Publika svim filmovima dala ocjenu veću od 4

70. Pula: Najbolji film je dokumentarac „Veće od traume”

Tekst Paola ALBERTINI • Fotografije iz arhiva Pula Film Festivala

23.07.2023.

Zadnjeg dana Festivala, 22. srp­nja, u Malom rim­skom kaza­li­štu dodi­je­lje­ne su nagra­de Pulskog film­skog fes­ti­va­la Zlatne are­ne za fil­mo­ve u Glavnom pro­gra­mu, u sek­ci­ja­ma Hrvatski film i Hrvatske manjin­ske kopro­duk­ci­je. Nakon sve­ča­ne cere­mo­ni­je dodje­le nagra­da, fil­ma­ši nagra­đe­ni na jubi­lar­noj, 70. Puli zapu­ti­li su se u Arenu te se nak­lo­ni­li publici.

O dobit­ni­ci­ma Zlatnih are­na, Velikoj zlat­noj are­ni za naj­bo­lji film te nagra­di Breza za naj­bo­ljeg debi­tan­ta odlu­či­vao je pete­ro­čla­ni ocje­nji­vač­ki sud kojim je pred­sje­da­la glu­mi­ca Nives Ivanković, a čla­ni­ce su još spi­sa­te­lji­ca i dra­ma­tur­gi­nja Tena Štivičić, sni­ma­te­lji­ca Tamara Cesarec, pro­du­cen­ti­ca Maja Popović Milojević i reda­te­lji­ca Snježana Tribuson.

U kon­ku­ren­ci­ji za nagra­de bilo je 13 nas­lo­va u sek­ci­ji Hrvatski film te 7 u Hrvatskoj manjin­skoj kopro­duk­ci­ji. Podsjetimo, za Zlatne are­ne mogli su se natje­ca­ti dugo­me­traž­ni fil­mo­vi svih rodo­va te su uz igra­ne, nagra­đe­ni ani­mi­ra­ni i doku­men­tar­ni filmovi.

Dodijeljena je i nagra­da za naj­bo­lji hrvat­ski film po ocje­ni publi­ke – Zlatna vra­ta Pule, a zanim­lji­vo je da je svih 13 nas­lo­va koji su kon­ku­ri­ra­li za tu nagra­du dobi­lo ocje­nu višu od četiri.

U nas­tav­ku dono­si­mo popis dobit­ni­ka Zlatnih are­na i obraz­lo­že­nja žiri­ja, popis dobit­ni­ka nagra­da u indus­trij­skom pro­gra­mu Pula Pro “Scenarij kino­hi­ta” i “Filmovi u nas­tan­ku”, na kon­cu i pore­dak fil­mo­va i ocje­na publike.

Hrvatski film

Velika Zlatna Arena za naj­bo­lji film dodi­je­lje­na je fil­mu “Veće od tra­ume“ reda­te­lji­ce Vedrane Pribačić, pro­du­cen­ti­ce i sce­na­ris­ti­ce Mirte Puhlovski i pro­duk­cij­ske kuće Metar60.

„Grand prix za naj­bo­lji film dobio je film “Veće od tra­ume”. Vedrana Pribačić i Mirta Puhlovski od ove su teške, bol­ne i bit­ne teme maj­stor­skim režij­skim, sce­na­ris­tič­kim i sni­ma­telj­skim pos­tup­ci­ma napra­vi­le neza­bo­rav­no potre­san i dubo­ko upe­čat­ljiv film. Ovaj film o psi­ho­lo­škoj reha­bi­li­ta­ci­ji i vra­ća­nju dos­to­jans­tva žrtva­ma rat­nih silo­va­nja pove­de gle­da­te­lja na put na kojem pro­la­zi čitav spek­tar osje­ća­ja, suću­ti, bije­sa, oča­ja i bes­po­moć­nos­ti. Uvodi nas u iskus­tvo naj­ek­s­trem­ni­je ljud­ske okrut­nos­ti, ali obnav­lja i vje­ru u ljud­ski kon­takt, u moć, lje­ko­vi­tost i spa­so­nos­nost soli­dar­nos­ti, strp­lje­nja i njež­nos­ti koju su lju­di spo­sob­ni jed­ni dru­gi­ma pru­ži­ti“, sto­ji u obraz­lo­že­nju žirija.

