Soundpainting platforma Pula 2022 predstavlja – Nenad Kovačić: „Solo za (Rahulovu) kanjiru“

12.09.2022.

Koncert eks­pe­ri­men­tal­ne i impro­vi­zi­ra­ne glaz­be „Solo za (Rahulovu) kanji­ru“ Nenada Kovačića bit će odr­žan u subo­tu, 17. ruj­na u 20.30 sati u Dnevnom borav­ku DC‑a Rojc. „Solo za (Rahulovu) kanji­ru“ kao rad u nas­ta­ja­nju pre­mi­jer­no je izve­den 2021. godi­ne u Muzeju suvre­me­ne umjet­nos­ti u Zagrebu u sklo­pu plat­for­me novog zvu­ka Sinelinea. Autor i izvo­đač istra­žu­je zvu­kov­ne moguć­nos­ti kanji­re – male­nog tra­di­cij­skog juž­no­in­dij­skog bub­nja, čija savit­lji­va gušte­ro­va opna, una­toč sve­ga dese­tak cen­ti­me­ta­ra pro­mje­ra, može pro­izves­ti zapa­nju­ju­ći ras­pon frek­ven­ci­ja i spek­tar zvu­kov­nih boja. Navedene zvu­kov­ne moguć­nos­ti autor dodat­no pro­ši­ru­je ampli­fi­ci­ra­ju­ći uda­ralj­ku te šalju­ći nje­zin sig­nal u lanac efe­ka­ta koji pos­ta­je dio instrumentarija.

„Solo za (Rahulovu) kanji­ru“ sva­ka­ko je nas­ta­vak Kovačićeve dugo­go­diš­nje glaz­be­ne prak­se koja obu­hva­ća kori­šte­nje tra­di­cij­skih uda­ralj­ki u kon­tek­s­tu suvre­me­ne eks­pe­ri­men­tal­ne i impro­vi­zi­ra­ne glaz­be. Također, rezul­tat je to i nje­go­va uspješ­nog nas­to­ja­nja u vra­ća­nju tra­di­cij­skih ins­tru­me­na­ta u glaz­be­no istra­ži­vač­ke prak­se, sma­tra­ju­ći da su u odre­đe­nom tre­nut­ku paušal­no svr­sta­ni u kate­go­ri­ju kon­zer­va­tiv­ne tradicionalnosti.

Solo za kanji­ru u veli­koj je mje­ri ambi­jen­tal­no dje­lo, u kojem Kovačić ipak ne pre­že od veli­kih i naglih dina­mič­kih raz­li­ka, vrlo glas­nih i žes­to­kih dije­lo­va, inten­ziv­nih i pre­ciz­nih rit­mič­kih pul­sa­ci­ja, dono­se­ći slu­ša­te­lju rani­je spo­me­nu­ti spek­tar zvu­kov­nih moguć­nos­ti obli­ko­van u jedins­tve­nu muzič­ku cjelinu.

Ton maj­stor je Dean Pavletić, a teh­nič­ka pot­po­ra pru­ža AudioLAB d.o.o.. Autor pro­mo­tiv­nog mate­ri­ja­la je Neven Radaković dok je autor pro­mo­tiv­nih foto­gra­fi­ja Samir Cerić Kovačević. Organizaciju pot­pi­su­je Soundpainting plat­for­ma Pula 2022 i udru­ga Rondo Histriae u surad­nji sa Savezom udru­ga Rojca. Događaj je orga­ni­zi­ran u sklo­pu pro­gra­ma “Ciklus kon­ce­ra­ta Nove, eks­pe­ri­men­tal­ne i impro­vi­zi­ra­ne glazbe_0.3” kojeg orga­ni­zi­ra udru­ga Rondo Histriae uz finan­cij­sku pot­po­ru Upravnog odje­la za kul­tu­ru i razvoj civil­nog druš­tva gra­da Pule i Upravnog odje­la za kul­tu­ru i zavi­čaj­nost Istarske županije.

Nenad Kovačić (1982., HR) uda­ralj­kaš i istra­ži­vač bal­kan­skog i zapad­no­afrič­kog rit­ma o kojem je učio od naj­ve­ćih živu­čih maj­sto­ra u Gvineji, Maliju i Burkini Faso.  Dobitnik je stru­kov­ne glaz­be­ne nagra­de Status (2006.) za naj­bo­ljeg ins­tru­men­ta­lis­tu u kate­go­ri­ji etno glaz­be. Glazbom se počeo aktiv­no bavi­ti 1997. Djeluje u Zagrebu kao član ben­do­va Antenat, Afion, Sevdah Takht Damira Imamovića, Truth ≠ Tribe, Mimika, Chant Electronique s koji­ma je ostva­rio 10 služ­be­nih izda­nja (Aquarius Records, Dirty Old Label, Glitterbeat Records, Rika Muzika) i neko­li­ko sto­ti­na kon­ce­ra­ta po Hrvatskoj i svi­je­tu. Od 2006. godi­ne dje­lu­je i kao autor kaza­liš­ne i film­ske glaz­be. Ostvario je dugo­go­diš­nju surad­nju sa pro­du­cent­skom kućom Hulahop kroz pro­jek­te ‘Mijenjam svi­jet’ i ‘Betonski spa­va­či’. Redoviti je surad­nik dra­ma­tur­ško reda­telj­skog tan­de­ma Tomić – Kovačić s koji­ma je do sada radio na neko­li­ko pred­sta­va (ZKM, ITD, Gavella, HNK Split, HNK Zagreb, HNK Rijeka, HNK Varaždin, GKL Split, Dječje kaza­li­šte Dubrava, Kazališna dru­ži­na Pinklec, kaza­li­šte Novi život) od kojih su mno­ge nagra­đi­va­ne u raz­nim kate­go­ri­ja­ma i po raz­nim fes­ti­va­li­ma, a pred­sta­va ‘Did i Repa’ u pro­duk­ci­ji GKL‑a Split dobi­la je nagra­du za naj­bo­lju glaz­bu – Mali Marulić 2013.

Surađivao je i sa reda­te­ljem Reneom Medvešekom, reda­te­lji­com Renatom Carolom Gaticom te kore­ogra­fi­ma Francescom Scavettom i Robertom Olivanom. Od 2008. redov­no vodi svo­ju ško­lu zapad­no­afrič­ke rit­mi­ke, kako u Zagrebu tako i u osta­lim gra­do­vi­ma Hrvatske. Iako se kroz svo­je muzič­ko dje­lo­va­nje od samih poče­ta­ka bavi impro­vi­za­ci­jom, zad­njih neko­li­ko godi­na je kroz pro­jek­te poput Suprised Body Project (Studio za suvre­me­ni ples), Noćne vizi­je, Zvuk pokre­ta, CRI Orchestra, Orkestracija pros­to­ra, Živa voda te sudje­lo­va­nje na Audioart fes­ti­va­lu i Izlogu suvre­me­nog zvu­ka, inten­ziv­ni­je uro­nio u svi­jet impro­vi­za­tor­ske, ‘suvre­me­ne’ glaz­be i dalje svoj rad razvi­ja i u tom smjeru.

Priredio B. V.