Otvorena izložba „Izmisliti prostor. Ispuniti prostor.“ u galeriji Novo

Tekst Boris VINCEK • Fotografije Gea RAJIĆ

18.12.2023.

Otvorenje izlož­be ”Izmisliti pros­tor. Ispuniti pros­tor.” odr­ža­no je u petak, 15. pro­sin­ca u pul­skoj gale­ri­ji Novo. Izložbu je orga­ni­zi­ra­la udru­ga Metamedij u surad­nji s Muzejom Lapidarium iz Novigrada, a kus­to­si­ca je Jerica Ziherl. Izloženi su rado­vi ili doku­men­ta­ci­ja Marine Banić, Anđela Božca, Đanina Božića, Marčela Brajnovića, Karl Heinza Cibulke (s Albertom Mayrom), Matije Debeljuha, Olje Grubić, Alena Floričića, Ingeborg Fülepp & Heika Daxla, Josipa Pina Ivančića, Marka Košnika, KUD‑a Šikuti Machine, Antala Luxa, Olega Morovića, Zdravka Milića, Roberta Paulette, Marka Pogačnika (s Naškom Križnarom i Francijem Zagoričnikom), Nadana Rojnića, Davora Sanvincentija, Gorana Škofića i Bojana Šumonje.

Brojne okup­lje­ne poz­dra­vi­la je vodi­te­lji­ca Marijeta Bradić u ime svih četi­ri udru­ga koje vode gale­ri­ju (Metamedij, LAE XXI, Atanor i Faro11) koja je napo­me­nu­la da se radi o čet­vr­toj izlož­bi u ovom prostoru.

- Riječ je o izlož­bi koja je rezul­tat pro­jek­ta udru­ge Metamedij nazi­va „Izmisliti pros­tor“. U sklo­pu tog pro­jek­ta arhi­vis­tič­kog karak­te­ra istra­ži­va­lo se prvo deset­lje­će 2000-ih godi­na u podru­čju ino­va­tiv­nih suvre­me­nih umjet­nič­kih prak­si na podru­čju Istarske župa­ni­je. Rezultat tog pro­jek­ta je publi­ka­ci­ja koju pla­ni­ra­mo pred­sta­vi­ti u siječ­nju idu­će godi­ne, kaza­la je Bradić i zahva­li­la svi­ma koji su sudje­lo­va­li u orga­ni­za­ci­ji te svi­ma koji su dio ove izložbe.

Marino Jurcan iz udru­ge Metamedij je kazao da je sama publi­ka­ci­ja rađe­na nakon što je utvr­đe­na potre­ba za arhi­vi­ra­njem aktiv­nos­ti, pro­je­ka­ta, umjet­ni­ka i raz­nih mani­fes­ta­ci­ja s počet­ka tisućljeća.

- Ova izlož­ba pokri­va puno širi peri­od pa ovom pri­li­kom zahva­lju­jem kus­to­si­ci Jerici Ziherl i Muzeju Lapidarium na srča­nom i entu­zi­jas­tič­nom pris­tu­pu, zna­nju, kon­tak­ti­ma i fun­du­su muze­ja. Isto tako zahva­lju­jem Istarskoj župa­ni­ji i Gradu Puli na sufi­nan­ci­ra­nju pro­gra­ma. Meni je osob­no zanim­lji­vo da je izlož­ba obu­hva­ti­la i neka raz­dob­lja i mani­fes­ta­ci­je koje su, u Puli i šire, bile pove­za­ne i uz neke glaz­be­ne pro­gra­me kao što su Paradise City u Uljaniku, Jesen u Doku te raz­ni dru­gi fes­ti­va­li iz dru­ge polo­vi­ce 90-ih. Oni su utje­ca­li na moj osob­ni razvoj, ali i na neke prve kora­ke udru­ge Metamedij pa smo ponos­ni što smo dio sve­ga ovo­ga, kazao je Jurcan i pre­pus­tio riječ kus­to­si­ci Ziherl.

- Izložba je nas­ta­la na osno­vu knji­ge „Izmisliti pros­tor“ koja se bavi već spo­me­nu­tim peri­odom, a ja sam za izbor rado­va poče­la s teori­jom koja kaže da je suvre­me­na umjet­nost poli­fo­ni­ja. Ja se prik­la­njam sta­ri­jim povjes­ni­ča­ri­ma koji kažu da suvre­me­na umjet­nost poči­nje nakon Drugog svjet­skog rata. Izložbu sam sto­ga zapo­če­la s nečim što je tek sada ušlo u hrvat­sku povi­jest umjet­nos­ti, a to je spo­men-kos­tur­ni­ca Vladimiru Gortanu u Bermu koju su pro­jek­ti­ra­li Zdenko Kolacio i Zdenko Sila. Radi se o prvom spo­me­ni­ku u Jugoslaviji koji je aps­trak­tan i koji je izra­đen 1953 godi­ne, kaza­la je Ziherl.

Ona je doda­la da nakon toga dola­zi Dajla, malo mjes­to pored Novigrada poz­na­to po samos­ta­nu. Tamo 1965. godi­ne dola­zi tro­ji­ca Slovenaca – Marko Pogačnik, Naško Križnar i Franci Zagoričnik – koji rade prvu slo­ven­sku tri­lo­gi­ju suvre­me­ne umjet­nos­ti među koji­ma je i prvi video izra­đen u Jugoslaviji nazi­va „Na putu za Dajlu“ Naška Križnara koji pri­ka­zu­je jedan ljub­ljan­ski trg pokri­ven sni­je­gom i sa samom Dajlom nema veze. No danas u povi­jes­ti umjet­nos­ti Dajla i rado­vi ovog troj­ca pred­stav­lja­ju prvi kon­cep­tu­al­ni pris­tup jed­nom prostoru.