„Uvijek je dobro ima­ti nagra­du i ona bi mogla pomo­ći vid­lji­vos­ti fil­ma. Ali ovo što vi sada kao novi­nar­ka radi­te – poma­že­te da se o ovoj temi još više čuje i još više piše onda će možda oni koji bi tre­ba­li dati neki novac da se pro­gram nas­ta­vi možda jed­nog dana to i čuti i oti­ći pogle­da­ti film. Na taj način ova nagra­da zbi­lja može pomo­ći i zato nam je iznim­no dra­go jer je u pita­nju anga­ži­ra­ni doku­men­ta­rac“, rek­la nam je Pribačić nakon dodje­le nagrada.

Dodala je kako se nada da će ostav­šti­na fil­ma biti jedan cen­tar u kojem će biti dobro doš­li svi lju­di koji se žele suoči­ti sa svo­jim tra­uma­ma i radi­ti na nji­ma kako bi zali­je­či­li dušu.

„Znamo da je to jed­na uni­ver­zal­na pri­ča svih, jer svi smo mi sva­šta proš­li i doži­vje­li u živo­tu. Ne radi se samo o ovoj vrsti tra­ume nego o širem kon­tek­s­tu i iskre­no se nadam da će film tome pomo­ći“, rek­la je na kraju.

Zlatna Arena za reži­ju dodi­je­lje­na je reda­te­lju i sce­na­ris­tu Juraju Lerotiću za film “Sigurno mjes­to”, a u obraz­lo­že­nju žiri­ja sto­ji sljedeće:

„Juraj Lerotić reži­rao je potres­nu osob­nu pri­ču suges­tiv­no i otmje­no; koris­te­ći pre­ci­zan film­ski jezik i u pot­pu­nos­ti izbje­gav­ši sen­ti­men­tal­nost, stvo­rio je osje­ćaj nape­tos­ti do pos­ljed­njeg kadra i inten­ziv­ne, goto­vo ira­ci­onal­ne nade da ćemo neka­ko izbje­ći neiz­bjež­ni ishod. Taj nas osje­ćaj, ne samo suosje­ća­nja nego i vlas­ti­te emo­tiv­ne inves­ti­ci­je u sud­bi­ne liko­va pra­ti još dugo nakon zavr­šet­ka filma“.

Lerotić nam je rekao kako je dois­ta sre­tan jer je nje­gov film tako dobro pro­šao u Puli okru­niv­ši se s čak tri Arene – uz onu za reži­ju, dobio je i nagra­du za naj­bo­lju mušku ulo­gu, Goran Marković te fotografiju.

Zlatna Arena za sce­na­rij dodje­lju­je se Luki Rukavini i Roni Žulj za film “Cvrčak i mra­vi­ca” reda­te­lja Luke Rukavine.

„Luka Rukavina i Rona Žulj su ovu poz­na­tu i jed­nos­tav­nu Ezopovu bas­nu rein­ter­pre­ti­ra­li na suvre­men, duho­vit i inte­li­gen­tan način, zanat­ski bes­pri­je­kor­no, s višes­loj­nim humo­rom i pri­čom koja komu­ni­ci­ra i s malom i s veli­kom publi­kom.“, sto­ji u obrazloženju.

Rona Žulj rek­la je kako nisu vje­ro­va­li da će u tako jakoj kon­ku­ren­ci­ji dobi­ti nagra­du koja im mno­go zna­či. Rukavina se zahva­lio u ime cije­le eki­pe rekav­ši kako su jako iznenađeni.

