Predstavljanje albuma “Pongal” projekta Too Faar
Marko Grbac Knapić gost Artist talk programa u Dnevnom boravku DC‑a Rojc
Tekst Daniela KNAPIĆ • Fotografije D. KNAPIĆ i arhiva MGK
• Kada pogledam unatrag na moj put čujem Nat King Colea – taj neki feeling melankoličnih swing balada cijelo vrijeme je tu •
• Nakon koncertne promocije albuma Pongal, održane u Klubu Kotač 12.veljače, svestrani pulski glazbenik Marko Grbac Knapić prošlog se petka u Dnevnom boravku DC‑a Rojc predstavio i u programu Artist talk, razgovoru s Borisom Bjelicom Bebetom koji je uživo prenošen na Radio Rojcu, a sve je upotpunjeno i projekcijom fotografija iz Markove arhive.
U prvom dijelu razgovora dao je presjek svojih dosadašnjih šarolikih glazbenih avantura, dok se u drugom mahom pričalo o procesu stvaranja nove ploče. Upitan o prvim susretima s glazbom, odgovorio je da za njega to nije bio ni punk, ni jazz ni elektronika, ništa čime se kroz život bavio, nego album hitova Nat King Colea koji su mu kao djetetu roditelji puštali prije spavanja: „Te balade su i danas u mojoj glavi i definitivno su me odredile, kada pogledam unatrag na moj put čujem Nat King Colea, ne toliko kroz samu glazbu koliko taj neki feeling tih melankoličnih swing balada, cijelo vrijeme je tu.“
Glazbom se, kaže, počeo baviti relativno kasno, s 20 godina, nakon što je zbog rata koji se tek rasplamsavao odlučio odustati od studija u Zagrebu.
„U to se vrijeme živjelo kao da ti je svaki dan posljednji, tako smo odrastali, i zato to vrijeme pamtimo po nekim dobrim kreativnim momentima.“, priča Marko. Isto je u Ljubljani odlučio i prijatelj Mladen Bačić, te su se prvo zajedno uputili u berbu voća u Italiju, a potom su želeći osnivati band sav zarađeni novac uložili u nabavu instrumenata i opreme. Kad su upoznali bubnjara Dejana Gotala, zajedno su oformili Dark busterse, punk band s kojim su u pet godina odsvirali preko 350 koncerata. Za strana gostovanja, većinom u Sloveniji, najzaslužniji je Marko Brecelj, koji im je organizirao gaže, a jedno kraće vrijeme živjeli su i muzicirali i u skvotu na Metelkovoj u Ljubljani.
Iz tog intenzivnog razdoblja ostao je samo jedan vinil i to s polovicom materijala LP‑a „Drugi mentalitet“ snimljenog u štinjanskom studiu Ear kod legendarnog producenta Čotke. Pola, stoga što je ploča odrađena zajedno s kolegama iz Fuck off bolana, predstavljenih na drugoj strani. Stoga, povodom 30.godišnjice objave tog albuma, Marko namjerava objaviti vinil s kompletnim tada snimljenim materijalom. Na to ga je potaknula činjenica što su Dark Bustersi i danas rado slušan band, a npr. pjesma „Hrvatska danas“, čiji je tekst bio sastavljen od novinskih naslova, još je uvijek aktualna.
Nakon pet godina punka, Bustersi su promijenili stil u drum’n’base i preimenovali se u After Buster Future Beat, no ubrzo potom se Marko uputio u Amsterdam, studirati kontrabas na tamošnjoj jazz akademiji. Studij je prekinuo, ali zadržao se tu punih osam godina, krećući se u tada umjetnički vrlo živoj skvoterskoj sceni i svo vrijeme muzicirajući. Međutim, priznaje, ni jedno ljeto nije proveo izvan Pule, jer je kao i svi Puiležani „velik ovisnik o ovom našem moru, ovim borovima, ovim mirisima…“. U tim ljetnim intervalima razvila se i suradnja s bubnjarem Markom Quarantottom, prvo na projektu Manig, a kasnije i na mnogim drugima, pa tako i novoj ploči Pongal.
Kao najznačajnije umjetničko iskustvo iz amsterdamskih godina naveo je rad s avangardom glazbeno-teatarskom skupinom „Forgotten fish memory orchestra“, u kojoj je svirao kontrabas i s njima snimio dva albuma. Nastupili su i proglašeni najboljom predstavom i na pulskom PUF festivalu 2004. godine.
U Amsterdamu je Marko posjećivao i psy trance događanja, na kojima se najradije zadržavao na chill floorovima. To je njegove glazbene preokupacije povuklo i u tom pravcu, posebno nakon što je naučio služiti se programom Ableton, znanje koje danas prenosi i na Ableton radionicama. Do sada je kao Too Faar i s raznim drugim projektima nastupao na mnogim svjetskim, regionalnim i lokalnim chill pozornicama festivala poput Future Nature (HR), Lost Theory (HR), Boom (PT), MoDem (HR), Ruighort solstice (NL)… To su mu – kaže – vrijedne prilike da pred većom publikom uživo ispita reakcije na svoju glazbu. K tome, na MoDemu već godinama radi i kao stage manager, što mu je posebno korisno iskustvo.
