29. Sa(n)jam knjige u Istri – Doručak s autoricom
Leonida Kovač: “Kako možemo reći da je Pula mrtva?”
Tekst Paola ALBERTINI • Fotografije Tanja DRAŠKIĆ SAVIĆ iz arhiva Sa(n)jam knjige u Istri
Na posljednjem Doručku s autorom ovogodišnjeg, 29. Sa(n)jam knjige u Istri, u nedjelju, 3. prosinca, sudjelovala je Leonida Kovač, a razgovor je vodio Emir Imamović Pirke. Leonida Kovač je povjesničarka i teoretičarka umjetnosti, kustosica i redovita profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, a rodom je iz Pule.
Čudno joj je, kao Puležanki, reći da je gošća sajma. Kako je ispričala, njen stan imao je predivan pogled, na Arenu i Uljanik. Naime, na četvrtom katu zgrade na Giardinima živi od svoje 5. godine i preko krošnji lijevo vidi dizalice, desno Arenu.
„Te dizalice su mi uvijek poticale maštu u djetinjstvu i zamišljala sam ih kao nekakve predivne čarobne ptice koje nešto lijepo rade i na neki način sam ih zamišljala kao svoje čuvarice. Zadnjih godina tih je dizalica sve manje i to me ispunjava tugom“, rekla je.
Kovač vrijeme doživljava osvještavanjem vlastite smrtnosti, a u ovom slučaju, nestankom dizalica, doživljava svijet koji nestaje, svijet u kojem se osjećala ugodno, a sad osjeća nelagodu.
„Uljanik srećom još uvijek postoji u nekakvoj reduciranoj varijanti, a ja se nadam da će dosegnuti svoj nekadašnji sjaj. No danas je najveća masovna grobnica“, izjavila je.
Komentirala je i praznu Pulu nakon turističke sezone: „Pula je gentrificirana, a to je planetarna pojava i posljedica globalizacije – najokrutniji oblik kolonijalizma koji je ikad postojao“
No Kovač veli kako iza tog, „naoko ničega“, u Puli se kao u Šibeniku ili Splitu, događaju neke važne stvari koje su na prvi pogled nevidljive.
„Kako možemo reći da je Pula mrtva kad u Puli djeluje jedan Matija Ferlin? Iz Pule dolaze fantastični mislitelji poput prof. Bertoše kojemu je posvećen ovaj sajam, iz Pule dolazi i tu se vraća i djeluje Jasna Žmak, meni jedna od najintrigantnijih i najzanimljivijih figura na književnoj i izvedbenoj sceni te Paola Orlić sa svojim zadivljujućim pothvatima, da spomenem tek neke. Veliki broj ljudi koji su u stanju drugačije misliti i pokrenuti da ono što nazivamo životom opet postane vidljivo“, izjavila je Kovač.
Imamović je htio znati je li to moguće bez politike, samo uz ljudsku kreativnost.
Kovač smatra da to nije moguće, njoj je zapanjujuća tvrdnja da je umjetnost autonomna: „Moguća je sloboda mišljenja prilikom stvaranja nekog umjetničkog čina, ali potrebna financijska potpora. Danas kad govorimo o suvremenoj umjetnosti, mi govorimo o proizvodnosti“.
Kovač ističe kako imamo mnoštvo heterogenih fenomena koji se razmatraju kao nezavisna kultura. Kaže kako ni nezavisna scena nije nezavisna jer je ovisna bar o svojim izvorima financiranja koji su različiti.
„Ja taj sustav financiranja nazivam kultura excel tablica gdje je manje važno ono što će biti izvedeno od samih formalnih ispunjavanja uvjeta“, dodala je.
Kovač je između ostalog ispričala kako iznimno cijeni aktivističko djelovanje. No prije godinu dana bila je zbunjena aktivističkim klimatskim pokretom, djelovanjem mladih ljudi svjesnih klimatske katastrofe koji su ušli u muzeje i galerije i polili umjetnička djela od neprocjenjive vrijednosti konzerviranom juhom.
„Aktivisti ulaze u javne muzeje i galerije gdje je čak i besplatan ulaz. Ne ulaze u zbirke privatnih kolekcionara gdje je u pitanju neka financijska transakcija i ja tu vidim problem, uništavanjem javnoga dobra dostupnog svima“, istaknula je napomenuvši kako su ti isti aktivisti obučeni u Zaru i H&M, a riječ je o najvećim zagađivačima koji proizvode odjeću koja se nakon nekoliko pranja raspada i završava u Africi, smetlištu svijeta. Bolno mi je to gledati zato što je nekada klimatski aktivizam bio vezan za mirovni aktivizam, danas ovo nema veze s vezom“, rekla je.
Leonida Kovač komentirala je i umjetnu inteligenciju koja, smatra, nije ni dobra ni loša, ovisi o tome kako se koristi: „Za mene je pitanje tko je vlasnik tih softvera i tko na njih polaže prava“.
Na kraju ju je Imamović pitao jesu li oni razgovarali ili komunicirali.
„Mi smo razgovarali, ne komunicirali – na tu sam riječ alergična jer danas u javnom diskursu nema više razgovora, rasprave nego samo komuniciranje“, naglasila je.
Kako voli citate, citirala je Jaen Baudrillarda koji je rekao: „Komunikacija nije ništa drugo nego prisilni scenarij“.