Zlatna Arena za naj­bo­lju glav­nu žen­sku ulo­gu dodje­lju­je se Tihani Lazović za ulo­gu Tine u fil­mu “Samo kad se smi­jem” reda­te­lji­ce Vanje Juranić.

U obraz­lo­že­nju sto­ji: „Ovu slo­že­nu ulo­gu žene koja živi u nasil­nom bra­ku Tihana Lazović igra sa stal­nom, finom rav­no­te­žom. Njenim tje­les­nim izra­zom osje­ća­mo stal­nu pri­sut­nost pri­jet­nje i već dobro nauče­no, goto­vo fosi­li­zi­ra­no pov­la­če­nje u sebi koje dik­ti­ra­ju meha­niz­mi pre­živ­lja­va­nja, dok na licu i u oči­ma, a s mini­mal­nom koli­či­nom rije­či shva­ća­mo ambi­ci­ju, želju i pobu­nu mla­de žene koja čez­ne za slo­bo­dom i dostojanstvom.“

Lazović se zahva­li­la žiri­ju i rek­la da joj je poseb­na čast pri­mi­ti nagra­du od tak­vih pro­fe­si­onal­ki. Nagradu je posve­ti­la svim žena­ma koje smo kao druš­tvo, ali i sus­tav pot­pu­no zane­ma­ri­li: “Nadam se da će ovaj film otvo­ri­ti ovu tako važ­nu temu zlos­tav­lja­nja”, nagla­si­la je.

Zlatna Arena za naj­bo­lju glav­nu mušku ulo­gu dodi­je­lje­na je Goranu Markoviću za ulo­gu Damira u fil­mu “Sigurno mjes­to” reda­te­lja Juraja Lerotića.

„S likom Damira Goran Marković pre­uzi­ma na sebe veli­ku odgo­vor­nost da sagra­di kla­us­tro­fo­bič­ni svi­jet čovje­ka kojem je osnov­ni pro­ces tra­ja­nja u živo­tu nepod­noš­ljiv. On puni sva­ki kadar pul­si­ra­ju­ćom ranji­voš­ću i pre­ciz­no mate­ri­ja­li­zi­ra nepo­vje­re­nje koja ga spre­ča­va da pris­ta­ne na pomoć i od onih koji mu je očaj­nič­ki žele pru­ži­ti. Nakon gle­da­nja fil­ma mno­go smo bli­že razu­mi­je­va­nju onog ljud­skog iskus­tva s kojim se mno­gi ne mogu iden­ti­fi­ci­ra­ti, čime je Goran Marković ostva­rio gran­di­ozan glu­mač­ki pothvat.“

Marković je pri­li­kom pre­uzi­ma­nja nagra­de rekao je kako lik Damir i nagra­da koju je pri­mio ne pri­pa­da samo nje­mu već i Juraju Lerotiću, nje­go­voj obi­te­lji, glu­mi­ci Snježani Sinovčić, pro­du­cen­ti­ci Miljenki Čogelja, mon­ta­že­ru Marku Ferkoviću te cije­loj eki­pi koja je omo­gu­ći­la da se film dogodi.

„Damir pri­je sve­ga pri­pa­da oni­ma koji se osje­ća­ju kao on tako da i ova nagra­da pri­pa­da svi­ma nji­ma“, rekao je.

Zlatna Arena za foto­gra­fi­ju dodje­lju­je se Marku Brdaru za film “Sigurno mjes­to” u reži­ji Juraja Lerotića.

„Marko Brdar sup­til­nim i nena­met­lji­vim odlu­ka­ma gra­di traj­no jed­na­ko nape­tu atmo­sfe­ru ovog osob­nog, komor­nog fil­ma. S veli­kim pošto­va­njem pre­ma pri­či on nam povre­me­no zak­la­nja sadr­žaj i daje liko­vi­ma pra­vo na pri­vat­nost, a povre­me­no nas inten­ziv­no dovo­di bli­zu daju­ći nam pris­tup u samu srž intim­ne drame.“

Brdar je zahva­lio žiri­ju, Festivalu i cije­loj film­skoj eki­pi na čelu s Lerotićem koji ih je svih spojio.