Sa platformom Psygendering u Klubu Kotač posljednjih godina organizira psytrance događanja, a već skoro tri godine s kolegom Nenadom DJ Nešom Milačićem svake srijede uvečer na Radio Rojcu vodi emisiju o psihodeličnoj kulturi „Traktor“. Kao jedan od vrhunskih doživljaja s trance festivala naveo je nastup na Boom festivalu u Portugalu, gdje je dobio zahtjevan zadatak svoj materijal prilagoditi za surround sustav sa šest u krug postavljenih zvučnika i to ga se toliko dojmilo da od tada pokušava i kod nas predstaviti razliku koja se u zvuku dobije takvom postavom opreme. Tvrdi da je vrlo jednostavno izvediva, ali još nije naišao na entuzijaste koji bi to s njime pokušali i realizirali.
Poseban segment je Markovo bavljenje jazzom i improvizacijskom glazbom, a okušao se i u glazbi za kazališne i plesne predstave. Tvrdi kako nikad nije svirao ono što nije želio, što mu se nije sviđalo, ali ipak priznaje da je jedva izdržao tezgariti dvije sezone na jednoj terasi svirajući jazz-standarde zajedno s Igorom Mihovilovićem.. „Makar mi je u početku i to bilo zabavno, nešto kao vježbanje instrumenta, ali nakon tog iskustva spakirao sam kontrabas i od tada ga nisam ni taknuo.“ Prije Korone u Klubu Kotač bili su vrlo popularne i jam session večeri koje je inicirao pod nazivom Jazavac, a bogata suradnja na impro-glazbi i soundpaintingu s Nevenom Radakovićem došla je spontano, budući oboje stvaraju u Rojcu i vole izazovne glazbene eksperimente.
Zanimljiva je i suradnja s fotografom Dejanom Štifanićem, s kojim je realizirao umjetničko-arhivski multimedijski projekt Locotron, zvučnu sliku DCa Rojc u videu s Dejanovim fotografijama šarenih vrata stanara Rojca. Taj, kao i videi mnogih drugih Grpčevih projekata mogu se pogledati na You tube kanalu M.G.K. musica, kao i na istoimenoj web stranici umjetnika.
S autorskim glazbenim projektom Too Faar započeo je još u Amsterdamu 2006. godine, a u sklopu njega nastao je i novi vinil „Pongal“. Ispričao je kako je na početku zapravo nastupao kao „Tovar“, ali budući se na holandskom „v“ čita „f“ holanđani su to čitali Too far i tako je ostao taj naziv. Baza Too Faar kreativnog procesa je jam session sa elektronskim, akustičnim i električnim instrumentima. Album „Pongal“ izbor je iz kompozicija nastalih u razdoblju od 2016. do 2021. godine na jam sessionima u Markovom studiju „Armazonex“, prostoriji na 3. katu u kojoj s brojnim prijateljima glazbenicima gotovo svakodnevno svira i stvara od samih početaka DC‑a Rojc. Iz šarolike glazbene kašice koja se kuhala na tim sessionima odabrao je šest kompozicija i po svom glazbenom ukusu začinio ih elektronikom, ali i „običnim“ instrumentima, posebno slide gitarom koju sve radije svira. Osim spomenutog Quarantotta, na albumu su zabilježeni i glazbeni doprinosi Saše Zorkić, Master Margherite i Pavana Rangachara. Glazbu na ploči MGK naziva „chill-electro-organic“ elektronikom, budući je zbog mnogih u njoj isprepletenih glazbenih izričaja ne uspijeva svrstati u ni jedan postojeći žanr elektronske glazbe.
Za ploču Pongal udruga Armazonex dobila je potporu grada Pule, a još jedna sretna okolnost je i izdavač – „Geenger“ records, odnosno Danijel Sikora za kojeg MGK ima samo riječi hvale i zahvale. Uz to što je preuzeo većinu „dosadnih“ poslova oko izdavanja i promocije albuma, on je omogućio i analogno masteriranje u Dubrovniku kao i printanje vinila u Austriji. Sve se to prilično oduljilo, „ping-pongalo“ naprijed-natrag kroz brojne mailove, dok Marko nije bio zadovoljan konačnim proizvodom.
Posebno se zahvalio i dizajneru Alexandru Pieriu, koji mu je izradio više izvrsnih verzija omota ploče. On je ujedno jedan od inicijatora njenog nastanka, kao čest gost u Armazonex prostoriji, dodatno „naslušano uho“ koje pomaže konstruktivnim kritikama i „music adviser“, kako ga Marko titulira. Odabrani omot prikazuje morski horizont, za koji MGK kaže da ga najbolje smiruje i fokusira. Sam naslov ploče došao mu je kad je doznao da se na njegov rođendan, 14. siječnja u Indiji slavi praznik žetve i sklada između Zemlje i Boga Sunca, te da se na taj dan želje ostvaruju.
„Ja sam poželio ploču i evo je!“ zaključio je.
