29. Sa(n)jam knjige u Istri
Predstavljeno „Trošenje života“ prof. Miroslava Bertoše
Tekst Paola ALBERTINI • Fotografije Matija ŠĆULAC iz arhiva Sa(n)jam knjige u Istri
Pjesma „Come è profondo il mare“ Lucia Dalle koju je prof. Miroslav Bertoša posebno volio označila je grand finale prve promocije 29. Sa(n)jam knjige u Istri, posthumno objavljene Bertošine knjige memoarskih zapisa „Trošenje života: Gdje li je život što ga izgubih živeći?“ (Hrvatska sveučilišna naklada). Pred brojnom publikom u Crvenom salonu s velikim je poštovanjem osvijetljena čarobna knjiga genija, kako ju je u videoobraćanju označio bard istarske kulture, Milan Rakovac.
„Knjiga je to u čijoj je srži bazična etika života među ljudima“, kazao je Aljoša Pužar o „Trošenju života“ velikog povjesničara Istre, intelektualca par exellance, kojem je posvećen 29. Sa(n)jam. Bertošin „knjigograd“ s više od 50 tisuća knjiga, znanstvene i literarne rečenice čovjeka koji je čitao uvijek s olovkom, intelektualno poticajna atmosfera nastajanja Istarske enciklopedije za čije je stvaranje zaslužan prof. Bertoša, njegovo recitiranje Puškina – samo su neki od naglasaka promocije koju će sajamska publika dugo pamtiti.
Moderator je bio prof. Andrea Matošević, a knjigu su predstavili Slaven Bertoša, sin Miroslava Bertoše, Anita Šikić, glavna urednica i direktorica Hrvatske sveučilišne naklade, leksikograf Vlaho Bogišić i kulturolog Aljoša Pužar.
Kako je u uvodu rekao prof. Matošević, riječ je o knjizi punoj zanimljivih priča u kojoj saznajemo što je prof. Betroša radio kad nije radio.
Slaven Bertoša ispričao je kako su prije knjige bili dnevnici koji je njegov otac godinama pisao te njima dokumentirao svoj život, a on ih je samo djelomično pročitao. Petstotinjak stranica knjige obuhvaća samo jedan mali dio priča o tome kako je živio u Veneciji i Parizu, izletima s obitelji, njegovim dogovorima i obavezama, izdavačkim poduhvatima…
„Volio je razmišljati stoga u knjizi ima mnogo refleksija“, rekao je Slaven Betroša.
Anita Šikić istaknula je kako ovakve knjige dolaze uz podršku te zahvalila Slavenu Bertoši kao i pročelniku Vladimiru Torbici te gradonačelniku Filipu Zoričiću.
„Knjiga je zapravo nastala na Doručku s autorom, na Sajmu 2019. godine, kada je Torbica gostovao u tom programu te citirao Puškina i pogledavši Magdalenu Vodopija rekao – tu je carica. Slušajući ga i znajući da postoji rukopis u nekom obliku, pomislila sam, moramo imati tu knjigu. Nisam tada znala da ta knjiga već jednim dijelom postoji. Onda je nastajala u opširnijem obliku i tijekom korona-godina, nazvao me prof. Bertoša rekavši da mu je digitalna galaksija pojela rukopis od 306 kartica“, ispričala je.
Nisu mogli spasiti izgubljen rukopis, ali već pet dana kasnije profesor je počeo pisati ponovo: „Očito je to morao izbaciti iz sebe, a mi to moramo čitati“, rekla je.
Vlaho Bogišić prisjetio se velikog truda i zalaganja Bertoše kada su pokrenuli projekt Istarske enciklopedije, a ideja se rodila puno prije nego što su krenuli u realizaciju.
Betroša je, rekao je Matošević, bio izuzetno informatički pismen i išao u korak s tehnologijom.
Slaven Bertoša ispričao je kako kućna knjižnica njegova oca sadrži preko 50.000 knjiga i stručnih časopisa.
„To je bio njegov Knjigograd. On je dio mojih najranijih uspomena, sjećam se kad me otac još kao dijete od dvije godine držao ispred polica s knjigama. Knjiga ima mnogo i stoje po svuda, čak i po podu. U jednom smo trenutku morali proširiti kuću da nam unutra sve stanu. Trenutno obuhvaćaju čak 11 soba kuće“, rekao je Slaven Bertoša.
Ispričao je kako je njegov otac vrlo rano naučio pisati i čitati te je već s 14 godina čitao ozbiljnija djela.
Šikić je dodala kako je prof. Bertoša uvijek čitao s dvije olovke te ujedno i zapisivao.
Matošević je zaključio da knjiga obiluje činjenicama o tome što je profesor činio, kuda je hodao i o čemu je mislio, što je svakako zanimljivo čitati.