Zlatna Arena za mon­ta­žu dodje­lju­je se Dubravki Turić za film “Tragovi” u kojem pot­pi­su­je i režiju.

„Dubravka Turić stvo­ri­la je ritam i atmo­sfe­ru koje vode glav­ni lik kroz film osli­ka­va­ju­ći nje­no unu­tar­nje sta­nje, sup­til­no nam ga otkri­va­ju­ći kroz frag­men­te i tra­go­ve prošlosti.“

Nagrada Breza za naj­bo­ljeg debi­tan­ta dodje­lju­je se Josipu Žuvanu za reži­ju fil­ma “Garbura”.

„U debi­tant­skom fil­mu Josip Žuvan i kao sce­na­rist i kao reda­telj pri­ča ganut­lji­vu pri­ču o odras­ta­nju u malom dal­ma­tin­skom mjes­tu, dubo­ko uro­nje­nom u patri­jar­hal­ne kodo­ve, u kojem više­ge­ne­ra­cij­ske kav­ge, jal i gor­či­na sku­če­ne, siro­maš­ne sre­di­ne od naj­ra­ni­jeg dje­tinj­stva obli­ku­ju ljud­ski karak­ter. Međutim Žuvanova lju­bav pre­ma pri­či i liko­vi­ma, nje­go­va autor­ska topli­na, duho­vi­tost i veli­ko­duš­nost stva­ra­ju svi­jet u kojem pos­to­je iskup­lje­nje, oprost i nada u moguć­nost izdi­za­nja iz zada­nih okvira.“

Prilikom pri­ma­nja nagra­de Žuvan je izja­vio kako nagra­du nije oče­ki­vao te se zahva­lio deč­ki­ma koji su glu­mi­li u fil­mu kazav­ši kako je to i nji­ho­va nagra­da kao i nagra­da cije­le teh­nič­ke i kre­ativ­ne eki­pe te producenata.

Zlatna Arena za naj­bo­lju spo­red­nu žen­sku ulo­gu dodje­lju­je se Ivani Roščić za ulo­gu Ines u fil­mu “Garbura” reda­te­lja Josipa Žuvana.

„U svi­je­tu dubo­ko tra­di­ci­onal­no pos­tav­lje­nih odno­sa i mno­gih malih i veli­kih gru­bos­ti, Ivana Roščić odmje­re­no igra ženu čija je sud­bi­na zada­na i, kako se čini, nepro­mje­nji­va, u kojoj auto­no­mi­ja i pobu­na pos­to­je samo u obli­ku sek­su­al­ne tran­s­gre­si­je. Ivana ulo­zi daje upra­vo pra­vu mje­ru gor­či­ne kao i one neo­p­hod­ne topli­ne potreb­ne da bismo vje­ro­va­li u moguć­nost bolje buduć­nos­ti glav­nih likova.“

„Jako volim ulo­gu Ines, mis­lim da mi je doni­je­la jako puno toga lije­po­ga, pri­je sve­ga doni­je­la mi je div­ne glu­mač­ke part­ne­re bez glu­mač­ke su igre i kemi­je te među­sob­ne inte­rak­ci­je, zais­ta nema ni fil­ma“, rek­la je Roščić.

Zlatna Arena za naj­bo­lju spo­red­nu mušku ulo­gu dodje­lju­je se Krešimiru Mikiću za ulo­gu Belca u fil­mu „Escort“ reda­te­lja Lukasa Nole.