- Sljedeći umjet­nik koji po meni pred­stav­lja odmak i otklon od viso­kog moder­niz­ma je Marčelo Brajnović. On je 1960. godi­ne u Zagrebu izlo­žio rad u kojem raz­bi­ja plat­no. Svi zna­mo pri­ču o Golom brdu i obi­te­lji Brajnović, a ovdje izla­že­mo video Matije Debeljuha izra­đen nakon Marčelove smr­ti i koji na jedan sup­ti­lan način govo­ri o nji­ho­vom domu i sve što se uz nje­ga veže. Ono što je sada pri­hva­će­no, a nije bilo do pri­je neko­li­ko godi­na su Motovunski susre­ti aus­trij­skih i jugos­la­ven­skih kon­cep­tu­al­nih umjet­ni­ka koji obu­hva­ća­ju izla­zak iz muze­ja i gale­ri­ja te stva­ra­nja na otvo­re­nom pros­to­ru. Nažalost nismo naš­li prvi rad Zdravka Milića, ali ovdje izla­že­mo sli­ku koja po mom saz­na­nju prva uvo­di mala raču­na­la i nago­vje­šta­va digi­tal­no doba koje će u umjet­nost doći tek kas­ni­je, kaza­la je Ziherl.

Nakon toga, napo­mi­nje kus­to­si­ca, dola­zi sve­ti tro­jac 90-ih, a to su Marina Banić, Robert Pauletta i Bojan Šumonja. Radi se o raz­dob­lju kojeg u Hrvatskoj zove­mo nova sli­ka ili na tali­jan­skom Transavanguardia gdje je bila nagla­še­na citat­nost. Kao pri­mjer spo­me­nu­la je izlo­že­ne rado­ve Šumonje i Banić koji pri­ka­zu­ju gla­vu Davida te rad Paulette koji se nado­ve­zu­je na rusku neo-avan­gar­du koja upo­treb­lja­va pred­me­te na svo­jim slikama.

- Glavu pri­ka­zu­je i Anđelo Božac koji je bio dugo­go­diš­nji foto­graf Pandurovog teatra u Mariboru. On ima pre­kras­nu seri­ju foto­gra­fi­ja nazi­va Babylon koja pro­go­va­ra o oni­ma koji žele „iza­ći van“ – a to su u ovom slu­ča­ju drag queens i tran­sves­ti­ti. Radi se o por­tre­ti­ma samo gla­va, a sva­ka pri­ča svo­ju pri­ču. Tu je i Đanino Božić koji je isto bio vrlo akti­van 90-ih, koji se otkla­nja od sli­ka, poči­nje mini­ma­li­zi­ra­ti i jedan je od prvih koji pos­tav­lja objek­te u pros­to­ru. Osim njih, to je deset­lje­će obi­lje­ži­la subver­ziv­na rock kul­tu­ra – pre­ko Francija Blaškovića, Nadana Rojnića i sve te eki­pe koja se dru­ži­la s nji­ma pa zahva­lju­jem DJ Filju i Mariju Benčiću što su posu­di­li doku­men­ta­ci­ju nekih akci­ja koje su dois­ta bile per­for­man­si. Zato je tu i pje­sma „Fuck the System“ koja odgo­va­ra sva­kom sis­te­mu – proš­lom, sadaš­njem, a vje­ro­jat­no i budu­ćem. Nezaobilazno ime pul­ske i istar­ske sce­ne, jedan od prvih koji je počeo izvo­di­ti akci­je i per­for­man­se je Josip Pino Ivančić. Našli smo doku­men­ta­ci­ju jed­ne od nje­go­vih prvih izlož­bi u Galeriji Diana te per­for­mans koji je izveo na PUF‑u gdje drži srp i čekić iznad gla­ve, kaza­la je Ziherl.

Ona je nas­ta­vi­la spo­me­nuv­ši da potom dola­zi nova gene­ra­ci­ja koja je tako­đer izlo­že­na u sklo­pu pos­ta­va koju čine Alen Floričić i Davor Savicenti, a nakon njih dola­zi još mla­đa gene­ra­ci­ja koju sači­nja­va­ju Oleg Morović, Goran Škofić i Olja Grubić.

- Ono što sam s ovim pos­ta­vom htje­la pos­ti­ći je dati input onom sli­je­de­ćem kus­to­su ili kus­to­si­ci koji će radi­ti izlož­bu o suvre­me­noj umjet­nos­ti u Istri – da se od nekud mora poče­ti. Ne smi­je se zabo­ra­vi­ti sve što je pos­to­ja­lo, a što je danas izlo­že­no u ovom pos­ta­vu i to se mora uze­ti u obzir kada se jed­nog dana napra­vi mono­gra­fi­ja o suvre­me­noj umjet­nos­ti u Istri, zaklju­či­la je Ziherl.

Radovi i arhiv­ska gra­đa posu­đe­ni su od Muzeja-Museo Lapidarium, Moderne gale­ri­je Ljubljana, Alena Floričića, Media in Motion Berlin, Zdravka Milića, Davora Sanvincentija i iz pri­vat­ne zbir­ke. Izložba osta­je otvo­re­na do 15. velja­če 2024. godi­ne, a može se raz­gle­da­ti od sri­je­de do pet­ka od 10 do 14 sati i u čet­vr­tak i petak od 17 do 20 sati.