naj široj publici dostupnija, jer nudi svakome, zapravo za svačiji ukus ponešto. Drugim riječima, posjetitelj će imati svoj favorit među desetaka radova, od kojih potencijalno najbolji se nalaze u najmanjem prostoru, odnosno galeriji Rigo.
Među radovima se može primijetiti da ima ravnomjerno raspoređeno one u crnom, bijelom i u boji, te pravilne, elegantne oblike i one neobične i maštovite. Jedina stavka koja bi se mogla izdvojiti je značaj materijala, što se ističe pogotovo na zidnom reljefu Dušana Džamonje nazvanom „Željezna tapiserija“, te na radu zvanom „Surface“, izrađenom 1962. godine od drva i lesonit ploča, čiji je autor slikar i grafičar Ivan Picelj.
Geometrijska apstrakcija kojoj se bavio i Picelj je vjerojatno druga po redu stavka koja objedinjuje dio izloženih primjeraka. U konačnici bi se moglo reći da je izloženo mnoštvo dijela, gotovo da se radi o više univerzuma, a da ih se ne da ni usporediti, nego posjetitelje na neki način pokreće gravitacijom prema tamo gdje je “sve po mom”. Nema naracije, a nema ni izložbe, samo ljepote.
Ljepota nam je potrebna
Maković je u svojem izlaganju istakao vrlo pozitivnu ulogu sakupljača, koji slijedeći i udovoljavajući vlastitoj strasti, vrednuju domaću likovnu produkciju, kupnjom podupiru umjetnike i trgovce umjetnina, te zadržavaju ova dragocjena djela ih unutar naših nacionalnih granica, istina priznaje povjesničar, ne uvijek, ali u ovom prilikom i na korist javnosti. Igor Čičak je svoju kolekciju stavio na raspolaganje autoru Makoviću, ističe ovaj potonji, da je u potpunoj slobodi valorizira i interpretira.
U nastavku su govorili gospodin Čičak, pročelnik za kulturu Istarske županije Vladimir Torbica, te gradonačelnik Anteo Milos koji i podupire ovu izložbu i rad muzeja općenito. Torbica je istaknuo još dvije značajke ove izložbe, odnosno da se mogu razgledati originalni radovi nekih od naših najznačajnijih umjetnika, te ljepotu kao jedne od naših potreba. Maković koji je i autor osvrta u katalogu navodi:
“Razdoblje između 1951. i 1961. bit će u Hrvatskoj iznimno važno za afirmaciju novih umjetničkih strategija. Šezdesete su vjerojatno najintrigantnije razdoblje u novijoj hrvatskoj umjetnosti… Ako su sedamdesete bile vrijeme ikonoklastičkih trendova u matičnoj liniji umjetničke produkcije, i recepcije, osamdesete su vrijeme svojevrsnih. Ikonodula, ljubitelja slika, jer vrijeme je to bilo povratka slici i slikanju.”
Izložbu je moguće razgledati do 9. listopada.
Tekst i fotografije Marko ŠORGO