„Krešimir Mikić napra­vio je dojm­lji­vu i kom­plek­s­nu ulo­gu pri­je­tvor­nog čovje­ka mefis­tov­skih oso­bi­na i sna­ge. Vješto glu­mač­ki balan­si­ra­ju­ći izme­đu oso­bi­na koje nje­gov mani­pu­la­ti­van lik želi poka­za­ti dru­gi­ma, a skri­va­ju­ći svo­ju pra­vu bit, imao je težak glu­mač­ki zada­tak koji je maj­stor­ski napra­vio. Osobitost nje­go­ve glu­mač­ke inter­pre­ta­ci­je u kojoj se koris­ti mani­ra­ma bal­kan­ske fami­li­jar­nos­ti čini lik boga­tim i zanim­lji­vim te doda­je nje­go­voj inter­pre­ta­ci­ji priv­lač­nu humornost.“

Nagradu je pri­mi­la Barbara Nola rekav­ši kako Mikić sve poz­drav­lja i žiri­ju zahva­lju­je na nagra­di. Nije mogao doći po nagra­du jer sni­ma u Ljubljani, a poru­čio je da je pre­sre­tan što je imao pri­li­ku radi­ti s Lukasom.

„Lukas bi bio jako sre­tan što je Krešo dobio nagra­du jer je godi­na­ma govo­rio kako bi volio radi­ti s njim jer je znao da će se njih dvo­je savr­še­no naći“, rek­la je i na kra­ju napo­me­nu­la kako je Mikić nagra­du posve­tio Lukasu Noli.

Zlatna Arena za sce­no­gra­fi­ju dodje­lju­je se Ivanu Veljači za film “Escort” reda­te­lja Lukasa Nole.

„Scenografija Ivana Veljače bit­no pri­do­no­si raz­li­ko­va­nju sta­le­ških svje­to­va koji se suče­lja­va­ju u fil­mu Eskort i jedan je od odlu­ču­ju­ćih čini­te­lja pos­to­ja­ne nela­god­ne atmo­sfe­re koja suge­ri­ra i anti­ci­pi­ra budu­će doga­đa­nje. Scenografija je estet­ski iznim­no dojm­lji­va i čini film vizu­al­no upečatljivim“

Zlatna Arena za kos­ti­mo­gra­fi­ju dodje­lju­je se Ivani Zozoli Vargović za film “Dnevnik Pauline P.” reda­te­lja Nevena Hitreca.

„Kostimografkinja Ivana Zozoli uspješ­no je sav­la­da­la veli­ki zada­tak. Kostim u fil­mu “Dnevnik Pauline P.” savr­še­no pra­ti este­ti­ku i viso­ku sti­li­za­ci­ju fil­ma, i dopri­no­si razi­gra­nom kolo­ri­tu slike”.

Zlatna Arena za glaz­bu dodje­lju­je se Vjeranu Šalamonu i Cocu Mosquitu za film „Cvrčak i mra­vi­ca“, reda­te­lja Luke Rukavine

„Glazba u fil­mu “Cvrčak i mra­vi­ca” dola­zi kao pra­vo osvje­že­nje i dono­si vedre i razi­gra­ne teme, koje na svoj­stven način dopri­no­se pri­či. Primjerena publi­ci za koju je film nami­je­njen, vje­što se poigra­va s emo­ci­ja­ma glav­nih liko­va koje pod­cr­ta­va, ali stva­ra i vese­li pre­dah koji rad­nju fil­ma gura naprijed.“

Coco Mosquito svi­ma se zahva­lio, poseb­no rodi­te­lji­ma koji su zbog dje­ce mora­li neko­li­ko puta gle­da­ti taj film.

Zlatna Arena za spe­ci­jal­ne efek­te dodje­lju­je se Pleter vatro­me­ti­ma za film “Garbura” reda­te­lja Josipa Žuvana.

„Glavni liko­vi dje­ča­ka u fil­mu “Garbura” vri­je­me u malom mjes­to pro­vo­de sni­ma­ju­ći YouTube videe raz­nih eks­plo­zi­ja. Izvedba ovih efe­ka­ta, a i dru­gih u fil­mu, pro­fe­si­onal­na je, uvjer­lji­va i teh­nič­ki viso­ke kvalitete.“

Zlatna Arena za masku dodje­lju­je se Snježani Gorup za film “Tragovi” reda­te­lji­ce Dubravke Turić.

„Glavna juna­ki­nja fil­ma “Tragovi” suoča­va se s osob­nom kri­zom i izgub­lje­noš­ću. Snježana Gorup kao maj­sto­ri­ca maske vrlo vje­što, a nena­met­lji­vo poma­že doča­ra­ti sta­nje glav­ne juna­ki­nje. Kako glav­na juna­ki­nja ima auto­imu­nu kož­nu bolest vid­lji­vu na licu, maj­sto­ri­ca maske vrlo uvjer­lji­vo doča­ra­va i bolest, ali i situ­aci­je kada juna­ki­nja skri­va vid­lji­vost boles­ti pre­kri­va­ju­ći lice puderom.“

Zlatna Arena za obli­ko­va­nje zvu­ka dodje­lju­je se Dubravki Premar za film “Tragovi”, reda­te­lji­ce Dubravke Turić.

„Zvučna sli­ka fil­ma “Tragovi” sup­til­no je i boga­to naprav­lje­na. Dubravka Premar zvu­kom upot­pu­nju­je stva­ra­nje atmo­sfe­re koja je u ovom fil­mu izra­zi­to važ­na, ali uspi­je­va i dodat­no obo­ga­ti­ti film stva­ra­ju­ći zvuč­ne mini­ja­tu­re koje pone­kad ima­ju humor­ni karakter.“

Hrvatska manjinska koprodukcija

Zlatna Arenu za naj­bo­lju Hrvatsku manjin­sku kopro­duk­ci­ju dodje­lju­je se  doku­men­tar­nom fil­mu “Dosje Labudović: Nesvrstani”, reda­te­lji­ce Mile Turajlić.

„U cen­tru su inte­re­sa fil­ma reda­te­lji­ce Mile Turajlić rad Stevana Labudovića, sni­ma­te­lja Filmskih novos­ti i osob­nog sni­ma­te­lja pred­sjed­ni­ka Jugoslavije Tita i nas­ta­nak Pokreta nes­vr­sta­nih u tadaš­njoj Jugoslaviji. Ovaj kom­plek­s­ni film, bogat mate­ri­ja­li­ma o lič­nos­ti i povi­jes­nom peri­odu kojim se bavi, na nov način osvjet­lja­va nas­ta­nak Pokreta nes­vr­sta­nih i pozi­ci­oni­ra važ­nost film­skog medi­ja u kre­ira­nju ugle­da i obu­hvat­nos­ti tog pokre­ta. Inventivnim istra­ži­vač­kim pos­tup­kom u koji upli­će vlas­ti­ta sje­ća­nja i emo­tiv­ne doj­mo­ve dje­tinj­stva, reda­te­lji­ca zaokru­žu­je i poen­ti­ra stav o važ­nos­ti te veli­ke poli­tič­ke ideje.“

Koproducentica Vanja Jambrović zahva­li­la se žiri­ju i jubi­lar­nom Festivalu što su opet u glav­ni kon­ku­rent­ski pro­gram jer ina­če ova nagra­da ne bi bila mogu­ća. Posvetili su je glav­nom pro­ta­go­nis­tu Stevanu Labudoviću koji je pre­mi­nuo i nije doče­kao zavr­še­tak fil­ma i nje­go­vu premijeru.

Zlatna Arena za glav­nu žen­sku ulo­gu dodi­je­lje­na je Kseniji Marinković za ulo­gu Draginje u fil­mu “Da li ste vidje­li ovu ženu?” reda­te­lja Dušana Zorića i Matije Gluščevića.

„Ksenija Marinković svo­jom raskoš­nom spo­sob­noš­ću tran­sfor­ma­ci­je nosi film o žena­ma koje ne pri­mje­ću­je­mo, koje su na ovaj ili onaj način gur­nu­te na druš­tve­nu mar­gi­nu. Svaki je lik sagra­đen od dru­ga­či­jih deta­lja koji­ma kumu­la­tiv­no stva­ra i slo­je­vi­ti nad­lik kojim kao da pred­stav­lja i nebro­je­ne dru­ge žene za koje ne pos­to­ji vidljivost.“

Marinković je zahva­li­la žiri­ju i mla­dim lju­di­ma u publi­ci za koje je rek­la kako su potro­ši­li godi­ne i godi­ne skup­lja­ju­ći novac kako bi napra­vi­li film ni iz čega.

Zlatna Arena za glav­nu mušku ulo­gu dodje­lju­je se Adnanu Omeroviću za ulo­gu Zorana u fil­mu “Najsretniji čovjek na svi­je­tu” reda­te­lji­ce i sce­na­ris­ti­ce Teone Strugar Mitevske.

„Adnan Omerović stvo­rio je lik kojeg vid­lji­vo i uzne­mi­ra­va­ju­će raz­di­re nesav­la­div osje­ćaj kri­vi­ce za dra­ma­tič­ne doga­đa­je iz proš­los­ti. Neuroza koja se osje­ća u cije­lom nje­go­vom biću opip­lji­vo nam doča­ra­va kon­flik­t­no sta­nje svi­jes­ti čovje­ka pro­go­nje­nog doga­đa­ji­ma u koji­ma je sudje­lo­vao i kao žrtva i kao agresor.“

Zlatna Arena za foto­gra­fi­ju dodje­lju­je se Aleksi Radunoviću, Marku Kažiću i Milici Drinić za film “Da li ste vidje­li ovu ženu?” reda­te­lja Dušana Zorića i Matije Gluščevića

„Troje auto­ra jakom vizu­al­nom este­ti­kom stva­ra zajed­nič­ki iden­ti­tet ovog začud­nog film­skog trip­ti­ha, a pri­tom uspješ­no ostav­lja­ju osob­ni autor­ski pot­pis na sva­koj od epizoda.“

Posebna nagra­da ocje­nji­vač­kog suda dodje­lju­je se Jeleni Kordić Kuret, glav­noj glu­mi­ci fil­ma “Najsretniji čovjek na svi­je­tu” u kojem igra lik Asje.

“Jelena Kordić u fil­mu “Najsretniji čovjek na svi­je­tu” napra­vi­la je fas­ci­nan­tan lik koji pos­te­pe­no, uz dugu, pre­ciz­nu suz­dr­ža­nost otkri­va vanj­ske i unu­tar­nje ožilj­ke i stva­ra luk od paž­lji­vo sagra­đe­ne fasa­de pre­ko dojm­lji­vog ras­troj­stva do konač­nog suočenja.”

Ocjene publike

Publika je slje­de­ćim ocje­na­ma nagra­di­la fil­mo­ve: Cvrčak i mra­vi­ca: 4,83, Veće od tra­ume: 4,82, Dnevnik Pauline P.: 4,73, Sigurno mjes­to: 4,64, Hotel Pula: 4,60, Samo kad se smi­jem: 4,60, Pamtim samo sret­ne dane: 4,56, Sedmo nebo: 4,55, Garbura: 4,48, Smrt dje­voj­či­ce sa žigi­ca­ma: 4,47, Pelikan: 4,29, Tragovi: 4,24 i za film Escort: 4,09.

Nagrade u Industrijskom programu Pula

Filmovi u nas­tan­ku: “Fiume o mor­te” – 6.000 EUR Festival, “Proslava” – 10.000 EUR Sleepwalker i “Muškarci na oto­ku” – 3.000 Teleking. Scenarij kino­hi­ta: Hrvoje Hribar – Crni labud – 5.000 eur (Blitz) i 5.000 eur (HAVC).

Projekcije nagrađenih filmova

Večeras u Kinu Valli pri­ka­zat će se nagra­đe­ni fil­mo­vi; u 18 sati Cvrčak i Mravica, u 20 sati „Veće od tra­ume“ te u 22 sata „Dosje Labudović: nesvrstani“.